Graficka kartica

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.

Bez obzira na sofisticiranost grafičkih čipova koje sada s pravom nazivamo grafičkim procesorima, glavna je funkcija grafičke kartice još uvijek jednaka kao u vrijeme prvih monokromatskih kartica; ona treba podatke iz računala preraditi u oblik pogodan za slanje monitoru. Zbog te je funkcije grafička kartica zasigurno jedan od najvažnijih delova računala jer o kvaliteti rada grafičke kartice uvelike ovisi naš dojam o kvaliteti cjelokupnog računala. A pogledamo li kako izgleda grafička kartica, odmah ćemo utvrditi da je cjelokupna «logika» grafičke kartice zapravo smeštena u specijalno dizajniranom i visokointegriranom čipu, kojeg već duže nazivamo grafičkim procesorom. Taj je izraz posve opravdan jer je moderni grafički čip davno prošao fazu razvoja u kojoj je bio zadužen za generiranje jednostavne 2D slike (prikaz scene u kojoj su objekti koji se pojavljuju prikazani samo po dvije referentne osovine – širini i visini). Ta je funkcija, naravno, još uvijek tu, no ona je tek jedna od mnogobrojnih drugih funkcija koje mora obavljati grafički procesor. Najvidljivija operacija koju on danas obavlja jest priprema 3D prikaza (prikaz scene u kojoj se objekti prikazuju kao da imaju tri referentne osovine – širinu, visinu i dubinu), tijekom koje će se izvršiti mnogobrojni matematički proračuni kakvih se ne bi postideo ni glavni procesor računala.

Sad ću objasniti princip rada, a u nastavku ću detaljnije opisati pojedine delove grafičke kartice. Cijeli se proces može opisati u nekoliko reči, jer se jednostavno može reći da grafička kartica podatke koji su sadržani u njezinoj memoriji (grafička memorija) pomoću posebnog sklopa zvanog digitalno-analogni pretvarač (RAMDAC) pretvara u analogni signal, koji onda šalje na monitor. Podaci do grafičke memorije dolaze preko AGP sabirnice, a može ih «uzeti» izravno sama grafička kartica odnosno grafički procesor, no najčešće će sve to biti pod kontrolom glavnog procesora. Iako je digitalno-analogni pretvarač prilično precizan i složen sklop, njegova je funkcija vrlo jednostavna, a pravi se posao pripreme slike prije njezinog konačnog pohranjivanja u grafičku memoriju obavlja u glavnom procesoru računala, te grafičkom procesoru smeštenom na samoj grafičkoj kartici.
Osnovna će aplikacija (primjerice igra) uz pomoć glavnog procesora pripremiti podatke i zahteve o tome kako želi da ih grafički procesor obradi. Te će podatke zatim predati upravljačkom programu (driver), koji je veza između softverskog dela i samog hardvera, a upravljački će program sve to prenijeti u samu grafičku karticu. Nakon što su podaci i naredbe smešteni u grafičku memoriju, posao preuzima grafički procesor i obrađuje pristigle podatke prema zadanim zahtevima. Ti su zahtevi već djelomično obrađeni i pripremljeni od strane upravljačkog programa, kojeg na neki način možemo
vidjeti kao prvu instancu i «produženu ruku» samog grafičkog procesora. Upravo zbog te početne pripreme utjecaj upravljačkog programa na ukupnu brzinu neke grafičke kartice može biti vrlo značajan, pa se stoga upravljačkim programima pruža velika pažnja i nije nimalo neobično što ih proizvođači grafičkih procesora često obnavljaju i unapređuju.