Ovaj horoskop je jedna od perla u nisci bisera drevne civili­ zacije Severne Amerike i trebalo bi da posluži da sve ljude na­še majke Zemlje i tvorevine ovoga sveta približi svima nama. Zamišljen je da između svih bića i stvari Univerzuma stvori
veće razumevanje. Često nam se čini da u našem životu nešto bitno nedostaje, a ova knjiga nam pomaže da se približimo silama prirode i otkrijemo snage koje su u nama sakrivene.
Knjiga ima 12 poglavlja, koliko godina meseci, a svaki mesec vezan je za određenu životinju, biljku i mineral, čije karakte­ristike određuju i osobine ljudi rođenih u ovim znacima. Ovaj horoskop nedvosmisleno i beskompromisno otkriva vaše sposobnosti i talente, vaše slabosti i puteve vaše budućnosti. Živimo na Zemlji i vezani samo za nju, upoznajemo je da bismo upoznali sebe.

Nezaboravan portret jedne ranjene zemlje i istinski dirljiva priča o porodici i prijateljstvu.

Marijam je tek petnaest godina kada je šalju u Kabul da se uda za nesrećnog i ogorčenog Rašida, trideset godina starijeg od nje. Gotovo dve decenije kasnije, u zemlji koja ubrzano tone u propast, tragedija pogađa petnaestogodišnju Lejlu, koja mora da napusti svoj dom i stupi u Marijamino nesrećno domaćinstvo. Lejla i Marijam naći će utehu jedna u drugoj, njihovo prijateljstvo postaće veza snažna kao veza dve sestre, neraskidiva kao veza majke i kćerke.

Kako vreme prolazi, u Avganistanu na vlast dolaze talibani, ulice Kabula ječe od puščane paljbe i bombi, a život se pretvara u očajničku borbu protiv gladi, surovosti i straha. Istrajnost dve žene nailazi na iskušenja koja nisu mogla da naslute ni u najgorim košmarima. A ipak, ljubav ume da čoveka natera na nezamisliva dela, da mu pomogne da čudesnim junaštvom prevaziđe najstrašnije prepreke. Na kraju ljubav pobeđuje smrt i uništenje.

"Hiljadu čudesnih sunaca" je nezaboravan portret jedne ranjene zemlje i istinski dirljiva priča o porodici i prijateljstvu. Istovremeno prelepa i teška, priča o jednom nemilosrdnom vremenu, nesvakidašnjem prijateljstvu i neuništivoj ljubavi.

Rodio se 6. prosinca 1883. u mjestu Bšari, stotinjak kilometara od Bejruta u obitelji maronitskih kršćana. Kada je imao 12 godina, zajedno s majkom, dvije sestre i polubratom emigrira u Boston. Njegov otac ostaje u Libanonu.
Halil u Bostonu 1896. upoznaje fotografa Freda Hollanda Daya, koji mu postaje priljatelj i vrši jak utjecaj na njega. 1897. vraća se u Bejrut i počinje pohađati al-Hikmah gimnaziju te usavršava svoj arapski. 1902. ponovno je u Bostonu i upoznaje mladu pjesnikinju Josephine Peabody, u koju se uskoro zaljubljuje. Iste godine, njegova majka, sestra i polubrat umiru od tuberkuloze. Džubran nalazi duhovnu potporu u drugoj sestri i Josephine.
1905. objavljuje eseje u arapskim novinama, a nakon toga počinje objavljivati pjesme. Svoju prvu knjigu, Nimfe iz dolina, objavio je 1906. u New Yorku, a drugu, Pobunjeni dusi 1908. Vraća se u Boston 1910. i pridružuje Društvu zlatnih veza, udruzi arapsko-američkih pisaca i intektualaca. Svoj jedini roman, Slomljena krila, objavljuje 1912. Arapska antologija njegovih pjesama iz novina objavljena je 1914. u New Yorku pod nazivom Suza i smiješak.
Njegova prva knjiga na engleskom jeziku, Luđak, objavljena je 1918. Prorok, njegovo najpoznatije djelo izlazi 1923. i odmah postiže veliki uspjeh. Svoju kolekciju aforizama, Kraljevstvo mašte, objavljuje u Kairu 1927., a knjigu Isus, sin čovječji 1928. U ožuljku 1931. izlaze Bogovi zemlje.
10. travnja iste godine Halil Džubran umire u New Yorku. Pokopan je u rodnom mjestu Bšari.

Džubranovo književno umjetničko djelo višestruko je značajno jer je Džubran živio i stvarao na razmeđu epoha i civilizacija nastojeći da ih svojom mišlju i umjetničkim djelom premosti i približi, a to je neumitno utjecalo na osobenost umjetnosti velikoga književnika kakav je bio Džubran.
U većem broju tekstova autor piše o tome kako nemogućnost realiziranja nekih ideja i ciljeva u ovome životu (kao što je ljubav, naprimjer) nije obeshrabrujuća, budući da je ovaj život samo jedna faza vječnog trajanja i da će se ostvarenje tih ideala i ciljeva neizbjezno dogoditi u nekom drugom životu. To je, zapravo, umjetničko variranje jedne od centralnih filozofskih tema književnika.

Almustafa, izabrani i ljubljeni, koji bijaše osvit vlastitog dana, dvanaest godina u gradu Orfalesu čekaše brod koji je trebalo da se vrati i da ga odnese natrag na rodni mu otok.

Tad jedan ratar reče: Pričaj nam o Radu. A on odgovori rečima ovim:
Vi radite da biste održali korak sa zemljom i duhom zemlje.
Jer, biti jalov znači otuđiti se od godišnjih doba i iskoračiti iz litanije života što kroči u sjaju i ponosnom povinovanju put beskraja.
Dok radite, vi ste frula kroz čije se srce šapat sati promeće u muziku.
Ko će od vas da bude trska, nema i zamukla, kada sve druge pevaju zajedno i uglas?
Stalno vam govore da je rad prokletstvo, a trud nesreća.
Ali ja vam kažem da radeći ispunjavate deo zemljinog najdaljeg sna, vama namenjenog kada je taj san rođen, I držeći se truda vi istinski volite život.
A voleti život kroz trud znači biti najprisniji sa najskrovitijom tajnom života.
Ali, ako u patnji svojoj nazivate rođenje nedaćom a izdržavanje tela kletvom koja vam je ispisana na čelu, onda vam ja odgovaram da ništa osim znoja sa čela neće izbrisati to što je napisano.

Imao sam dvanaest godina kada mi je ljubav otvorila oči svojim čarobnim zrakama i prvi put mi dušu dotakla platnenim prstima. Selma Kerame bijaše prva žena koja mi je svojim čarima duh razbudila, koja je u vrt uzvišenih osjećanja ispred mene krenula, tamo gdje dani protječu kao snovi i gdje se kao svetkovine okončavaju noći. Upravo Selma Kerame naučila me svojom ljepotom da obožavam lijepo, svojim osjećanjima me naučila tajnama ljubavi, ona mi je na uho otpjevala prvi stih pjesme o istinskom životu.
Koji mladić ne pamti prvu djevojku koja mu je svojom mekoćom zamijenila mladićki nemar javom veličanstvenom, koja ga ranjava milinom i safire slašću svojom? Tko se od nas ne topi od čežnje za tim čudesnim vremenom u kojemu se naglo prenuo i uočio kako se cijelo njegovo biće sasvim promijenilo...

Harold Robbins (New York, New York, 21. svibnja 1916. - Palm Springs, Kalifornija, 14. listopada 1997.), američki književnik.

Rodio se kao Harold Rubin u New Yorku, u obitelji rusko-poljskih useljenika.Odgojili su ga otac ljekarnik i pomajka iz Brooklyna. Njegove tvrdnje da je židovsko siroče odraslo u katoličkom domu za dječake, nisu istinite, kao ni tvrdnja da mu je prva supruga bila kineska plesačica koja je umrla od ugriza papige. Prvi milijun dolara zaradio je u 20. godini prodavajući šećer na veliko. No,izgubio ga je kada je počeo Drugi svjetski rat. Prvi roman objavio je 1948. godine. Djelo pod nazivom "Nikad ne voli stranca" izdavač Pat Knoft navodno je kupio jer je to bila prva knjiga koja na jednoj stranici ima suze, a na drugoj je moguća erekcija. Neki od njegovih romana su i ekranizirani, a u filmovima su glumili mnogi, među njima i Elvis Presley. Objavio je 34 romana, koji su prevedeni na 32 jezika i prodani u 750 milijuna primjeraka. Postao je najprodavaniji popularni romansijer svih vremena. Ženio se pet puta. Od 1982. morao je koristiti invalidska kolica jer mu je kuk zadavao probleme, ali je nastavio pisati. Seks je također jedna tema koja je opisana u njegovim djelima pa je Henry Miller zasigurno u njemu dobio jednog od nasljednika. Umro je od zastoja srca u 81. godini. Pokopan je u Palm Springsu, Kalifornija.Mnogo novaca i druge imovine koje je zaradio pisanjem, istopilo se brzo; "pojeli" su ga alimentacija, troškovi liječenja i još niz drugih problema.

Harold Robbins (New York, New York, 21. svibnja 1916. - Palm Springs, Kalifornija, 14. listopada 1997.), američki književnik.

Rodio se kao Harold Rubin u New Yorku, u obitelji rusko-poljskih useljenika.Odgojili su ga otac ljekarnik i pomajka iz Brooklyna. Njegove tvrdnje da je židovsko siroče odraslo u katoličkom domu za dječake, nisu istinite, kao ni tvrdnja da mu je prva supruga bila kineska plesačica koja je umrla od ugriza papige. Prvi milijun dolara zaradio je u 20. godini prodavajući šećer na veliko. No,izgubio ga je kada je počeo Drugi svjetski rat. Prvi roman objavio je 1948. godine. Djelo pod nazivom "Nikad ne voli stranca" izdavač Pat Knoft navodno je kupio jer je to bila prva knjiga koja na jednoj stranici ima suze, a na drugoj je moguća erekcija. Neki od njegovih romana su i ekranizirani, a u filmovima su glumili mnogi, među njima i Elvis Presley. Objavio je 34 romana, koji su prevedeni na 32 jezika i prodani u 750 milijuna primjeraka. Postao je najprodavaniji popularni romansijer svih vremena. Ženio se pet puta. Od 1982. morao je koristiti invalidska kolica jer mu je kuk zadavao probleme, ali je nastavio pisati. Seks je također jedna tema koja je opisana u njegovim djelima pa je Henry Miller zasigurno u njemu dobio jednog od nasljednika. Umro je od zastoja srca u 81. godini. Pokopan je u Palm Springsu, Kalifornija.Mnogo novaca i druge imovine koje je zaradio pisanjem, istopilo se brzo; "pojeli" su ga alimentacija, troškovi liječenja i još niz drugih problema.

Godine 2005. Harry G. Frankfurt napisao je mali esej, "Kenjaža", koji je postigao svjetsku slavu, postavši bestselerom u punom smislu te riječi. U tom je eseju, kako sam kaže, ponudio okvirnu analizu ideje prodavanja magle.

Kasnije je, međutim, shvatio kako u cijeloj knjizi nije poklonio nikakvu pozornost pitanju s kojim se svaka odgovarajuća rasprava o prodavanju magle mora pozabaviti. Iako je, naime, ravnodušnost spram istine nepoželjna ili čak prijekora vrijedna osobina, pa zbog toga prodavanje magle valja izbjegavati i osuditi, esencijalno je objasniti zbog čega nam istina jest tako važna, ili zašto bismo o njoj posebno trebali voditi računa.

U skladu s time, u ovoj se knjižici, koja dosjetljivošću i argumentacijom u potpunosti slijedi "Kenjažu", razmatra praktičnu i teorijsku važnost koja se istini zapravo pridaje, bez obzira postupamo li mi općenito na način kao da to jest tako. Pred vama je teorija u svom najboljem izdanju, djelce koje će vam elegancijom i oštrinom misli pružiti odgovor na pitanje zašto je istina uopće bitna.

Jedan od najznačajnijih činilaca za opstanak bilo koje države jeste njena odbrambena sposobnost. Svaka država mora da bude u stalnom stanju spremnosti da se suoči sa raznim oblicima pretnji i opasnosti od spoljašnjih i unutrašnjih neprijateljskih izvora. Jedna država, bez obzira na svoj razvoj i naprednost, ako ne uspe da se odbrani, mogla bi da se pretvori u ruševinu uz pokretanje čak i manje neprijateljske vojne sile, ili dobro usmerenom i neočekivanom terorističkom akcijom. U svetlu takvih pretnji, ni njeni prirodni izvori, ni njen tehnološki nivo, niti njena ekonomija, neće biti ni od kakve koristi. Ako država nije u stanju da se brani, može čak i da prestane da postoji.

To je jedan od razloga zbog koga se značajne količine nacionalnog dohotka redovno dodeljuju odbrani; savremene oružane snage moraju da budu opremljene najnaprednijim oružjem, sistemima i opremom koja se zasniva na najnovijim tehnološ kim dostignućima, a vojnicima mora biti obezbeđena najbolja obuka u celokupnom pokušaju da se odbrambeni sistem održi potpuno funkcionalnim.

Ništa manje od države, ljudi takođe moraju da se staraju o svojoj ličnoj odbrani, ako žele da žive zdravim i mirnim životom. Oni moraju da zaštite sebe i svoju imovinu od kriminalnih pokušaja, kao što su krađa i ubistvo, ali i prirodnih nesreća, kao što su požari, zemljotresi i poplave.

Međutim, to nije kraj stvari. Ljudska bića imaju i druge neprijatelje, koji su nevidljivi i kao takvi često zanemareni. U stvari, ti neprijatelji su mnogo otporniji od drugih. Prema tome, svaki čovek mora da preduzme ozbiljne mere i da se zaštiti od njih. Ko su onda ti neprijatelji koji drže ljude pod stalnom pretnjom?
To su bakterije, virusi i slični sitni organizmi, koji mogu da postoje u vodi koju pijemo, hrani koju jedemo, kući u kojoj živimo i prostoriji u kojoj radimo. U suštini, oni su svuda oko nas, u našoj životnoj sredini.

Ono što je ovde najzanimljivije ogleda se u činjenici da uprkos tome što smo okruženi tako ozbiljnom pretnjom, mi se uopšte ne trudimo da se zaštitimo od njih. To je zbog toga što u našem telu postoji mehanizam, koji u naše ime preuzima taj zadatak, obezbeđujući nam neophodnu zaštitu. To je "imuni sistem" ili "odbrambeni sistem".

To je jedan od najznačajnijih i zadivljujućih sistema koji funkcionišu u našem telu, jer preuzima jednu od najznačajnijih misija u životu. Mi ne moramo da budemo svesni njegovog postojanja i delovanja, ali svi elementi imunog sistema štite naše telo kao vojnici koji pripadaju jednoj velikoj armiji. Odbrambene ćelije koje štite ljudsko telo od napadača, kao što su bakterije, virusi i slični mikroorganizmi, opremljene su izuzetnim sposobnostima. Obrasci inteligencije, napora i požrtvovanja, koje ove ćelije prikazuju tokom rata koji vode u telu, zapanjuju svakoga ko uči o njima. Ljudi bi voleli da znaju kako obolevaju, kako bolest preuzima potpunu kontrolu nad njihovim telom, šta prouzrokuje groznicu, zamor, bol u njihovim kostima i zglobovima, i koji se procesi odigravaju u njihovom organizmu tokom bolesti.

Glavni cilj ove knjige je da istraži kako je nastao i kako deluje taj sistem, koji ljudsko telo štiti kao disciplinovana i organizovana vojska.

Harun Yahya je pseudonim za turskog pisca Adnana Oktara. Rođen je 1956. godine u Ankari. Studirao je na Mimar Sinan univerzitetu na Fakultetu primijenjenih umjetnosti. Tokom perioda studiranja je načinio detaljna istraživanja o pitanju materijalističke filozofije i njenih ideologija, koje su bile vodeće ideologije iz njegovog okruženja, što je bila osnova za njihovo kasnije pobijanje.

Adnan Oktar je autor više od 130 naslova knjiga iz oblasti vjere, nauke i politike. Počeo je sa djelovanjem 1979. godine. Svoj život je posvetio borbi protiv darvinizma i teorije evolucije. Tokom svoga stvaralaštva, više je puta zatvaran i zlostavljan, a protiv njega su se vodili sumnjivi procesi. Prvi puta je uhapšen nakon što je napisao djelo "Židovstvo i masonizam", da bi nedugo zatim bio smješten u mentalnu ustanovu, na odjel gdje leže teški mentalni bolesnici. Pustili su ga nakon 19 mjeseci. Tokom 1991. godine, kada je pripremao još jednu knjigu o Masonima, u stan u kojem je živio sa majkom su mu upali policajci i pronašli kokain skriven u jednoj knjizi. Prema autorovim tvrdnjama, policajci su u biblioteci od preko 2000 knjiga izabrali jednu i odmah u njoj pronašli "dokazni materijal". Nakon toga je držan u pritvoru preko 62 sata, da bi se kasnije nad njime uradile forenzičke analize koje su pokazale prisustvo kokaina u krvi. Međutim, kasnije se daljim analizama ispostavilo da je kokain dospio u njegovu krv putem hrane koju su mu davali u pritvoru tokom tih 62 sata, te da je čitav proces bio dio zavjere protiv njega.

Harun Yahya je pseudonim za turskog pisca Adnana Oktara. Rođen je 1956. godine u Ankari. Studirao je na Mimar Sinan univerzitetu na Fakultetu primijenjenih umjetnosti. Tokom perioda studiranja je načinio detaljna istraživanja o pitanju materijalističke filozofije i njenih ideologija, koje su bile vodeće ideologije iz njegovog okruženja, što je bila osnova za njihovo kasnije pobijanje.

Adnan Oktar je autor više od 130 naslova knjiga iz oblasti vjere, nauke i politike. Počeo je sa djelovanjem 1979. godine. Svoj život je posvetio borbi protiv darvinizma i teorije evolucije. Tokom svoga stvaralaštva, više je puta zatvaran i zlostavljan, a protiv njega su se vodili sumnjivi procesi. Prvi puta je uhapšen nakon što je napisao djelo "Židovstvo i masonizam", da bi nedugo zatim bio smješten u mentalnu ustanovu, na odjel gdje leže teški mentalni bolesnici. Pustili su ga nakon 19 mjeseci. Tokom 1991. godine, kada je pripremao još jednu knjigu o Masonima, u stan u kojem je živio sa majkom su mu upali policajci i pronašli kokain skriven u jednoj knjizi. Prema autorovim tvrdnjama, policajci su u biblioteci od preko 2000 knjiga izabrali jednu i odmah u njoj pronašli "dokazni materijal". Nakon toga je držan u pritvoru preko 62 sata, da bi se kasnije nad njime uradile forenzičke analize koje su pokazale prisustvo kokaina u krvi. Međutim, kasnije se daljim analizama ispostavilo da je kokain dospio u njegovu krv putem hrane koju su mu davali u pritvoru tokom tih 62 sata, te da je čitav proces bio dio zavjere protiv njega.

Harun Yahya je pseudonim za turskog pisca Adnana Oktara. Rođen je 1956. godine u Ankari. Studirao je na Mimar Sinan univerzitetu na Fakultetu primijenjenih umjetnosti. Tokom perioda studiranja je načinio detaljna istraživanja o pitanju materijalističke filozofije i njenih ideologija, koje su bile vodeće ideologije iz njegovog okruženja, što je bila osnova za njihovo kasnije pobijanje.

Adnan Oktar je autor više od 130 naslova knjiga iz oblasti vjere, nauke i politike. Počeo je sa djelovanjem 1979. godine. Svoj život je posvetio borbi protiv darvinizma i teorije evolucije. Tokom svoga stvaralaštva, više je puta zatvaran i zlostavljan, a protiv njega su se vodili sumnjivi procesi. Prvi puta je uhapšen nakon što je napisao djelo "Židovstvo i masonizam", da bi nedugo zatim bio smješten u mentalnu ustanovu, na odjel gdje leže teški mentalni bolesnici. Pustili su ga nakon 19 mjeseci. Tokom 1991. godine, kada je pripremao još jednu knjigu o Masonima, u stan u kojem je živio sa majkom su mu upali policajci i pronašli kokain skriven u jednoj knjizi. Prema autorovim tvrdnjama, policajci su u biblioteci od preko 2000 knjiga izabrali jednu i odmah u njoj pronašli "dokazni materijal". Nakon toga je držan u pritvoru preko 62 sata, da bi se kasnije nad njime uradile forenzičke analize koje su pokazale prisustvo kokaina u krvi. Međutim, kasnije se daljim analizama ispostavilo da je kokain dospio u njegovu krv putem hrane koju su mu davali u pritvoru tokom tih 62 sata, te da je čitav proces bio dio zavjere protiv njega.

Harun Yahya je pseudonim za turskog pisca Adnana Oktara. Rođen je 1956. godine u Ankari. Studirao je na Mimar Sinan univerzitetu na Fakultetu primijenjenih umjetnosti. Tokom perioda studiranja je načinio detaljna istraživanja o pitanju materijalističke filozofije i njenih ideologija, koje su bile vodeće ideologije iz njegovog okruženja, što je bila osnova za njihovo kasnije pobijanje.

Adnan Oktar je autor više od 130 naslova knjiga iz oblasti vjere, nauke i politike. Počeo je sa djelovanjem 1979. godine. Svoj život je posvetio borbi protiv darvinizma i teorije evolucije. Tokom svoga stvaralaštva, više je puta zatvaran i zlostavljan, a protiv njega su se vodili sumnjivi procesi. Prvi puta je uhapšen nakon što je napisao djelo "Židovstvo i masonizam", da bi nedugo zatim bio smješten u mentalnu ustanovu, na odjel gdje leže teški mentalni bolesnici. Pustili su ga nakon 19 mjeseci. Tokom 1991. godine, kada je pripremao još jednu knjigu o Masonima, u stan u kojem je živio sa majkom su mu upali policajci i pronašli kokain skriven u jednoj knjizi. Prema autorovim tvrdnjama, policajci su u biblioteci od preko 2000 knjiga izabrali jednu i odmah u njoj pronašli "dokazni materijal". Nakon toga je držan u pritvoru preko 62 sata, da bi se kasnije nad njime uradile forenzičke analize koje su pokazale prisustvo kokaina u krvi. Međutim, kasnije se daljim analizama ispostavilo da je kokain dospio u njegovu krv putem hrane koju su mu davali u pritvoru tokom tih 62 sata, te da je čitav proces bio dio zavjere protiv njega.

Harun Yahya je pseudonim za turskog pisca Adnana Oktara. Rođen je 1956. godine u Ankari. Studirao je na Mimar Sinan univerzitetu na Fakultetu primijenjenih umjetnosti. Tokom perioda studiranja je načinio detaljna istraživanja o pitanju materijalističke filozofije i njenih ideologija, koje su bile vodeće ideologije iz njegovog okruženja, što je bila osnova za njihovo kasnije pobijanje.

Adnan Oktar je autor više od 130 naslova knjiga iz oblasti vjere, nauke i politike. Počeo je sa djelovanjem 1979. godine. Svoj život je posvetio borbi protiv darvinizma i teorije evolucije. Tokom svoga stvaralaštva, više je puta zatvaran i zlostavljan, a protiv njega su se vodili sumnjivi procesi. Prvi puta je uhapšen nakon što je napisao djelo "Židovstvo i masonizam", da bi nedugo zatim bio smješten u mentalnu ustanovu, na odjel gdje leže teški mentalni bolesnici. Pustili su ga nakon 19 mjeseci. Tokom 1991. godine, kada je pripremao još jednu knjigu o Masonima, u stan u kojem je živio sa majkom su mu upali policajci i pronašli kokain skriven u jednoj knjizi. Prema autorovim tvrdnjama, policajci su u biblioteci od preko 2000 knjiga izabrali jednu i odmah u njoj pronašli "dokazni materijal". Nakon toga je držan u pritvoru preko 62 sata, da bi se kasnije nad njime uradile forenzičke analize koje su pokazale prisustvo kokaina u krvi. Međutim, kasnije se daljim analizama ispostavilo da je kokain dospio u njegovu krv putem hrane koju su mu davali u pritvoru tokom tih 62 sata, te da je čitav proces bio dio zavjere protiv njega.