Poslovi uvoza u medjunarodnoj špediciji i transportno osiguranje

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz medjunarodne spedicije.

Već je poznato da kod distrribucione prodaje robe,koja je karakteristična za međunarodni promet,prodavac šalje robu kupcu nekim prevoznim sretstvom: brodom, željeznicom,kamionom ili, u novije vrijeme sve češće,avionom. U savremenim uslovima transporta robe to nije ni malo jednostavan zadatak.Prodavac treba da izabere sredstvo prevoza i prevcozni put koji iziskuje najmanje troškove a da, pritom, roba ne bude izložena riziku gubitka ili oštećena. Potrebno je poznavati posebne posebne uslove prevoza koji važe za posebne grupe roba i proizvoda (kao na pr, za lako kvarljive i opasne robe). Moraju se uzeti ponude različitih prevozioca, kako bi se ustanovilo koja je od njih najpovoljnija i to ne samo sa stanovišta cijene prevoza ,već i ponuđenih uslova prevozioca. Ako prodavac izvozi ili uvozi robu, potrebno je potrebno je da pripremi obimnu dokumentaciju o robi i obavi carinjenje. Sve navedeno traži od njega dodatan utrošak vremena,novca i radnog angažovanja,pri čemu prodava ili kupac najčešće nema dovoljno znanja i iskustva da obavi navedene poslove. I sve ovo navedeno je uslovilo razvitak međunarodne špediterske djelatnosti koja se sve više koristi i primjenjuje, pored ovoga svi i vidovi prevoza robe i transportno osiguranje. Takođe je bitno navesti da se špediterska djelatnost počela razvijati, u savremenom smislu, sredinom prošlog vijeka, što je vezano za komercijalno korišćenje ali i usavršavanje železnice i parobroada i pojačani promet dobara između evropskih država i tadašnjih kolonija u Aziji, Africi, Australiji i Americi. A na našim prostorima do razvoja špedicije došlo je nešto kasnije, a o špediterima, odnosno filijalama stranih (njemačkih i austriskih) šprditerskih preduzeća moglo bi se govoriti tek u periodu između dva svjetska rata.
Što se tiče osiguranja to je veoma star institut koji se prvo pojavljuje kao oblik obezbjeđenja od štete i u okviru trgovačkih ugovora. Ipak o transportnom osiguranju u savremenom smislu riječ možemo govoriti tek od razvoja pomorskog osiguranja kao posebnog pravnog posla i od osnivanja LOJD-a. Njegovu formu možemo pratiti još od 2250 g.p.n.e. od Vavilonaca(Hamurabijev zakon) do rimskog civilnog zakona (Corpus iuris civilis) oko 100 g.p.n.e.

1. POSLOVI MEĐUNARODNE ŠPEDICIJE

Međunarodni špediter, po pravilu, u svoje ime a za račun nalogodavca organizuje i koordinira opremu i dopremu robe od polazne do odredišne tačke. Budući da postoji čitav niz učesnika u prevoz robe onda je i zadatak špeditera da posreduje između domaćih i inostranih uvoznika (odnosno izvoznika), proizvođača i krajnih korisnika, vozara, carinskih i drugih organa. Na ovaj način špediter olakšava pravilno funkcijonisanje proizvodnje i trgovine s jedne strane i imeđunarodnog transporta s druge strane.
Međunarodni špediter mora da dobro poznaje princie i tehniku međunarodne trgovine, međunarodne i unutrašnj transportne uslove,carinske propise i propise
koji regulišu materiju osiguranja robe. Troškovi transporta značajno utiču na cijenu robe pa od sposobnosti špeditera i značaja špeditera u mnogome i zavisi konačnacijena robe.
Kako se razvijala međunarodna špedicija tako je sve visše dolazilo do izrazaja potreba za stvaranjem međunarodne organizacije koja bi obuhvatala i koordinirala rad nacionalnih udruženja špeditera. U Beču je 1929 godine osnovan Međunarodni savez udruženja špeditera(FIATA) čiji je zadatak da štiti interese na međunarodnom planu. Nesumljivi su rezultati FIATA na donošenju jedinstvenih obrazaca FCR-špediterske potvrde, FCI- špediterske transportne potvrde, FBL-špediterske teretnice, FWR-špediterske potvrde uskladištenja. Poseban značaj ima špediterska teretnica(FBL (fiata combined transport bill of landing).Kod redovnih špediterskih poslova kao i pri izdavanju špediterskih potvrda međunarodni špediter ne odgovara za rad prevozioca i drugih učesnika u transportu već samo za njihov pravilan izbor. Međutim, kada međunarodni špediter izda FBL špeditersku teretnicu, onda preuzima i obavezu da će izvršiti čitav transport robe od mjesta preuzimanj do mjesta isporuke i to prema uslovima navedenim u teretnici. Zbog toga se FBL teretnica moze poistovjetiti i sa transportnim dokumentom jer špediter preuzima odgovornost prevozioca.
U međunarodnom poslovanju međunarodni špediter može biti špediter prodavca (izvoznika) ili kupca (uvoznika).Od uslova kupoprodajnog ugovora zavisiće i zadaci koje će međunarodni špediter imati po konkretnom poslu. Sama špediterska djelatnost u zakonodavstvima pojedinih zemalja obuhvaćena je, uglavnom, privredno političkim-zakonskim odredbama. Naj stariji zakon koji(clode de commerce) reguliše pitanje špediterske djelatnosti je Francuski trgovaški zakon iz 1807. godine. Sa razvojem špedicije kao privredne djelatnosti razvija se i zakonska regulativa tako da je već 1861. godine donijet opšti njemački trgovački zakon, koji opširnije određuje aktivnost špeditera. Sporno je pitanj da li je posao špedicije samostalni posao trgovinskog prava ili se radi o pod vrsti komisionog posla . U starom pravu se, uglavnom, razlikuju tri sistema: anglosaksonski koji tretira špediciju kao posebnu vrstu agenture (forwarding agent), francuski po kome je špedicija podvrsta komisijonog posla i njemački sistem po kome je špedicija samostalni posao privrednog, odnosno trgovinskog prava. Do zaključenja ugovora o špediciji dolazi u onom trenutku kada se špediter ili komitent saglase o bitnim elementima posla špedicije. Ugovor o špediciji je u našem pravu neformalan ali u većini evropskih pravnih sistema se zahtijeva pisana forma. Iz samog ugovora o šprdiciji proizilaze i prava i obaveze špeditera. Špediter ima pravo na nagradu tj. Proviziju i onda kada to nije ugovorom precizirano.Ovo pravo špediter stiče kada ispuni i posljednu obavezu iz ugovora o špediciji. Visina nadoknade se određuje ugovorom, tarifom ili uz pomoć lokalnog običaja sjedišta špeditera. Špediter ima pravo na srazmjerni dio nagrade i onda kada nije mogao u potpunosti da izvrši sve svoje obaveze iz ugovora o špediciji bez svoje krivice. Špediter ima pravo da zahijeva od komitenta predujmove za očekivane buduće troškove za račun komitenta. U troškove ne ulaze samo svi izdaci vezani za organizovanje otpreme robe već i svi troškovi transporta robe od mjesta opredeljenja kao i eventualni troškovi u samom mjestu opredeljenja.
Jedno od veoma značajnih prava špeditera je zakonsko založno pravo na robi i pravo retencije a radi obezbjeđivanj svojih ugovornih zahtjeva. Ova prava špeditera se mogu ugovorom isključiti. Špediter ima zakonsko založno pravo na robi samo za tzv. koneksne zahtjeve iz konkretnog uovora o špediciji na osnovu koga je špediter i došao do državne robe a ne radi obezbjeđivanja iz ranijih poslova sa istim komitentom. Veoma bitno je spomenuti da je osnovna obaveza špeditera da postupa kao savjestan uredan privrednik a ova obaveza se utvrđuje objektivno kompariranjem sa poslovnim običajima špediterskih preduzeća.
Po zaključenju a prije prijema robe na otpremu špediter ima obavezu da sve nejasne i nedovoljne naloge i uputstva komitenta razjasni sa dodatnim objašnjenjima, radi lakšeg i boljeg organizovanja otpreme (dopreme) robe. Špediter ima obavezu da komitentu pruži tačna upustva i savjete baš kao što ima obavezu da se do izvršenja ugovora o špediciji pridržava dispozicije komitenta. U međunarodnom saobraćaju špediter ima obavezu, na osnovu prećutnog naliga komitenta, da izvrši carinjenje robe na osnovu dokumenata i podataka koje je dobio od komitenta,takođe ima obavezu čuvanja stvari što podrazumijeva skladištenje i osiguranje uskladištene robe ako postoji izričit komitentov nalog. Budući da je špediter organizator opreme (dopreme) rpbe on ima obavezu da stupa u ugovorne odnose sa trećim licima koja treba da izvrše određene usluge . Pri izboru trećih lica šperiter mora da void računa o interesima komitenta. Kada komitent u svojoj dispoziciji ne odredi prevozni put i vrstu transporta, šperiter ima obavezu da ovaj iubor izvrši pažnjom urednog privrednika . Kada izvrši obavezu izbora prevoznog puta , vrste transporta i trećih lica špediter ima obavezu da sa istim licima zaključi potrebne ugovore u svoje ime a za račun komitenta. Špediter takođe ima obavezu da osigura stvari u koliko se radi o zakonskom obaveznom osiguranju ili kad to izričito komitent zahtijeva.Kada ispuni komitentov nalog, špediter mora da položi račun bez odlaganja, na dokumentovan i potreban način. Polaganje računa predstavlja istovremeno i obaveštenje komitentu o objavljenom poslu.