Nos

Funkcija nosa ,
Oboljenja nosa i paranazalnih šupljina
Endoskopsko operativno liječenje nosa i paranazalnih šupljina

Mnogi od nas su barem jednom u životu iskusili osjećaj otežanog disanja kroz nos. Neki se toga sjećaju a neki su potpuno zaboravili kakve su to tegobe i neugodnosti.
Nažalost, puno ljudi ima česte, ili još gore, stalne probleme sa disanjem kroz nos.
Postoji također i jedna velika grupa ljudi koja ne zamjećuje da im disanje kroz nos nije tako dobro kako bi moglo i moralo biti.
Još uvijek na nos najčešće mislimo kada je velik, kljunast, nepravilan i to nam prestavlja najveću nelagodu a ponekad i veliku psihičku tegobu. Usredotočenost samo na tu vidljivu manjkavost često nam je puno važnije nego činjenica da kroz nos ne možemo disati.
Radi svega toga potrebno je u prvom redu objasniti što i kako nos radi u našem tijelu.
Zadaća nosa je prvenstveno disanje. On je bitan dio dišnog puta koji u mnogome određuje kvalitetu rada ostalih djelova.
Nos priprema zrak; grije ga i vlaži, čisti od prljavštine. Takav, čisti i pripremljeni zrak onda dolazi u pluća i omogućava da ona u što savršenijim uvjetima iz tog zraka uzmu kisik potreban za rad svih sustava u našem tijelu.
Grijanje zraka omogučuje velika površina samih nosnih šupljina i pokrajne šupljine nosa tzv. sinusi.Vlaženje omogućava sluz, koja se u samoj sluznici stalno proizvodi. Samo čišćenje usko je povezano sa samom sluzi. Prljavština koja zrakom dolazi u nos ljepi se na tu sluz i ona je „lovi“ tako da su pluća zaštićena od ulaska tih sitnih, štetnih čestica.
Da bi to sve uspješno djelovalo sluz se mora stalno proizvoditi ali mora i negdje otjecati jer bi inaće vrlo brzo ispunila nos i na taj način pokvarila normalan rad i onemogučila njegovu zadaću. Prirodno, sluz klizi prema ždrijelu a struja zraka prilikom udisaja potpomaže to kretanje. Na koji način? Struja zraka svojom količinom i brzinom pri prolazu stvara podtlak na rubovima šupljine i povlači za sobom sluz iz nosa ali i iz sinusa. Rijeka kada je nabujala i brza ruši i povlaći obalu a kada je malena i spora na toj obali ostavlja sve i svašta. Jednako tako događa se sa strujom zraka koja prolazi kroz nos.
Jedna vrlo važna činjenica u radu nosa je da nos noću radi na jedan drugačiji i poseban način. Ovisno na kojem boku ležimo dišemo kroz nasuprotnu polovinu nosa a ona polovina na kojoj ležimo je zatvorena za disanje.
Predhodno sam napomenuo da nos u mnogome određuje kvalitetu rada ostalih djelova- sustava u tijelu. Kako?
Nos je najuži dio dišnog puta a pluća najvažniji. Kako udišemo zrak? Mišići grudnog koša podižu rebra i povečavaju time obujam samog grudnog koša. Ošit se skraćuje, spušta, i također proširuje obujam. Ta razlika obujma uzrokuje nastajanje podtlaka koji usisava zrak. Ukoliko se zrak usisava kroz nos, koji je uzak, vrijeme izjednačavanja tlaka je duže. Što to duže vrijeme donosi? Donosi izrazito potpomažuće djelovanje radu srca. Opet kako? Dok traje podtlak u grudnom košu on traje i u prsištu i olakšava da krv iz tjela lakše dođe do desnog srca, da iz njega lakše uđe u pluća i da se lakše iz pluća vrati u lijevo srce. U medicini je to poznato pod pojmom torakalna pumpa.

Svaki sustav ima i svoje mehanizme obrane. Tako ih ima i nos. Njegovu obranu čine tri mehanizma koja u biti i čine najčešće tegobe.
Prvi je mehanizam stvaranje otoka sluznice sa posljedičnom nemogučnošću da kroz nos prođe zrak. Nastaje uvijek kada živci u nosnoj sluznici „osjećaju“ da nešto opasno dolazi zrakom iz vanjskog svijeta i da to treba pod svaku cijenu sprječiti.
Drugi je da isti ti živci povečaju proizvodnju sluzi u žlijezdama i na taj načini isperu površine nosa.
Treći, opet uzrokovan djelovanjem živaca, je kihanje. Naglo izbacivanje zraka kroz nos koji očisti tom jakom strujom zraka površinu sluznice u nosu.
Na žalost mnogi uzročnici upala „uočili“ su te manjkavosti obrane i iskorištavaju je za svoj probitak. Kako? Ako onemoguće prolaz zraka kroz nos otežati će otjecanje sluzi koja se proizvodi u večim količinama i stvoriti sebi pogodne uvjete da se umnože i zaštite. Ponekada, na žalost, im u tome pomaže i sam nos svojom urođenom promjenom u samoj građi. Najčešća urođena promjena je iskrivljenje nosne pregrade koja djeli nos u dvije nosne šupljine. Iskrivljenjem širina postaje nejednaka i time već u početku kvari mehanizme normalnog protoka zraka i normalnog čišćenja nosne šupljine i pražnjenja sinusa. Često je ova nepravilnost praćena i nepravilnošću u građi postraničnih djelova nosa a naročito malih, saćastih (etmoidnih) sinusa, tako da su izvodni kanali velikih sinusa u čelu (frontalni) i licu (maksilarni) nepravilni i uži što još više otežava istjecanje sluzi.
Tako mi postajemo nenamjerni „krivci“ za neke bolesti nosa i sinusa. Nekada se sa njima saživljavamo i podnosimo sve te tegobe, ponašajući se poput noja; gurajući glavu u pijesak, ne želeći do kraja razjasniti uzroke tegoba i pristupiti uspješnom liječenju. Ponekad, što je jednako često, ne prepoznajemo prave uzroke problema pa pokušavamo liječiti posljedice a ne uzrok. Česte posljedice nekvalitetnog disanja kroz nose koje, na žalost, ne povezujemo sa nosom su povezane ili sa ždrijelom i krajnicima ili sa ušima.
Tegobe sa ždrijelom i krajnicima su osjećaj suhoće, naročito u jutro, peckanje u ždrijelu, osjećaj stranog tjela i podražajno kašljucanje. Čest je i osjećaj stalnog cjeđenja iz nosa i potreba povlaćenja sluzi praćena neugodnim zvukovima; hrakanje. Uzrok je disanje kroz usta i sušenje ždrijela (naročito noću) te zastoj prirodnog oticanja sekreta. Sekret se nakuplja, mjenja; postaje kiseliji i spušta se povremeno u večoj količini u ždrijelo. Tako draži sluznicu i uzrokuje tegobe.
Tegobe sa ušima očituju se povremenim osjećajem punoće, začepljenosti, uha poput onoga koji se javlja kada nam voda uđe u uho. To je još često praćeno i stalnim, blagim šumom. Ponekad je prisutan i bol. Uzrok tegoba je slabije pražnjenje cijevi koja spaja nos i uho a radi izostanka podtlaka u nosu. Kisik u zraku koji je prisutan u srednjem uhu se potroši tako da nastane podtlak koji uvuće bubnjić i onemogući ga da normalno prenosi zvuk. Naravno da podtlak ponekad uzrokuje i bol.

U današnje vrijeme saznanja o utjecaju pravilnog disanja na rad srca i krvožilja u cjelosti neizostavna je potreba, čak i ako nema svih gore navedenih tegoba, barem pregledati nos i nosne šupljine. Novija istraživanja nastanaka i uzroka bolesti srca, a naročito njegovih krvnih žila, sve to više se usmjeravaju na poremećaje disanja koji su prisutni. Naj izrazitiji poremećaji javljaju se noću tijekom spavanja. Hrkanje i tzv. prestanci disanja u snu ( sleep apnoe) danas se smatraju jednim od bitnih čimbenika i rizika za nastanak bolesti srca i predmet su sve obimnijih i značajnijih ispitivanja širom svijeta. Ako se prisjetimo gore navedenog mehanizma disanja u cjelosti (torakalna pumpa) i onog kada ležimo na boku, vrlo lako možemo urođena suženja nosnih šupljina povezati sa mogučim nastankom bolesti srca i njegovog krvožilja.
Kao što se iz svega ovog vidi nos i nosne šupjine su poput sante leda. Vidimo vrh koji viri ali veliki i opasniji dio koji je ispod površine najčešće ne primječujemo.

Neke od ovih tegoba pacijentu se mogu uspješno riješiti liječenjem određenim lijekovima. U upotrebi su više vrsta antibiotika koji su pokazali dobro djelovanje na najčešće uzročnike upala u nosnu i sluznici nosa i sinusa. Tu su tzatim različite tekućine za ispiranje nosa te lijekovi koji se lokalno u nos apliciraju u vidu spreja.