Finansije malih i srednjih preduzeća

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Finansije (lat. finis., granica, kraj ili financia, državni prihod):
1.finansijsko (novčano) stanje nekog fizičkog ili pravnog lica;
2.stanje bilo koje društveno - političke organizacije države, posmatrano sa stanovišta njenih novčanih primanja plačanja;
3.naučna disciplina koja sa društvenog stanovišta izučava probleme javnih prihodarashoda, porezabudžeta.

Finansije možemo podijeliti na slijedeći naćin:
•Javne finansije koje označavaju praksu društveno – političke zajednice (države) u podrućiju budžetaporezanauku u toj praksi.
•Međunarodne finansije označavaju praksu u međunarodnim
•monetarnimdeviznim odnosimanauku o toj praksi.

Finansijer je pravno ili fizičko lice, koje svoja finansijska sredstva pozajmljuje drugom pravnom ili fizičkom licu uz određene uslove (kamataobaveza vračanja pozajmljene sume), radi ulaganja u reprodukcionu ili konačnu potrošnju: banke, kreditne zadruge ili kraće finansijer je lice koje se kao finansijski stručnjak profesionalno bavi poslovima finansiranja.

Treba naglasiti također povezanost finansija sa drugim naukama i disciplinama. Kada je riječ o povezanosti, ne treba izgubiti iz vida da su se finansije izdvojile iz političke ekonomije formirale u samostalnu naučnu disciplinu, da bi se, kasnije dalje razgranavale na veći broj disciplina. Pjedine finansijske discipline su najtješnje povezanasa istorijom političke ekonomije, odnosno, šire, istorijom ekonomskih doktrina.

ZNAČAJ UPRAVLJANJA POSLOVNIM FINANSIJSKIM TOKOVIMA U MSP

Poduzetnik, kao vlasnik firme mora dobro poznavati finansijsko stanje firme i tendencije finansijskih tokova. Ako se vlasnik firme ne razumije dovoljno u taj segment poslovanja, to ne znači da ga može ili smije zanemariti. On treba da u te aktivnosti uključi člana porodice koji je stručan za proces računovodstva, finansija, analize i kontrole, ili ako ga nema, treba da angažuje profesionalno lice. Osnovni elementi kojima treba posvetiti više pažnjeviše znati su:

•Zašto je bitan bilans firme, šta on značišta predstavlja aktiva i pasiva?
•Po kojem redosljadu se redaju sredstva u aktivi i pasivi?
•Šta je radni kapital, koliki treba da bude njegov nivo da bi firma uspješno poslovala?
•Šta je gotovinski tok?
•Šta su kratkoročni krediti i koja im je uloga?
•Na koje se načine može finansirati poslovanje firme?
•Šta nam pokazuje u analize u bilansu i koje odnose treba redovno pratiti?
•Šta znači bilans prihoda a šta prihod od prodaje?
•Šta su troškovi prodane robe, operativni troškovi i drugi troškovi?
•Šta znači profit, profit prije porezanakon obračunatog poreza?
•Šta su koeficijenti poslovanja uopšte, koji su najvažniji i kako ih koristimo?

Poznavanjem navedenih elemenata vlasnik firme može da zna na koje procese može kvalitetno uticati, kada i kako,na koje ne, te gdje da traži pomoć. Finansijskim menadžmentom firma rješava vitalna pitanja poslovanja i razvoja.

ODNOS PREMA RADNOM KAPITALU

Politika radnog ili obrtnog kapitala zahtjeva dvije bazne odluke:
-Prva odluka je o nivou ulaganja u tekuća sredstva (tekuću aktivu).
Obezbjeđenje nivoa tog kapitala mora biti na bazi ostvarene prodaje vlastitih učinaka tj. Robe i usluge. Klasični menadžeri žele sigurnost, žele imati novac na računu, makar ga sporo i nedovoljno angažuju. Savremani menadžeri postupaju agresivno, tako što žele manji iznos sredstava od nivoa radnog kapitala. Tu se u oba slučaja javljaju poslovni rizici pa optimalne odluke zavise od povezanosti obaveza plaćanja i očekivane naplate po osnovama komercijalnih efekata.

-Druga odluka je vezana za modalitete radnog kapitala.
Pravilno je nastojati da se stalna sredstva finansiraju na bazi dugoročnih kredita, a sezonski i trenutni poslovni ciklusi kratkoročnim kreditiranjem. Ulaganja u stalna sredstva na teret obrnih sredstava je nedopustivo pogrešna strategija. Može da šteti poslovnim rezultatima.

Menandžment finansira kupovinu stalnih sredstava iz fonda radnog kapitala, zbog čega siromaši sredstva za tekuče operacije. Nedostatak za iduću godinu iznosi 60.000 KM. Pošto fond radnog kapitala nije sačuvan, predstoje teškoće u poslovanju i moraće se zatražiti kratkoročni kredit. Mora se sačuvati fond radnog kapitala za poslovne operacije.

Tendencije u radnom odnosu:
•Povećanje gotovine kako bi se podržalo novo plaćanje,
•Povećanje potraživanja od novih kupaca,
•Povećanje zaliha,
•Povećanje dobavljača,
•Povećanje obračunatih troškova,
•Povećanje unaprijed plaćenih troškova,
•Ostalo.

Povećanje gotovine i potraživanja prate povećanje obaveza i troškova poslovanja. Troškovi su neminovni, ali su istovremeno u funkciji stvaranja dobiti. Treba da osiguraju pokriće uloga i prirast dobiti.

Moguće je koristiti privremena sredstva za pokriće dijela stalnih sredstava. Ovdje je finansijski kapital manji od nivoa stalnih sredstava.
Konzervativni pristup obećava manji poslovni rizik, alimanji obrtmanju dobit, a agresivni pristup izaziva više rizika, alimogućnosti za veći obrtdobit. Svaki potez trebao bi se zasnivati na dobrim predviđanjimadobrim kalkulacijama.

ODNOS PREMA TIPOVIMA NEBANKARSKIH KRATKOROČNIH DUGOVA

Neki dugovi firme su latentni. Postavlja se pitanje samo njegovog nivoa, dužine trajanja i podnošljivosti. U kraćem roku mogu biti korisni za firmu, a u dužem štetni. To su najčešće:
•Nagomilane i neisplaćene plaća,
•Nagomilani i neisplaćeni porezi,
•neiplaćeni trgovački računi,
•neisplaćene dividende,
•druge neisplaćene obaveze.

Ovakvi dugovi su privremeno povoljni jer su slobodni od plaćanja kamate i penala. Nagomolavanjem neisplaćenih plata ili obaveza prema dioničarima mogu nastati problemi firme internog karaktera, sa nepredvidivim posljadicama. Dug je dug.
Neplačanje poreza drugih sličnih obaveza može da teče samo u okvirima koje tolerišu poreski organi. U suprotnom, kada dođe do prinudne naplate poreza, mogla bi biti veća kamata i kazne od samog iznosa duga
Nagomilani neplaćeni računi dobavljačima su najjednostavnija forma kratkoročnih kredita. To je zapravo forma trgovačkog kredita koja ima karakter spontanog kreditiranja iz poslovnih transakcija. Oni u pojedinim fazama poslovanja mogu znatno da narastu, kada rastu zaliha repromaterijala za ciklus proivodnje ili zalihe robe radi porasta prodaje. Ti procesi generiraju dodatno finansiranje koje najčešće pada na tert dobavljača. U situaci
jama gdje je dobavljač u većoj ovisnosti od kupca on će tolerisati produžeuak plačanja ili pristajati na duže rokove naplate svojih računa, ali to nije dobro niti za jednu stranu. U slučaju veće ovisnosti kupca od dobavljača može dovesti do prekida snadbjevanja. Stoga je ispravno među partnerima razvijati kategoriju trgovačkog kredita sa uslovima koji su povoljniji od onih kada se neko od nijh obraća banci.

ODNOS PREMA BANKOVNIM KREDITIMA

Biznismeni se često nalaze u složenijoj poslovnoj poziciji koja zahtjeva kredit. Ta pozicija može biti dvojaka. On može biti prisiljen da traži kredit, ali može biti u poziciji davaoca kredita. Učestalost prve pozicije je veća od druge, jer je potražnja za novcem veća od ponude novca. Obim poslovnih poduhvata preduzetnika je takav da se u relativno kratkom roku ne mogu pokriti vlastitim novcem već bankarskim kreditima. Međutim, večina njih griješi kada se nađe u toj situaciji, jer bez razmišljanja poseže se za kreditom, zahtjeva veću sumu kredita od one koja je krajnje neophodna. Umjesto takvog pristupa bolja je orijentacija po kojoj se biznismen odlučuje na kredit samo u slučaju krajnje nužde.

Za potrebe uzimanja kredita treba imati dobar pregled svih mogućih izvora, bilo bankarskih ili nebankarskih,tipova njihovog finansijskog servisa. U strukturu mogućih bankarskih kredita spadaju:
•potrošački kredit u sektoru maloprodaje i usluga,
•gotovinski kredit (kreditne kartice),
•krediti za nekretnine,
•biznis kredit za nabavku repromaterijala i poslovne operacije.