Organizacije su koordinisane jedinice koje čine najmanje dva člana čijim aktivnostima se postiže cilj ili set ciljeva. Organizacije su uređeni sistemi u kojima se uspostavljaju odnosi između pojedinaca i grupa. Sagledavanjem organizacije tj. ljudi, procesa i strukture u njoj, otkriva se funkcionisanje organizacije koje doprinosi standardu života ljudi širom sveta.

Priroda menadžerskog posla nalaze koordinaciju između rada pojedinaca, grupa i organizacija i to kroz obavljanje funkcija planiranja, organizovanja, vođenja i kontrolisanja. Kada se jednom dostigne pravi smer i razvije uspešna strategija za postizanje ciljeva organizacije, menadžeri bi trebalo da organizuju strukturu kojom će implementirati tu strategiju. Organizovanje je ključna aktivnost menadžera jer od načina grupisanja ljudi i dizajniranja posla u organizaciji zavisi uspešno postizanje postavljenih ciljeva.

UVOD……………….3
1. FAKTORI ORGANIZACIONE STRUKTURE……………………..……………..4
2. SPOLJNI FAKTORI……………………………………………...…………………..4
2.1. Fizičko okruženje……………………………………….…………………….5
2.2. Institucionalni uslovi………………………………………………………….5
2.3. Ekonomsko okruženje…………………………………….…………………..6
2.4. Tržište i konkurentnost……………………………………………………….6
2.5. Tehnološko okruženje…………………………………...……………………7
2.6. Sociološko kulturološko okruženje……………………..…………………….7
3. UNUTRAŠNJI FAKTORI ORGANIZACIJE………………...…………………….8
3.1. Tehnologija…………………………………………..……………………….8
3.2. Kadrovi………………………………………………………...……………..9
4. TEHNOLOGIJA KAO FAKTOR ORGANIZACIONE STRUKTURE……...…..9
4.1. Tehnologija proizvoda……………………………………………..………..10
4.2. Tehnologija procesa………………………………………………..………..11
4.3. Informacione tehnologije……………………………………………………14
5. STRATEGIJA KAO FAKTOR OGRANIZACIONE STRUKTURE………...….15
6. VELIČINA I STAROST…………………16
ZAKLJUČAK……………………..18
LITERATURA……………….19

Ustanova je osnovana Rešenjem Narodnog odbora grada gradske opštine 1955. godine kao Dom za stare i penzionere. Autonomna Pokrajina Vojvodina je preuzela osnivačka prava 2002. godine. Naziv pod kojim Ustanova posluje je: Ustanova za odrasle i starije „Sombor“, Sombor.

Gerontološki centar u Somboru čine dve fizički zasebne celine. Jedna, u centru grada, formalno Dom za penzionere i stara lica visokog standarda i druga, na periferiji grada, koja ima funkciju stacionara, odnosno Doma za negu starih lica. Zgrada u gradu je sagrađena 1984.godine i ima 95 garsonjera i 25 dvosobnih apartmana. Dom za negu je iz 1987.godine, i sastoji se iz centralnog objekta u kome su smešteni poluzavisni i zavisni korisnici, i dva manja objekta za nezavisne korisnike. Ukupan kapacitet ustanove je 310, a u trenutku posete bilo je 257 korisnika (59 nezavisnih, 89 poluzavisnih i 109 zavisnih korisnika), od čega 95 muškaraca i 162 žene.

1 Opis i organizacija Centra 3
2 Organizacioni problemi 6
3 Departmentalizacija, sektori i njihove funkcije 7
4 Definisanje ciljeva i linije komunikacije 10
5 ZAKLJUČAK 13
LITERATURA 14

Svijet u kojem živimo i koji želimo razumjeti pun je različitosti i neodređenosti, što otvara put za granu znanosti zvanu Statistika. Statistika nas uči kako donositi ispravne zaključke i odluke u svijetu neodređenosti. U svakodnevnom životu prikupljamo mnoštvo podataka. Statistika nam daje metode za njihovo organiziranje i sažeto prikazivanje te izvlačenje zaključaka na osnovu informacija sadržanih u tim podacima.

Računala nam omogućavaju lakše pohranjivanje podataka koje bismo inače bacili. Unutar svih tih podataka skriva se potencijalno korisna informacija, koja se rijetko iskorištava. Posao znanstvenika jest razumijeti podatke, otkriti uzorke koji određuju kako funkcionira fizički svijet, te ih zatim pretvoriti u teorije koje se mogu koristiti i za predviđanje onoga što će se dogoditi u novim situacijama. Inteligentno analizirani podaci vrijedan su izvor prihoda. Oni mogu dovesti do novih otkrića i komercijalnih prednosti. Da bi se došlo do značajnih rezultata, važno je poznavati svoje podatke. Dakle, prvo što trebamo napraviti s bilo kojim skupom podataka je pogledati ga i prikazati na različite načine. Da li prikaz tih podataka daje normalnu distribuciju, da li ima istaknutih elemenata, da li ima više vrhunaca,…?

1. UVOD................ 2
2. TABLICE KONTIGENCIJE….................... 3
3. DEFINICIJA χ 2....................... 3
4.1. Jedan uzorak............................ 5
4.2. Dva ili više nezavisnih uzoraka............ 11
4.3. Dva nezavisna uzorka (McNemarov test) ........ 14
5. NEKI OSNOVNI UVJETI ZA UPOTREBU HI-KVADRAT TESTA...... 15
6. PRIMJER PRIMJENE HI-KVADRAT TESTA......... 15
7. ZAKLJUČAK........... 24
8. LITERATURA ........................ 24

Veliki broj istraživanja podrazumeva adekvatnu statističku obradu. Statistička obrada podataka je neminovnost ako želimo postići egzaktnost koju u principu eksplicitno definišemo u cilju istraživanja i postavljenim hipotezama. Ovom prilikom nemamo pretenzije da iznosimo sve poteškoće koje prate jedan istraživački rad,već da pomognemo istraživačima i naučnicima kako da dobivjene rezultate mukotrpnog rada što bolje osmisle i učine ih razumljivijim i pristupačnijim onima koji žele da se koriste dobijenim rezultatima. Sigurno je da manjkavost nekog istraživanja,posebno ako je u pitanju sumnjiva valjanost kod sirovih podataka ne možemo nadoknaditi statističkom obradom, ma kako kvalitetna bila.

Statistike metode često upućuju na pomenutu manjkavost, što je takođe bitno za istraživanje.Valjani podaci prikupljeni na osnovu nekog istraživanja ostaju nedorečeni i bez mogućnosti pune primjene ukoliko je odsutna adekvatne statistička obrada. Pod pojmom adekvatne statističke obrade podrazumevamo primenu statističkih metoda koje će omogućiti donošenje ispravnih zaključaka,koji su dalje zasnovani na postavljenim hipotezama i ciljevima istraživanja. Skloni smo konstataciji da nema dobrih i loših metoda već adekvatnih i neadekvatnih za konkretan slučaj.

1. UVOD - 2 -
2. Hi kvadrat test - 3 -
3. Definicija χ 2 testa - 3 -
4.Primeri izračunavanja - 5 -
5. Primeri Hi kvadrat testa sa dva ili više nezavisnih uzoraka - 11 -
6. Dva nezavisna uzorka (McNemarov test) - 14 -
7. ZAKLJUČAK - 16 -
8.LITERATURA - 17 -

Socijalizacija je društvenost, saradljivost. Obzirom da su ljudi društvena bića izvestan stepen socijalizacije je neophodan kako bi čovek imao normalan kvalitet života. Da bi se dete socijalizovalo, odnosno proširilo krug ljudi sa kojima je u vezi i kontaktu dete polazi u vrtić, druži se sa drugom decom iz komšiluka, ide u školu. Jedan od najvažnijih ciljeva vrtića i škole jeste upravo socijalizacija deteta. Postoje deca koja nisu dovoljno socijalizovana što se ogleda u tome da nisu komunikativna odnosno odbijaju saradnju i komunikaciju sa drugim, nepoznatim ljudima i vršnjacima.

Čest je slučaj da su to zlostavljana i zanemarivana deca. Ukoliko stručna lica psiholog, pedijatar ili neko drugi proceni da treba raditi na unapređivanju socijalizacije, dužnost roditelja jeste da rade na tome. Ukoliko se ne radi dovoljno na socijalizaciji kod dece to za posledicu može imati neadaptiranost kasnije u životu u mnogim drugim životnim situacijama. Asocijalnost (nesocijalizovanost) je karakteristika mnogih mentalnih poremećaja a pre svih karakteristika je psihopatskih ličnosti. Nasuprot tome, dobro razvijena socijalizacija služi većoj zaštiti mentalnog zdravlja svakog čoveka jer omogućava amortizaciju od mnogih životnih trauma i nedaća.

UVOD 1
1. 1 Maloletničko prestupništvo kao društvena pojava 2
1. 2 Maloletnici kao prestupnici u društvu 4
1. 3 Ličnosti mladih prestupnika i njihov društveni status i položaj 5
ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 14

U savremenim uslovima života sredstva masovne komunikacije imaju veliki uticaj na socijalizaciju ličnosti, pogotovo kada su u pitanju deca i maloletnici. Pod uticajem televizije, štampe, filma, kao i drugih sredstava masovne komunikacije, menjaju se moralne i kulturne vrednosti jednog društva, uspostavlja se novi sistem vrednosti, prihvataju se novi modeli ponašanja i sl.

Od samog početka pojave sredstava masovne komunikacije njihov cilj je bio ne samo da informišu, već i da utiču na stavove korisnika, njihova shvatanja i ponašanje. Svako društvo, pogotovo ovo u savremenom dobu nezamislivo je i nefunkcionalno bez uticaja širokog spektra izvora komunikacije i uticaja.

1 UVOD - 2 -
2 POJAM KRIMINALA I MEDIJA - 3 -
2.1 Pojam kriminala - 3 -
2.2 Pojam medija - 5 -
3 MEDIJI I UTICAJ NA DRUŠTVO - 5 -
3.1 Mesto i uloga medija u društvu - 5 -
3.2 Negativni uticaji - 6 -
3.2.1 Pozitivni uticaji - 7 -
4 MEDIJI I MEDIJSKI KRIMINALITET - 8 -
4.1 Uticaj filma na kriminalitet - 9 -
4.2 Uticaj štampe na kriminalitet - 10 -
4.3 Uticaj televizije na kriminalitet - 11 -
5 ZAKLJUČAK - 13 -
6 LITERATURA - 14 -

Porodica kao višefunkcionalni grupa ostvaruje više uloga, obavlja više aktivnosti u cilju zadovoljavanja kako svojih, tako i društvenih potreba. Autori se među sobom ne slažu u potpunosti kada je reč o tome koje sve funkcije porodica ima.
Neki te funkcije posmatraju kompleksnije, ukrupnjenije, dok drugi istom pitanju prilaze razuđenije navodeći više uloga koje pripadaju porodici. Porodica kao društveno-istorijski uslovljena pojava menjala je i usavršavala svoje funkcije shodno istorijskim uslovima. Neki autori kao funkcije porodice navode biološku, socijalizatorsku, vaspitnu, zaštitnu, ekonomsku itd Ovde ćemo ukratko ukazati na one funkcije koje smatramo bitnim u procesu pripremanja mladih za aktivne članove društva.

Emotivna funkcija

Ova funkcija dobija sve veći značaj u savremenom društvu jer ukazuje na
izmenjen odnos između svih članova porodice, posebno oca prema deci. Dete više nije sredstvo za očuvanje vrste i za očuvanje porodične imovine. Ono je sve više centar porodice kome se poklanja sva pažnja. Njegov značaj raste utoliko više ukoliko je manje dece u porodici. Međutim, preterana ljubav i pažnja porodice mogu da imaju i svoje negativne posledice. Dešava se da deca kojoj se posvećuje preterana pažnja
često vremenom postanu "problem deca".

1 Uvod 3
2 Metode u porodičnom vaspitanju 5
2.1 Vaspitanje u porodici 5
2.2 Principi porodičnog vaspitanja 6
2.3 Metode 6
2.3.1 Metod kažnjavanja 7
2.3.2 Oblici i vrste kažnjavanja 9
2.3.3 Metoda ubeđivanja 13
2.3.4 Metoda vežbanja i navikavanja 13
2.3.5 Metoda podsticanja 14
2.3.6 Metoda sprečavanja 15
2.3.7 Sredstva porodičnog vaspitanja 15
2.3.8 Sredstvo podsticanja 16
2.3.9 Sredstvo sprečavanja 17
3 Zaključak 18
4 Literatura 19

Više nego ijedan drugi sociolog pre njega, Veber se živo interesovao za metodološka pitanja. Na početku druge faze svog naučnog stvaranja objavio je nekoliko obimnih metodoloških rasprava (kojima je nešto kasnije, pored izvesnih manjih priloga, dodao još dve), a pred samu smrt napisao je sažet metodološki uvod za svoje glavno delo Privreda i društvo. Kao i toliki drugi njegovi naučni radovi, možda čak i više nego ostali, svi Veberovi metodološki napisi nose pečat provizornosti i nedovršenosti.

Mada je kroz čitav drugi period svog naučnog stvaranja obraćao veliku pažnju na metodološka pitanja, Veber nigde nije sistematski izložio svoj metodološki program. Utoliko više zapanjuje činjenica da njegovi mnogobrojni metodološki članci sadrže jedno jedinstveno gledište. Da postojanost Veberovog interesovanja za metodološka pitanja nije posledica neke njegove urođene sklonosti ka logičkim i epistemološkim razmatranjima, vidi se po tome što gotovo svi njegovi radovi iz ove oblasti imaju izrazito polemički karakter.

UVOD 3
1 Odnos nauke i vrednosti 4
2 Razumevanje i uzročno objašnjenje 6
3 Stvarnost i idealan tip 9
ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 12

Obrazovanost kao jedna od osnova građanskog društva, koje se kao masovni fenomen javilo tijekom 19. stoljeća, jedan je od pokazatelja u kojoj mjeri je proučavano društvo obuhvaćeno procesom modernizacije. Pri promatranju prostora jugoistoka Europe ili Balkana u vremenu kada moderna obrazovanost nastaje, a to je uglavnom 19. stoljeće, vrlo je važno, u nekim slučajevima i presudno, poći od startne osnove, od onoga što bi u matematici bilo nula, odnosno od trenutka kada je u oblasti koju istražujemo počeo ispitivani proces. Po ovom načelnom, u biti povijesnom stavu, početne točke u mnoštvu povijesnih procesa i pojava, u ovom slučaju obrazovanju, bile su vremenski različite među narodima i državama na jugoistoku Europe.

U slučaju Hrvatske se početak modernog školstva može označiti 1777. godinom kada je uredbama Marije Terezije uvedeno obavezno školovanje u jednogodišnjim školama i tako postavljena zakonska osnova njegova daljnjeg razvoja. Od važnosti je i odnos elita, najprije onih vladajućih, prema obrazovanju i pitanje njihove zainteresiranosti da se njihovi sunarodnjaci školuju. Primjerice, Mirjana Gross je spomenula da "većina hrvatskih feudalaca željela je prosti puk ostane i dalje nepismen," čime se objašnjava i sporiji razvoj školstva kod Hrvata u prvoj polovici 19. stoljeća. Dok podatak da se u Hrvatskoj za samo 12 godina, između 1874. i 1888. godine, broj škola duplirao (od 673 na 1189), ukazuje da se u tom trenutku u vlasti promijenio odnos prema školstvu. Pri promatranju odnosa države prema obrazovanju važna je i zakonska regulativa općeg prava na obrazovanje, što je jedan od pokazatelja modernosti date sredine.

1 UVOD 3
2 Modernizacija hrvatskog društva i uloga obrazovanja 4
3 Društvo znanja i cjeloživotno obrazovanje u Hrvatskoj 6
4 ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 14

Nastupanje sportista praktično se nikad ne odvija bez gledalaca. Prisustvo gledalaca koji podržavaju sportiste, njihov odnos prema takmičenju, ima veliki uticaj na odvijanje susreta i konačni rezultat.

Fenomen sportske publike dobija sve više na značaju zbog nereda koji se dogašaju na sportskim priredbama; s druge strane, sociologiju sporta ovaj problem zanima kao čin kolektivnog ponašanja, njegova veza sa društvenom strukturom. Publika se najčešće smatra socijalnim agregatom, gde su ličnosti povezane nekim privremenim interesom (gledanje, slušanje, predavanje, koncerti, posete utakmica). U takvom agregatu pojedinci su relativno anonimni, najčešće pasivni, jer učestvuju samo kao slušaoci ili gledaoci.

UVOD 2
1. Nasilje i agresija u sportu 4
1.2 Huliganizam 7
ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 15

Cilj ovog istraživačkog rada jeste da se informišem o problemu „ Nasilje nad ženama“.
Nasilje nad ženama i djevojčicama jedan je od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava. Može podrazumijevati fizičko, seksualno, psihičko i ekonomsko zlostavljanje, i prelazi granice dobi, rase, kulture, bogatstva i geografije. Dešava se u kući, na ulici, u školi, na radnom mjestu, na poljoprivrednim poljima, u izbjegličkim kampovima, tokom sukoba i kriza.

Ima puno pojavnih oblika – od univerzalno najčešćih oblika obiteljskog i spolnog nasilja, do štetnih praksi, zlostavljanja tokom trudnoće, takozvanih ubistava zbog časti i drugih vrsta femicida. Prema službenim podatcima Ministarstva unutarnjih poslova zamjećuje se godinama, da ne dolazi do značajnog povećanja, ali ni smanjenja broja prijava kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa. Prijavljeno je od 461 do 761 slučaja. Od 2000. do 2010. godine ukupno je prijavljeno 6625 kaznenih djela seksualnog nasilja, od čega su najčešće bludne radnje 34 % (2252 djela), silovanje 15 % (958 djela), zadovoljavanje pohote pred djetetom ili malodobnom osobom 14 % (921 djelo), spolni odnošaj s djetetom 10 % (677 djela). Ostala kaznena djela zastupljena su s manje od 10 %.
Od 2000. do 2010. godine prijavljeno je ukupno 1228 kaznenih djela silovanja, od čega 958 izvršenih i 270 djela u pokušaju. Prosječno se godišnje prijavi između 90 i 150 takvih kaznenih djela.

Uvod................................2
Istraživačko pitanje............3
Metodologija........................3
Karakteristike....................4
Vrste nasilja....................5
Mitovi o zlostavljanju.........6
UN WOMEN....................7
Statistika......................7
Obvezujući i važni dokumenti za suzbijanje, prevenciju i prijavljivanje nasilja…8
Zadaci istraživanja………..9
Razgovor sa žrtvom…………9
Razgovor sa kompetentnom osobom………10
Šta možemo učiniti zajedno?..................11
Analiza anketa..................................12
Zaključak........................................14
Literatura..........................................15

Masovna kultura, izraz koji nastaje u periodu industralizacije i povezan je sa pojavom masovnih medija, je skup duhovnih i iz njih izvedenih materijalnih vrednosti sadržanih u masovnim medijima, posredovanim porukama koje se od pripadnika masovne publike usvajaju kao dominantni kulturni obrazac u individualnom i društvenom životu.

Elitna kultura je kultura kojoj pripadaju samo viši (imućniji ili intelektualno jači) slojevi. Danas je ona prisutna sve manje. Razvojem potrošačkog, industrijskog društva, porastom životnog standarda svi više manje možemo uživati u najvrednijim umetničkim ostvarenjima (koncertima, kupiti umetničku sliku, poći u pozorište i sl.).Elitna kultura, čiji je glavni socijalni atribut ekskluzivnost, povezana je rasnom,klasnom, konfesionalnom ili nekom drugom podelom u društvu.
Već skoro jedan vek zapadna kultura sastoji se, u stvari, od dve kulture: tradicionalne nazovimo je „visoka kultura“ o kojoj pišu udžbenici i „masovne kulture“, koja se na veliko proizvodi za tržište... Masovna kultura je razvila i sopstvene nove medije u koje se ozbiljan umetnik retko upušta: radio, film, strip, detektivske priče, naučnu fantastiku, televiziju.

1 Masovna i elitna kultura 1
2 Primer masovne i elitne kulture 2
3 Nastanak i objašnjenje studija kulture 2
4 Proučavanje pojma kulture u britanskim studijama 4
5 Razlike između pristupa Britanskih i modernih studija u proučavanju pojma kulture 6
6 Literatura : 8

Srbija spada u zemlje sa relativno heterogenom etničkom strukturom stanovništva. Prema poslednjem popisu stanovništva iz 2002, u Srbiji (bez Kosova) od 7.498.001 građana Srbi čine blizu 83 % ukupnog stavnovništva (82,86 %). Preostalo stanovništvo čine pripadnici manjinskih grupa - Mađari (3,91 %), Bošnjaci (1,82 %), Romi (1,44 %), Jugosloveni (1,08 %) Hrvati (0,94 %), Crnogorci (0,92 %), Albanci (0,82 %), Slovaci (0,79 %), Vlasi (0,53 %), Rumuni (0,46 %), Makedonci (0,35 %), Bugari (0,27 %)..., i ostale brojčano male manjine, regionalno izjašnjeni i neopredeljeni.

Popis iz 2002. beleži 21 nacionalnu manjinu u Srbiji odnosno nešto preko milion stanovnika u ukupnoj populaciji pripada manjinskim zajednicama. Sistem zaštite manjina u Republici Srbiji razvijan je još za vreme Socijalističke federativne republike Jugoslavije, u kojoj se na drugačiji način u odnosu na ostale socijalističke zemlje gledala na pitanja nacija i etniciteta. Dok zemlje Istočnog bloka nisu nacionalno pitanje posebno tretirale, niti razvijale sistem zaštite etno-kulturnih grupa, SFR Jugoslavija je kroz različite mehanizme obezbeđivala zaštitu prava takozvanih ’narodnosti’. Ustav iz 1974. godine definisao je položaj nacionalnih manjina i njihova kolektivna prava.

1 UVOD 3
2 Položaj nacionalnih manjina u Srbiji 4
3 Položaj Slovaka u Srbiji 5
4 ZAKLJUČAK 7
LITERATURA 8

Socijalizacija je proces učenja tokom kojeg usvajamo norme i pravila svoje kulture i postajemo sposobni da učestvujemo u društvenim odnosima. Doslovno taj pojam znači „učiniti društvenim“. Socijalizacijom se društvene vrednosti, norme i obrasci ponašanja prenose s jedne generacije na drugu i usvajaju, da bi postale sastavni deo ličnosti. U socijalnoj psihologiji, to je složen i slojevit fenomen formiranja ljudske jedinke pod uticajem socijalne sredine, gde se biološki nemoćna i nezrela jedinka ( ali sa ogromnim razvojnim potencijalom) transformiše u ličnost odraslog pripadnika društvene zajednice (socijalno, humano, kulturno i moralno biće).

Prema N. Rotu, izvori socijalizacije (društvo i kultura) određuju ciljeve i postavljaju standarde socijalizacije, a neposredni vršioci ili agensi socijalizacije (npr. porodica, škola, vršnjaci itd.) su njihovi prenosioci pomoću kojih se ostvaruju propisane norme i ciljevi. Jedan od glavnih problema socijalizacije jeste način na koji se društveni ciljevi, zabrane i standardi internalizuju, tj. postaju unutrašnji propisi i lične norme. Socijalni psiholozi taj problem razmatraju kao pitanje procesa i mehanizama socijalizacije, odnosno kao problem različitih oblika socijalnog učenja (npr. učenje potkrepljenjem, učenje po modelu, učenje uviđanjem itd.) gde jedinka stiče društveno poželjne obrasce ponašanja.

1 UVOD 3
2 Socijalizacija i socijalno ponašanje 4
3 Stilovi ponašanja i komunikacije 6
4 Poremećaj socijalnog ponašanja 8
5 Antisocijalno ponašanje i delinkvencija 10
6 ZAKLJUČAK 16
LITERATURA 18

Kao primarna društvena grupa, porodica ima različite funkcije:

Prva njena funkcija bi mogla da se nazove biolško-seksualna i reproduktivna. Naime, zadovoljenje seksualnog polnog nagona i proizvodnja ljudi, tj. biološka reprodukcija čoveka predstavlja jednu od osnovnih funkcija svake porodice.

Druga funkcija porodice je emotivna. U porodici, kao primarnoj društvenoj grupi neguju se, razvijaju i ostvaruju različita osećanja (ljubav, poštovanje) među njenim članovima (između supružnika. između roditelja i dece, starih i mladih).

Treće, porodica ima i ekonomsku funkciju. Kao što je poznato iz istorije, često je porodica i proizvođačka i potrošačka jedinica u društvu. U uslovima razvitka naturalne privrede porodica je predstavljala svojevrsnu privrednu jedinicu društva (npr. velike porodične zadruge), u kojoj se na bazi privatne svojine organizovala i obavljala proizvodnja. Sa razvitkom robne proizvodnje, ovaj porodični oblik počeo je sve više da se raspada i dolazi do raskida gazdinstva i domaćinstva.

UVOD 1
1.1 Osnovne funkcije porodice 3
1.2 Brak i njegova funkcija 4
1.3 Brak ili vanbračna zajednica 5
ZAKLJUČAK 11
LITERATURA 12

Petnaest godina nakon propasti komunizma ruska ekonomija se približila ekonomijama srednje razvijenih zemalja slobodnog tržišta. Danas ona ima visoku stopu rasta BDP-a (u 2004 7,2%; 2005 6.4%; 2006 8,2%; 2007 8,5%; 2008 5,2% godišnje ) i relativno visoku inflaciju (oko 8,8%). Ipak, i danas su u Rusiji uočljivi ostaci starog, komunističkog sistema. Na današnju sliku ekonomije je uticala i brza privatizacija nekih unosnijih državnih preduzeća početkom devedesetih. Njih je preuzela nekolicina preduzetnika povezana sa tadašnjom političkom elitom (oligarsi). U poslednje vreme neki su tajkuni bili prisiljeni odreći se kontrole nad svojim fabrikama, a neki su i zatvoreni ili su emigrirali. Veliki koncerni i dalje dominiraju ruskom privredom, a država najavljuje mere za podsticanje malog i srednjeg preduzetništva.

Danas se ruska ekonomija uglavnom temelji na dva stuba: izvozu energenata (nafte i zemnog plina) i sirovina i rastućoj domaćoj potrošnji. Tradicionalna sovjetska metalurgija i sa njom povezana proizvodnja mašina, automobila i aviona preživljavaju zahvaljujući visokim carinama koje sprečavaju uvoz jeftinijih i kvalitetnijih inostranih proizvoda. Mnoge fabrike preorijentisale su se na saradnju sa zapadnim kompanijama i licenciranu proizvodnju stranih proizvoda (inomarke).

1 UVOD 3
2 Poslovna kultura u Rusiji 4
2.1 Značaj kulture za sklapanje međunarodnih poslova 4
2.2 Opšte odlike ruske poslovne kulture 9
2.3 Porodica, mentalitet i žene u poslovanju 11
2.4 Maniri 11
2.5 Komunkacija i poslovni sastanci 12
3 ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 17

Uloga roditelja nije samo da donese dete na svet i stara se o njemu tokom detinjstva, već i da osposobi dete kako bi moglo udovoljiti zahtevima života koji je pred njim. Zato su detetu potrebni roditelji, ali ne svaka vrsta roditelja. Potrebni su mu roditelji koji će ga osposobiti za uspešan život, koji će ga pravilno upućivati i omogućiti mu sticanje iskustva. Ovo nikako ne treba shvatiti jednoznačno, kao zahteve koji nose teško breme problema, jer roditeljstvo pruža zadovoljstva rasta razvoja i napredovanja sopstvenog deteta. Uglavnom svi roditelji žele da budu dobri roditelji i to im je zajedničko, no, različiti su putevi dolaženja do tog cilja, odnosno različiti su njihovi pojmovi o ulozi roditelja .

Dobri roditelji su dobro prilagođeni ljudi koji žele da dete raste i razvija se. Kao rezultat njihovog vaspitanja dete je osposobljeno za srećan i koristan život.

Roditelji utiču na čitav socijalni, emocionalni, intelektualni razvoj deteta, što je rezultat kontinuiranog procesa i međusobnog odnosa roditelj – dete . Emocionalne veze stvorene u porodici traju tokom celog života i služe kao prototip za socijalne odnose u široj društvenoj okolini. U okviru porodice se odvija učenje govora, socijalnih i emocionalnih veština, intelektualnih sposobnosti, kompetencije, moralnih i socijalnih vrednosti.

UVOD 1
1.1 Prava i dužnosti roditelja i dece 3
1.2 Pravni položaj vanbračne dece 5
1.3 Zlostavljanje i zaštita deteta 8
ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 14

Globalizacija podrazumijeva stvaranje sveopće povezanosti i međuveza između naroda uslijed kojih dolazi do ublažavanja ili otklanjanja različitih vrsta barijera kao što su to fizičke, religijske, političke, kulturne i brojne druge, koje razdvajaju različite regije svijeta. Na ovaj način, upostvaljanjem liberalizacije, dolazi do ostvarivanja velikih sloboda u pogledu mobilnosti. Tu prvoshodno mislimo na slobodu prometa dobara i usluga, slobodu kretanja novčanih tokova, te konačno i na mobilnost ljudskog fakotora, tj.. radne snage.

Osnovna posljedica ovakvih djelovanja jeste kreiranje međuovisnosti između zemalja. Ovakva međuovisnost može biti promatrana na nekoliko načina. Sa jedne strane, ukoliko ona dovodi do razmjene znanja, unapređenja poslovnih aktivnosti i procesa kao i do uspostavljanja i osvajanja novih tržišta za poslovanje, onda su pozitivni učinci nesporni. Međutim ukoliko takva međuovisnost "vezuje ruke" ekonomiji jedne zemlje, sužavajući joj manevarski prostor za djelovanje i reagiranje onda ona vrlo često može biti izvor opasnih i dalekosežnih problema.

1. UVOD 1
2. GLOBALIZACIJA 3
3. EFEKTI GLOBALIZACIJE 6
4. GLOBALIZACIJA I NACIONALNE EKONOMIJE 7
5. REGIONALIZACIJA 8
6. GLOBALNE EKONOMSKE INSTITUCIJE 9
7. ZAKLJUČAK 12
8. LITERATURA 13

Globalizacija je način života, promjena naših životnih okolnosti, proces u kojemu se, putem suvremene tehnologije, približavaju nekad udaljena područja. Globalizacija - pojam često korišten u svakodnevnom govoru o kojemu svi znamo gotovo sve osim kako ga precizno objasniti. O globalizaciji se danas puno piše i govori, ona se postavlja kao model razvoja u suvremenoj stvarnosti međunarodnih odnosa.

Globalizacija je dugotrajan proces koji se odvija. Pojednostavljeno, globalizacija označava i suvremeni socijalni proces koji teži sveobuhvatnosti svijeta. Ako global znači ukupnost, globalno je ono što je sveobuhvatno, a globalizam postaje način gledanja na zbivanja i probleme u ukupnosti, svako djelovanje upravljeno prema poimanju svijeta kao cjeline. Prema Anđelku Milardoviću «u političkom smislu globalizam bi bio nova društvena paradigma nastala padom Berlinskog zida, propašću komunizma kao «svjetskog procesa» i paradigma stvaranja globalnog društva.

1.UVOD
1.1 Globalizacija – pojmovno određenje 3
1.2 Povijest globalizacije 6
1.3.Globalizacija - glokalizacija 8
2.OBLICI GLOBALIZACIJE
2.1 Gospodarska globalizacija 9
2.2 Politička globalizacija 10
2.3 Kulturna globalizacija 12
3.RIZICI GLOBALIZACIJE
3.1 Politički i pravni rizici 13
3.2 Gospodarski rizici 16
3.3 Kulturni rizici 17
4. ZAKLJUČAK 18
5. LITERATURA 20

U literaturi se sve češće govori o organizacijskoj kulturi i ispituju osobenosti njenog utjecaja na uspješnost preduzeća. Autori koji se bave ovim problemom, uglavnom su suglasni s tim da je riječ o pojmu koji se teško može precizno definirati, ali ističu da se u središtu tog pojma nalazi osoben sustav vrijednosti i normi, koji potiče ili inhibira uspješno poslovanje preduzeća. Kako preduzeća funkcioniraju u okvirima konkretnih društava, postaje posebno značajno ispitivanje međuuticaja organizacijske kulture i nacionalnih kultura. Kada je riječ o organizacijskoj kulturi, često se, kao i kod drugih koncepata i teorija iz oblasti organizacije i menadžmenta, navodi da je riječ o pojmu koji implicitno odražava nacionalne vrijednosti, imajući u vidu kulturni kontekst iz kojeg potječe.

Osnovu ovog koncepta čini uvjerenje da top menadžment može stvarati, održavati i mijenjati kulturu organizacije, što je zasnovano na pretpostavci o slobodnoj volji. Pojedinci u organizaciji (najčešće najviše rukovodstvo) smatraju se sposobnim da utječu na načine na koji ljudi misle, osjećaju i ponašaju se na poslu. Mada pojam kulture organizacije podrazumijeva i određeni udio determinizma (nametanje pojedincu vjerovanja i normi organizacijske kulture), u njegovoj osnovi je pretpostavka slobodne volje, pošto navedene vrijednosti i norme moraju uvažiti i pretpostavke šire (nacionalne) kulture, internalizovana na pojedinačnoj razini.

1 UVOD 3
2 Rukovođenje i organizaciona kultura 4
3 Promjene kulture 9
3.1 Organizaciona socijalizacija 9
3.2 Adaptacija novozaposlenih u odnosu na model kulture dominantne grupe 10
4 ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 15