C++ - informatika

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.

-Programski jezik c++ je viši programsi jezik koji je razvijen za objektno orijentirano programiranje i bio je prvotno razvijen u Bell Labs (laboratorij telekomunikacijske tvrtke Bell) pod rukovodstvom Bjarne Stroustropa tokom 1980-tih kao proširenje programskom jeziku C, te mu je originalno ime bilo „C with classes“
-C++ je programski jezik različitih dijalekta,kao sto jezik ima različite dijalekte. U C++ dijalekti ne postoje zbog toga što netko živi u Dalmaciji ili Slavoniji, već zato što postoje niz različiti komplailera.
-Svaki od tih kompailera je malo drugačiji
-Svaki kompailer će imati neke nestandardne funkcije (te funkcije su slične različitom slengu u različitim dijelovima države). Ponekad korištenje nestandardnih funkcija će stvoriti problem kada pokušate komplairati source kod sa različitim kompailerom.
-U ovom seminaru koristimo standardi C++ kod tako da ne bi trebalo imati problema sa modernim kompailerima.

STRUKTURA PROGRAMA U C++

-Možda najbolji način da se nauči raditi u nekom programskom jeziku jest da se počne s pisanjem programa. Tako ćemo i mi, stoga, evo naš prvi program.
// moj prvi program u C++
#include<iostream>
Using namespace std:
Int main( )
{
cout<<< “ Mi zelimo full bodova iz seminara J !“;
Return 0;
}

Ovo je jedan od najjednostavnijih programa koji se mogu napisat u c++, ali neke najosnovnije stvari koje svaki c++ program ima. Pogledat ćemo liniju koda i objasniti svaku.

• //moj prvi program u C++
Ovo je komentar. Sve linije koje počinju sa dvje kose crte (//) su smatrani kao komentari i nemaju nikakav utjecaj na ponašanje programa. Programer ih može koristiti kao kratka objašnjenja ili proučavanja unutar sourca koda. U našem slučaju, linija je kratki opis što je naš program

• #include<iostream>
Linija koja počinje s znakom ljestve (#) je predprocesorska naredba. Takve linije nisu obične koda sa nekim izrazom, već indikator za predprocesor kompailera. U našem naredba #include <iostream> poziva iz predprocesora iostream standardnu datoteku. Ova specifična datoteka uključuje deklaracije standardnih ulazno-izlaznih biblioteka u c++, a uključena je zbogsvoje funkcionalnosti koja će biti kasnije korištena u programu.

• using namespace std;
Svi elementi standardne c++ biblioteke su deklarirani unutar onog što se zove namespace, namespace sa imenomstd.

Kako bismo pristupili njezinoj funkcionalnosti moramo deklarirati ovaj izraz koji ćemo koristiti.

Ova linija koda je dosta česta u C++ programima koji koriste standardne biblioteke, te će se ujedno dosta koristitii u ostalim kodovima ovog seminara.

• int main ()
Ova linija predstavlja početak definicije glavne funkcije. Glavna funkcija je mjesto gdje svi C++ programi počinju svoje izvršavanje, neovisno o mjestu u source kodu. Nema veze da li postoje ostale funkcije sa drugačijim imenima ispred ili iza-naredbe sadržane unutar ove funkcije će uvijek biti prve izvršavane u svakom C++ programu. Iz toga razloga je važno da svi C++ programi imaju main funkciju.
Iza main funkcije slijede par zagradi [()]. To je zato što je to dekleracija funkcije : u C++ ono što razlikuje dekleraciju funkcije od ostalih izraza su ovi parametri. Ponekad, ovi parametri mogu imati listu parametra unutar njih.
Nakon toga imamo simbol {koji nam označava početak bloka naredbi.
• cout<< „ Mi želimo full bodove iz seminara...hehe!};
Ova linija je C++ izjava. Izjava je jednostavan ili složeni izraz koji može stvoriti neki efekt. Ustvari, ova izjava izvodi vizualni efekt u našem prvom programu.
Cout je deklariran u iostream standardnoj datoteci unutar std namespace, te zato morammo dodati tu naredbu i deklarirati je da ćemo ju koristiti kao specifičnu nonamespace naredbu u našem kodu.

• return 0;
return izjava završava main funkciju. Nakon naredbe return može slijediti return kod (u našem slučaju je to 0). U return kodu 0 za main funkciju obično se interpertrira da je program radio kako smo očekivali bez grešaka tijekom izvođenja. Ovo je najučestaliji način kako završiti C++ program.
Nakon toga slijedi simbol } koji označava kraj bloka naredbi.

VARIJABLE

• U slučaju kada želimo sami napisati funkciju, moramo paziti da nam se ime varijable ne poklapa sa nekom od ključnih riječiu C++, jer bi u tom slučaju kompailer pomikešao sa standardnimključnim riječima. A te ključne riječi su:
asm, auto, bool, break, case, catch, char, class, const_cast, continue, default, delete, do, double, dynamic_cast, else, enum, explicit, export, extern, false, float, for, friend, goto, if, inline, int.long, mutable, namespace, ew, operator, private, protectrd, public, register, reinterpret_cast, return, short, signed, sizeof, staic, static_cast, struct, switch, template, this, throw, true, try, typedef, typeid, typename, union, unsigned, using, virtual, void, volatile, wchar_t, while.
• Treba ujedno paziti da je C++ „case sensitive“ programerski jezik, te da RESULT varijabla nije isto što i result varijabla ili Result varijabla. To su 3 različite varijable.
• Deklariranje varijabli
Kako bismo koristili varijablu u C++, moramo ju prvo deklarirati koji će tip podataka biti.
• Sintaksa za deklariranje nove varijable je pisanje specefikatoraili željenog tipa podataka ( nor.Int, bool, float...) nakon čega slijedi ispravno ime identifikatora. Npr.:
Int a
Floatmojbroj;
• Ovo su dvije ispravne deklaracije varijable. Prva deklarira varijablu tipa int sa indetifikatorom a, druga deklarira varijablu tipa flaot sa indetifikatorom mojbroj. Kada se varijablea i mojbroj deklariraju mogu se koristiti kasnije u programu
• Deklariranje varijabli
Kako bismo koristili varijablu u C++, moramo ju prvo deklarirati koji će tip podataka biti.
• Sintaksa za deklariranje nove varijable je pisanje specefikatoraili željenog tipa podataka ( nor.Int, bool, float...) nakon čega slijedi ispravno ime identifikatora. Npr.:
Int a
Floatmojbroj;
• Ovo su dvije ispravne deklaracije varijable. Prva deklarira varijablu tipa int sa indetifikatorom a, druga deklarira varijablu tipa flaot sa indetifikatorom mojbroj. Kada se varijablea i mojbroj deklariraju mogu se koristiti kasnije u programu