Kvaliteta je stari pojam – koji se stoljećima mijenjao i dobivao nove sadržaje. Već se u Bibliji spominje kvaliteta pod nazivom „dobro“.

Kvaliteta predstavlja zadovoljenje zahtjeva pa je samim tim razultat prevencije. Svaki proizvod posjeduje kvalitetu ako nekom služi i ako imaju dobro tržište. Kvalitetu ocjenjuju potrošači. Proizvod mora biti isporučen na vreme, mora biti kvalitetan i u granicama proračuna. Polazi se obično od činjenice da se kvaliteta može definirati kao zadovoljenje kupčevih očekivanja i potreba .

Kvaliteta u općem smislu, postoji koliko i ljudski rod, sa svojevrsnim specifičnostima povijesne razvijenosti društva, potreba ljudi na određenom prostoru i ekonomske razvijenosti u određenom povijesnom trenutku. Dakle, određene vrijednosti koje se u društvenim tokovima utvrde i prihvate kao nivo koji se treba postići u društvenim tokovima - u svim sferama ljudskog života, označen je jednim općim imenom kvalitetu. Specifičan je za različita društva, za civilizacije i ljudske zajednice koje su se autonomno razvijale na određenom zemljopisnom prostoru i prirodnom okruženju, na koje je najviši utjecaj imao nivo razvoja ljudske svijesti. Tako se može reći da do XVIII stoljeća, do početka industrijalizacije, nije postojao ujednačen i opće prihvaćen razinu nekih vrijednoisti - kao standarda za kvalitetu. Postojale su određene društvene norme kojima su regulirane sve društvene pojave i tokovi, pri čemu skoro ništa nije imalo pravu vrijednost (osim povlaštenih), gdje su i ljudi smatrani bezvrijednim i kao roba za trgovinu.

UVOD 3
1 Kvaliteta – što je to? 5
1.1 Definiranje kvalitete 5
1.2 Demingov koncept sustava kvalitete 6
1.3 Demingov PDCA krug 7
1.4 Čimbenici kvalitete 11
ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 15

Termin menadžment potiče iz engleskog jezika koji u prevodu znači upravljanje, pod čime se podrazumeva planiranje, organizovanje, koordinacija i kontrola.
Menadžment proizvodnje - production management, znači upravIjanje ali u proizvodnim uslovima, odnosno u proizvodnim sistemima, u radnim sistemima ili pak njegovim deiovima gde se stvara proizvod ili pruža usluga u procesima i tokovima bez kojih nije moguće ostvariti proizvod ill uslugu.

Cilj svakog privrednog subjekta je svakako što veća razlika između prihoda i troškova, a to se može ostvariti jedino ako su radni sistemi produktivni, odnosno ako ostvaruju odgovarajući kvalitet proizvoda ili usluga. Onaj koji planira, organizuje, koordinira I kontroliše procese, tokove, podsisteme, sisteme i dr. sa ciljem ostvarivanja što veće produktivnosti, kvalitetno, brzo i uz što niže troškove, naziva se menadžer proizvodnje. Može se reći da je to lice koje upravlja proizvodnim sistemima ili njegovim delovima.

Uvod 2
1.1. Principi menadžmenta proizvodnje 4
1.2. Moderan koncept menadžmenta proizvodnje 8
1.3 Kvalitet organizovanja i nivo organizovanosti proizvodnog sistema 9
Zaključak 15
Literatura 16

Za svaku nacionalnu ekonomiju mala i srednja poduzeća predstavljaju značajnu snagu o kojoj ovisi funkcioniranje cjelokupne gospodarske aktivnosti.

Vrijeme u kome danas živimo karakteriziraju burne i korijenite promjene u oblasti društveno-političkih odnosa i ekonomskih osnova priređivanja kako na domaćem tako i na inozemnom planu. Sve ove promjene zahtjevaju usvajanje i razvoj nove poslovne filozofije, razvojne strategije i u skladu s tim osposobljenost za poslovanje na novim osnovama. Prestrukturiranje našeg gospodarstva i reformiranje tvrtke postavlja i nove zahtjeve u upravljanju poduzeća- pogotovu malih i srednjih.

U današnjem svijetu nemilosrdne konkurencije svaka stagnacija u razvitku pojedinog poduzeća bilo da se radi o malom ili srednjem poduzeću je prvi korak prema likvidaciji samog poduzeća. Cilj svakog poduzeća je da preko instrumenata upravljanja osigurati stalan rast i razvoj i tako poveća svoju vlastitu vrijednost. Pri ostvarenju ovog cilja svako poduzeće mora zadovoljiti očekivanja različitih interesnih skupina kao što su vlasnici poduzeća, menadžment, zaposlenici, dobavljači, potrošači, vladine institucije i društvo u cjelini. Ova očekivanja mogu biti financijske i nefinancijske naravi i pri upravljanju poduzećem, odnosno donošenju odluka važnih za poslovanje u obzir je potrebno uzeti i jedna i druga.

UVOD 3
1 Pojam i klasifikacija malih i srednjih poduzeća 6
1.1 Pojam i klasifikacija malih i srednjim poduzeća u FBiH i u Europi 6
1.2 Uloga države u razvoju malih i srednjih poduzeća 9
2 Organizacija upravljanja u malom poduzeću 12
2.1 Pokretanje vlastitog poslovanja 12
2.2 Karakteristike upravljanja u malim poduzećima 13
2.3 Uloga poduzetnika u razvoju poslovanja sopstvenog poduzeća 16
2.4 Razvijanje vlastitog poslovanja 18
2.5 Kupnja postojećeg poslovanja 19
2.6 Kupnja franšize 21
2.7 Marketinška koncepcija u malim i srednjim poduzećima 23
2.8 Istraživanje tržišta u malim poduzećima 28
2.9 Globalna orijentacija malih poduzeća 31
2.10 Globalizacija i inovacija 33
2.11 Strateški marketinški plan u malim poduzećima 37
2.11.1 Namjena poslovnog plana 37
2.11.2 Važnost planiranja u malim poduzećima 39
2.11.3 Razvoj i važnost koncepta strategije 42
ZAKLJUČAK 44
LITERATURA 46

Implementacija sistema menadžmenta prema zahtevima serije standarda ISO i uspostavlјanje procesa permanentnog unapređivanja kvaliteta, zajedno sa primenom tehnika reinženjeringa, predstavlјa osnovu za unapređivanje produktivnosti poslovanja MSP i kreiranja konkurentske prednosti na međunarodnom tržištu, prevashodno zbog tržišne i tehnološke fleksibilnosti preduzeća iz ove grupe.

Glavni razlozi za uvođenje sistema menadžmenta prema zahtevima serije standarda ISO u preduzećima su povećanje konkurentske sposobnosti na domaćem i međunarodnom tržištu i lakša internacionalizacija poslovanja. Kako mala preduzeća nemaju dovolјno finansijskih sredstava za plaćanje konsultantskih usluga u oblasti uspostavlјanja sistema menadžmenta, a ponekad ni dovolјno zaposlenih koji bi mogli samostalno da iznesu posao oko uvođenja sistema menadžmenta prema zahtevima standarda ISO, u nekim razvijenim zemlјama se primenjuje praksa grupnog uvođenja sistema menadžmenta (prvenstveno QMS).

1 UVOD 2
2 ODNOS STANDARDA ISO 22000 I ISO 9001 3
2.1 Sadržaj standarda ISO 9001 3
2.2 Sadržaj standarda ISO 2200 4
3 INTEGRACIJA ISO 22000 i ISO 9001 6
3.1 Modeli integracije sistema 6
3.2 Integrisanje procesa projektovanaj i razvoja ISO 9001 i ISO 22000 8
4 ZAKLJUČAK 11
5 LITERATURA 12

Godine 1934. g. braća Wolf u Koprivnici osnivaju radionicu za preradu voća, preteču Podravke. Danas se Podravka ubraja među vodeće tvrtke u jugoistočnoj, srednjoj i istočnoj Europi. Tri su glavna poslovna segmenta poduzeća: prehrana, piće i farmaceutika . U Podravci nastoje da uspostave ravnotežu između ekonomskog rasta, napretka društva i brige za okoliš te stvore savršen spoj lokalnog i globalnog. Misija ove tvrtke je stvaranje visokokvalitetnih proizvoda prepoznatljivih robnih marki.

Kvalitetni i stručni ljudi, visoka razina znanja, posebice tehnoloških, kao i korporativno upravljanje, osnovne su prednosti kompanije. Njezine temeljne vrijednosti su: inovativnost, želja za učenjem, poduzetnost, ambicija, pobjednički duh, timski rad i profesionalnost. Uz stvorene brojne robne marke kao i dobivene nagrade i priznanja za širok spektar poslovnog djelovanja najvećim Podravkinim uspjehom smatramo lojalnost njihovih potrošača. Od drugih kompanija razlikuje se po razumijevanju njihovih potreba, visokoj kvaliteti proizvoda te uspješnom prilagođavanju sve većim zahtjevima tržišta što svakako pridonosi stvaranju imidža Podravkinih proizvoda.

UVOD 3
1 Konkurencija 6
2 Ciljna grupa 7
3 Pozicioniranje proizvoda 7
4 Potrebe potrošača 10
5 Koristi 11
6 Dokazi 12
7 Osobnost proizvoda 13
8 Temeljne vrijednosti proizvoda 14
9 Srž proizvoda 14
LITERATURA 15

Organizacija proizvodnje u najširem smislu se bavi organizacijom proizvodnje dobara, odnosno roba i usluga. Svakodnevno dolazimo u dodir sa obiljem raznovrsnih roba i usluga, proizvedenih pod nadzorom menadžera proizvodnje.

Primer jednog menadžera proizvodnje je upravnik fabrike koji je za nju odgovoran. Svi drugi menadžeri koji rade u fabrici, uključujući menadžere za kontrolu proizvodnje i zaliha, menadžere zadužene za proveru kvaliteta, pa nadzornike na proizvodnim linijama, su menadžeri proizvodnje. Skup svih menadžera jedne fabrike je odgovoran da proizvodnjom osigurava proizvode neophodne u proizvodnom poslovanju. Idući ovim primjerom korak dalje, mogli bismo u skup prozvodnih menadžera uključiti takodje i sve menadžere na korporacijskom ili odeljenskom nivou. Ti menadžeri mogu obuhvatiti i potpredsjednika za proizvodnju u korporaciji, pa skup menadžera vezanih za proizvodnju na nivou korporacije koji se bavi kvalitetom, kontrolom proizvodnje i zaliha, postrojenjima i opremom.

1 Uvod 1
2 Organizacija I upravljanje proizvodnjom 2
2.1 Oblikovanje procesa 4
2.2 Planiranje kapaciteta 4
2.3 Upravljanje zalihama 4
2.4 Upravljanje radom 5
3 Istorijski razvoj upravljanja I organizacije proizvodnje 6
4 Tehnologija i menadžer 9
5 Fabrike budućnosti 9
6 Planiranje potreba materijala 14
7 Proizvodnja upravo na vreme (JIT, just in time) 17
8 Nova japanska proizvodna filozofija 18
9 Literatura: 21

Proizvodnja se često definiše kao proces stvaranja materijalnih dobara u borbi između ljudi i prirode. Kao takva, proizvodnja se može posmatrati samo u funkciji delovanja čoveka, jer je on osnovni činilac proizvodnje. Čovek planira, organizuje i realizuje proizvodnju. Razume se, tu su i drugi činioci: predmet rada, sredstva za rad, dokumentacija, informacije. Takođe, neophodno je postojanje i drugih funkcija: kadrovske, marketing, nabavke, finansijske iistraživačko-razvojne.

Ako se proizvodnja posmatra kao društvena kategorija, onda nju karakterišu dva osnovna podsistema: (1) podsistem tehnike i tehnologije proizvodnje i (2) podsistem organizacije proizvodnje. Tehnika u sistemu proizvodnje znači opremu, sredstva, a tehnologija proizvodnje znači metode i načine odvijanja procesa proizvodnje. Organizacija proizvodnje je uzajamna zavisnost i povezanost elemenata proizvodnje, čovekovog rada i drugih elemenata u racionalnu i celishodnu proizvodnu celinu čiji je zadatak da stvara materijalna dobra.

1 Uvod 1
2 Elementi i tokovi proizvodnog sistema 4
3 Struktura proizvodnog sistema 7
4 Ciljevi proizvodnje 9
5 Organizaciona struktura preduzeća 9
5.1 Linijski sistem organizacije preduzeća 10
6 Funkcije preduzeća 13
7 Faktori organizacije preduzeća 14
8 Zaključak 17
9 Literatura 18

Kompanija Coca-Cola prisutna je u Srbiji od 1967. godine kada je jednoj lokalnoj kompaniji data licenca za proizvodnju i prodaju Coca-Cola proizvoda u zemlji. Naredne godine otvorena je nova punionica za proizvodnju Coca-Cole u Zemunu, na Batajničkom drumu, na istoj lokaciji na kojoj se i danas proizvodi. Danas se Coca-Cola sistem u Srbiji sastoji od punionice, odnosno Coca-Cola Hellenic Srbija (Coca-Cola HBC Srbija), i Coca-Cola Barlan S&M, ogranka kompanije Coca-Cola. Danas je Coca-Cola Hellenic Srbija jedna od najvećih kompanija u sektoru bezalkoholnih napitaka u zemlji. Zapošljava 1.300 ljudi, a poslovanje je podeljeno na tri jedinice: Coca-Cola Hellenic Srbija (bezalkoholni napici), Vlasinka (prirodna mineralna voda), koja je kupljena 2005. godine, i Fresh & Co (sokovi i voćni sokovi), kupljen 2006. godine.

Coca-Cola Hellenic Srbija nalazi se u Zemunu i zauzima površinu od oko 65.000 m2, a sastoji se od šest proizvodnih linija, skladišta i kancelarija. Ima četiri distributivna centra širom zemlje koji proizvodima snabdevaju oko 37.000 distributera i maloprodajnih objekata; oni, opet, snabdevaju oko 7.900.000 potrošača u Srbiji. Portfolio proizvoda uključuje vodeće svetske brendove kao što su Coca-Cola, Coca-Cola Zero, Fanta, Sprite, Schweppes, Nestea, Burn i Ultra Energy, zatim lokalne brendove kao što su Rosa, neXt, Su-voće i Joy.

UVOD 3
1 Razvoj zaposlenih i radno okruženje 4
2 Tržište – proizvod, potrošači i dobavljači 5
3 Coca-Cola kao društveno i sredinski odgovoran brend 7
ZAKLJUČAK 11
LITERATURA 12

Među najvažnijim odlukama koje donose menadžeri proizvodnje i viši menadžment su odluke u vezi sa oblikovanjem fizičkog proseca za proizvodnju roba i usluga. Te odluke obuhvataju: izbor procesaizbor tehnologije analiza toka procesa prostorni raspored sredstava za rad. Pri oblikovanju procesa potrebno je da se pored tehničkih zahteva uvaže i društveni, ekonomski zahtevi vezani za radno okruženje.

Iz šeme procesa oblikovanja proizvoda vidi se da je i prethodno izvršeno oblikovanje procesa visokointeraktivno sa oblikovanjem poizvoda što znači da je neophodna teška saradnja proizvodne funkcije i funkcije razvoja. Pored toga sve odluke o oblikovanju procesa imaju interaktivno dejstvo na odluke iz ostala četiri područja odlučivanja a to su kvalitet, kapaciteti, zalihe radne snage.

Uvod 3
1 Izbor procesa 3
2 Vrste toka procesa 4
2.1 Linijski tok procesa-masovna i velikoserijska kontinuirana proizvodnja 4
2.2 Prekidni tok 5
2.3 Projektni tok 5
3 Izbor procesa prema vrsti porudžbine 6
4 Analiza toka procesa 8
5 Analiza toka materijala 9
Zaključci 12
Literatura 14

Svjetska ekonomija, kao kranje dinamičan sistem, nalazi se u stanju konstantnog mijenjanja. Promjene izazvane globalizaijom tržišta, otvaranjem Istoka, posebno kineskog tržišta i tehnološkim razvojem zemalja kao što je to Indija snažno su uticale na proizvodne kompanije. Samo oni koji prežive su u stanju se brzo prilagoditi. Ova situacija nosi opasnost ali takođe predstavlja I priliku za druge koji su u stanju nositi se na novim uslovima tržišta.

1 Uvod 2
2 Pomak ciljeva 3
3 Povijesna promjena 3
4 Informacija faktora proizvodnje 4
5 Ograničenja razmatranja trenutnog sustava 5
6 Karakteristike dinamične promjene 6
7 Šta je uopšte fraktal? 7
7.1 Definicija fraktala 7
8 Dizajn industrijskog sastavljanja učinkovitosti 10
8.1 Osnova formiranja fraktala 11
8.2 Kulturni nivo 12
8.3 Strateški nivo 13
8.4 Socijalno-neformalni nivo 15
8.5 Financijski nivo 15
8.6 Informacijski nivo 16
8.7 Tehnološki nivo 17
9 Model nivoa i vitalnost 18
10 Dalja istraživanja 18
11 Zaključak 20

Inženjerski menadžment se može definisati na dva načina:
1] Naučna disciplina koja proučava i primenjuje inženjerske principe u planiranju i operativnom menadžmentu u različitim industrijama;
[2] Specifični oblik menadžmenta koji je potreban da se uspešno vode pojedinačni projekti, preduzeća i ljudi u različitim industrijama.

Prva definicija je „inženjerska“ definicija te će se ista koristiti u ovom radu.
Inženjerski menadžment je naučna disciplina koja proučava i primijenjuje inženjerske principe u planiranju, operativnom menadžmentu u industriji i proizvodnim operacijama. Inženjerski menadžment može da se definiše i kao specifilni oblik menadžmenta koji je potreban da se uspiješno vode pojedinačni projekti, preduzeča i ljudi u oblasti proizvodnje, industrijskog dizajnam, gradjevinarstva, informaciono-telekomunikaionih tehnologija, saobraćaja ili medjunardodne trgovine.

1 Uvod 1
2 Šta je i ko je inženjer menadžmenta? 2
3 Oblasti primjene inženjerskog menadžmenta 3
4 Alati za inženjerski menadžment 4
4.1 Gantogram 4
4.2 Mrežni dijagrami 5
5 Razvijanje funkcije kvaliteta (QFD – Quality Function Development) 7
5.1 Išikava dijagram (Ishikawa diagram) 9
6 Zaključak 12
7 Literatura 13

Istraživanje stavova i percepcija potrošača jeste jedna od osnovnih aktivnosti konditorske kompanije. Da bi znala šta je aktuelno na tržištu, a šta ne, kompanija mora konstantno da vrši istraživanja ponašanja potrošača na određen proizvod. Da bi postala lider i stvorila brend na određenom tržištu organizacija mora da osluškuje potrošače i njihove navike, stavove i ideje (u daljem tekstu biće više reči o ovoj temi).

Istraživanje stavova i percepcija potrošača je složena aktivnost koja zahteva stručna znanja i taktike, kako bi se prikupile validne informacije i usrećili potrošači. Da bi uvećala profit kompanija mora da pronađe kako će da stvori uspešan brend na tržištu i da privuče što veći broj potencijalnih potrošača. Sve svetske kompanije u konditorskoj industriji u prvi plan stavljaju potrebe i zahteve potrošača.

1. UVOD 3
2. KONDITORSKA INDUSTRIJA U SRBIJI 4
3. JAFFA AD CRVENKA 8
3.1. OSNOVNI PODACI O KOMPANIJI 8
3.2. ISTRAŽIVANJE STAVOVA I PONAŠANJA POTROŠAČA PROIZVODA KOMPANIJE AD „JAFFA“ 11
4. ZAKLJUČAK 16
5. LITERATURA 17
Prilog 1.
Anketni upitnik......18

The main goal of organic agriculture is the production of high quality food, or food with high nutritional value, but also the development of sustainable agriculture and the preservation of the ecosystem and maintaining and increasing of soil fertility. Organic agriculture is a production management system which promotes the healing of ecosystems, including biodiversity, biological cycles and emphasizes the use of methods that largely exclude the use of inputs outside the farm. That means maximum utilization of renewable sources of energy, reduction of all forms of pollution, preservation of the environment, but also creation of the conditions for meeting the basic needs of agricultural producers and acquiring adequate profit.

Organic production is based on natural processes and the use of organic and natural materials. In contrast, the growing demand for food has led to the situation where agricultural production primarily relies on the use of chemicals, with the aim of achieving the highest possible yields and profits. However, uncontrollable, excessive and unprofessional use of such funds (various pesticides, fertilizers) leads to a reduction in quality and soil fertility. This leads to a series of questions such as the issue of food quality, food safety, environmental protection, conservation of agro ecosystems, etc. It is believed that the organic production is the solution, that organic production puts the spotlight on human health and respects the natural balance and avoids various kinds of pollutants.

Veoma dinamična priroda modernog trzišta koju odlikuju stalne i često nasumične promjene potraznje, potreba za odrzanjem visokog kvaliteta uz što nize cijene u cilju odrzanja konkurentnosti, teznja za što većom fleksibilnošću, stavlja proizvodne sisteme pred teško rješive problem. U cilju ispunjenja navedenih zahtjeva, potrebno je udaljiti se od konvencionalnih pristupa organizaciji preduzeća, proizvodnih kapaciteta pa i samih proizvodnih linija kao posebnih cjelina. Jedna od najvažnijih osobina kojima moderni proizvodni system mora težiti je sposobnost za brzu i jednostavnu rekonfiguraciju kada se za istom ukaže potreba.

Veoma složeni uslovi u kojima proizvodni sistemi trebaju opstati iznjedrili su nekoliko modernih, nekonvencionalih tipova organizacione structure, od kojih treba spomenuti ćelijsku, holonsku i fraktalnu organizaciju. Kao posebno zanimljivu i u proizvodnim djelatnostima dobro primjenljivu organizacionu strukturu treba istaći fraktalni tip organizacije i organizacije proizvodnje, iz razloga koji će u daljem tekstu biti podrobnije objašnjeni.

1 Uvod 3
2 Arhitektura fraktalnog proizvodnog sistema 3
2.1 Definicije 4
3 Osobine specifične za fraktale 5
3.1 Samosličnost 5
3.2 Samoorganizacija 5
3.3 Orijentacija ka cilju 6
3.4 Dinamičnost i vitalnost 7
4 Fraktalni proizvodni sistem u poredjenju sa konvencionalnim 7
4.1 FrMS u poredjenju sa hijerarhijski kontrolisanim sistemom 7
4.2 FrMS u poredjenju sa holonskim i bioničkim proizvodnim sistemom 8
5 Proces dinamičkog restruktuiranja 9
5.1 Uvod 9
5.2 Pomak ciljeva 9
5.3 Istorija promjena 10
5.4 Informacija kao faktor proizvodnje 11
5.5 Ograničenja u razmatranjima aktuelnih sistema 12
5.6 Karakteristike dinamične promjene 13
5.7 Dinamičko restruktuiranje 15
5.8 Proces DRP 15
5.9 Tipovi DRP 16
5.10 Proces DRP+ 16
5.11 Radni mehanizmi DRP+ 17
6 Zaključak 20
7 Literatura 21

Biznis ili poslovni inkubatori u Srbiji predstavljaju relativno nove instrumente za podsticanje privrednog razvoja,dok u svetu odavno postoji veliki broj inkubatora, praktično na svim kontinentima. Poslovni inkubator kao element preduzetničke infrastrukture predstavlja adekvatan prostor u kojem preduzetnici otpočinju nov, ili svoj biznis nastavljaju, vrlo mlada mikro, mala i srednja preduzeća (do 6 meseci).

Udruživanje mikro, malih i srednjih preduzeća je nužno i često neophodno, jer, ukoliko ista žele da steknu konkurentnost i postanu zanimljiva na tržištu, moraju delati zajedno i u okviru sistema podrške, a to ponajviše u prvih par godina, kada su i najranjavija. Kada govorimo o zemljama u tranziciji, najuspešniji i najbolji inkubatori su oni koji su formirani sa jasnom vizijom o tome da postoje s ciljem da bi smanjili nezaposlenost, tj. inicirali rast zaposlenosti, a ne da bi subvencionirali neefikasna preduzeća, ili preduzeća koja očigledno propadaju, pa shodno ovome inkubator nije samo davanje potrebnog prostora po povoljnim uslovima na period od 3-5 godina, nego je to davanje svih potrebnih servisa kao što su promocija i mogućnost plasmana proizvoda, ako je u pitanju proizvodna delatnost, mogućnost plasmana usluga, ako je u pitanju uslužna djelatnost.

UVOD 3
1 Poslovni i tehnološki inkubatori 4
1.1 Pojam biznis inkubatora 4
1.2 Klasifikacija inkubatora 8
1.3 Osnivanje inkubatora 11
1.4 Pojam malog biznisa 14
2 Inkubatori u Srbiji 16
2.1 Koje karakteristike definišu inkubator? 18
2.1.1 Faktori uspeha/neuspeha 18
2.2 Analiza inkubatora u Srbiji 20
ZAKLJUČAK 23
LITERATURA 25

"Jedna od karakteristika koju mnogi dovode u vezu sa preduzetništvom je inovacija. Ljudi pronađu bolji način da se posao uradi ili bolju "zamku" i koriste inovaciju kao osnovnu ideju za novi posao. Ovo je najčešći oblik preduzetništva, i videli smo bezbroj takvih primera u istoriji biznisa"


Uspešnost upravljanja inovacijama danas predstavlja jedan od osnovnih faktora razvoja i konkurentnosti preduzeća. Pokazuje se da je inovativnost neophodan uslov revitalizacije u slučajevima opadanja pokazatelja uspešnosti poslovanja, odnosno, povratka u fazu novog preduzetničkog poduhvata i razvoja preduzeća.

Preduzetništvo postaje posebno važno i odlučujuće u društvima koja se nalaze pred velikim i značajnim promjenama. To se može objasniti "organskom potrebom" za "strukturnom formulom "razvoja društva u razdoblju tehnoloških, ekonomskih, političkih, kulturnih, institucionalnih i idejnih promjena. Te procese vode određeni ljudi koji se ponašaju na specifičan način i koji imaju specifičan sistem vrednosti.

UVOD 1
1 INOVACIJE 2
1.1 Pojam inovacija i uslužnog sektora 2
1.1.1 Inovacije zasnovane na znanju 4
1.2 Upravljanje inovacijama 7
1.2.1 Osnovni elementi upravljanja inovacijama 7
1.2.2 Modeli inovacionih procesa 8
1.3 Izvori znanja i inovacija 9
1.3.1 Vrste i podijela inovacija 10
1.3.2 Inovacije u oblasti proizvodnje 12
ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 16

Prehrambena industrija se danas ne može zamisliti bez šećera.Šećer ili saharoza(turski naziv seker, staroindijski naziv sarkara-što znači šljunak ili mleveni šećer,latinski nazivsaccharum),ugljikohidrat,disaharid C12H22O11 u kojem su molekule glukoze povezane s molekulama fruktoze.Najvažniji od svih šećera je poznat kao obični šećer.On stvori velike,bezbojne monoklinske kristale. Slatkog je ukusa, lako se otapa u vodi i velike je hranjive vrednosti : 1g saharoze oslobađa energiju od 17,2 kJ. Pri temperaturi od 160oC menja se bez promene u bistru tecnost, a pri 200oC prelazi u smeđe obojen karamel. Vodeni rastvori saharoze kreću ravninu polarizovane svetlosti jako u desno.Na tom se svojstvu temelja optičke metode određivanja koncentracije šećera u vodenim rastvorima.

Delovanjem kiselina ili enzima invertaze molekula saharoze hidrolitički se cepa na sastavne delove: glukozu i fruktozu, a dobivena smesa se naziva invertni šećer.Med je prirodni invertni šećer.Važno je tehničko svojstvo šećera tj. njegova sposobnost da delovanjem kvaščevih gljivica prevrije tj.cepa se na alkohol(etanol) i ugljenik dioksid(alkoholno vrenje). Šećer je prirodni hemijski spoj koji je kao i drugi disaharidi raširen u slatkim sokovima biljaka. Proizvodnja šećera sastoji se u ekstrakciji iz biljnih šećernih sirovina i u njegovu pročišćavanju. Dok se voćni i grožđani šećer zbog svoje slabe sposobnosti kristalizacije proizvede u skromnim količinama. Proizvodnja saharoze razvila se u moćnu industriju,a njen proizvod ima važnu ulogu u savremenoj ljudskoj ishrani.

1. Uvod ………………………………………………...1
2. Teorijski deo
2.1. Prijem šećerne repe …………………..3
2.2. Čišćenje repe …………………………3
2.3. Pranje repe …………………………...5
2.4. Proizvodnja šećera …………………………...5
2.5. Setva ………………………………….6
2.6. Priprema za preradu ……………….9
2.7. Zanimljivosti ……………………………..12
2.8. Šećer – prednosti i nedostaci ………………..14
2.9. Upotreba šećera ……………………………..15
3. Zaključak ………………………………………….16
4. Literatura …………………………………….17

Tehnologija čokolade zasniva se na hemijskim i fizičkim svojstvima sirovog osušenog kakao zrna.
Kakao zrno ili kakaovac potiče od ploda kakao drveta. Kakao drvo uspeva i gaji se u predelima tropske klime. Semenke ploda kakao drveta se posle berbe izlazu fermentaciji i sušenju. Nakon sušenja kakao zrno postaje sirovina za industrijsku preradu.

Proizvodjaci izvoze kakao zrno ili ga preradjuju u poluproizvode koje zatim izvoze. Tokom industrijske prerade iz kakao zrna dobije se kakao masa koja je poluproizvod za proizvodnju kakao maslaca, kakao praha i čokolade.
Čokolada se proizvodi mešanjem kakao mase i šećera u prahu uz dodatak drugih sirovina. U kakao proizvode se ubrajaju: kakao maslac, kakao prah, čokolada i čokoladni proizvodi.

1 UVOD 3
2 Sirovine za proizvodnju čokolade 3
3 Uloga sirovina za kvalitet čokolade 4
3.1 Uloga masti 4
3.2 Uloga mleka 5
4.1 Biološke odlike kakao drveta i kakao ploda 10
5 Hemijska svojstva kakao zrna 15
5.1 Priprema i obrada kakao zrna prženjem 16
5.2 Obrada- prženje kakao zrna 18
5.3 Fizičko-hemijske promene kakao zrna 19
5.4 Proizvodnja kakao praha i kakao maslaca 21
6 Priprema sirovina 25
7 Tehnološki proces proizvodnje čokolade 27
7.1 Sastavljanje čokoladne mase 27
7.2 Rafinisanje čokolade 28
7.3 Konciranje čokoladne mase 30
7.4 Temperiranje čokoladne mase 33
7.5 Vrste čokolada i čokoladnih proizvoda 36
8 Osobine čokolade 40
8.1 Kvalitet čokolade 40
8.2 Nedostaci čokolade 42
9 ZAKLJUČAK 44
10 LITERATURA 45

Savremeni projekti podrazumevaju manji ili veći obim, različite, ponekad i veoma duge rokove trajanja, finansijske podloge koje mogu biti neverovatno velike, određeni broj učesnika u realizaciji samog projekta i mnogo drugih faktora. Velikoj složenosti realizacije savremenih projekata, pored mnogobrojnih faza i aktivnosti i njihove povezanosti, posebno doprinosi i veliki broj učesnika u realizaciji projekta, i to kako preduzeća, tako i pojedinačnih kadrova. U realizaciji npr. investicionih i razvojnih projekata, pored investitora učestvuje i veliki broj firmi - projektantske, inženjering i konsalting kompanije, glavni izvođač sa velikim brojem kooperanata u oblasti građevinskih radova i montaže opreme, uređaja i instalacija, razni isporučioci opreme, uređaja, materijala i delova, i dr.

Pored svih navedenih elemenata, velikoj složenosti realizacije projekata doprinosi i činjenica da se u realizaciji projekata, naročito velikih, troše ogromne količine resursa i velika finansijska sredstva. Pošto su raspoloživa sredstva za realizaciju projekata najčešće ograničena ili pozajmljena iz skupih izvora, neophodno je da se ona racionalno troše kako bi se postigla zadovoljavajuća efikasnost ukupne realizacije posmatranog projekta. Na osnovu svega prethodnog se može reći da su karakteristike savremenih projekata: veliki obim i široka struktura, kompleksnost, veliki broj podprojekata, faza, podfaza i aktivnosti, dugo vreme trajanja, veliki budžet, veliki broj učesnika.

UVOD 1
1 Upravljanje integracijom projekta 2
1.1 Osnovne karakteristike upravljanja projektom 3
1.2 Životni vek projekta 4
1.3 Pojam upravljanja i integracionog procesa 6
1.4 Faza upravljanja ljudskim resursima projekta 10
1.4.1 Rukovodilac projekta i projektni tim 11
1.5 Faza planiranja 12
1.6 Upravljanje kvalitetom projekta 15
1.7 Upravljanje rizikom projekta 19
1.8 Metode i tehnike menadžmenta projektima 19
1.9 Metode i tehnike Project Management-a 21
ZAKLJUČAK 23
LITERATURA 24

"Jedna od karakteristika koju mnogi dovode u vezu sa preduzetništvom je inovacija. Ljudi pronađu bolji način da se posao uradi ili bolju "zamku" i koriste inovaciju kao osnovnu ideju za novi posao. Ovo je najčešći oblik preduzetništva, i videli smo bezbroj takvih primera u istoriji biznisa"

Upravljanja inovacijama predstavlja jedan od osnovnih faktora razvoja i konkurentnosti preduzeća. Pokazuje se da je inovativnost neophodan uslov revitalizacije u slučajevima opadanja pokazatelja uspešnosti poslovanja, odnosno, povratka u fazu novog preduzetničkog poduhvata i razvoja preduzeća.

Preduzetništvo postaje posebno važno i odlučujuće u društvima koja se nalaze pred velikim i značajnim promenama. To se može objasniti "organskom potrebom" za "strukturnom formulom "razvoja društva u razdoblju tehnoloških, ekonomskih, političkih, kulturnih, institucionalnih i idejnih promena. Te procese vode određeni ljudi koji se ponašaju na specifičan način i koji imaju specifičan sistem vrednosti.

UVOD 1
1 INOVACIJE 2
1.1 Pojam inovacija 2
1.1.1 Inovacije zasnovane na znanju 3
1.2 Upravljanje inovacijama 5
1.2.1 Osnovni elementi upravljanja inovacijama 5
1.2.2 Modeli inovacionih procesa 7
1.2.3 Izvori znanja i inovacija 8
1.2.4 Vrste i podela inovacija 9
1.2.5 Inovacije u oblasti proizvodnje 10
2 Upravljanje inovacijama u Tojoti 12
2.1 Toyota inovacije 13
2.2 Prednosti proizvodnog sistema kompanije Toyota 14
2.3 Aktivnosti sertifikacije 16
2.4 Rezultati poslovanja 17
ZAKLJUČAK 19
LITERATURA 21