Premije seminarski

B. PREMIJE

Razgraničenje vanjskotrgovinskih od ostalih premija

ekonomska djelovanja premija

To jest instrument stimuliranja izvoza, dakle to jest iznos u domaćoj valuti koji država daje izvozniku da bi njegov proizvod bio konkurentniji na inozemnom tržištu. Smanjuje vrijednost domaće valute u odnosu prema artiklu za koji su propisane. Premije propisuje vlast ili uprava, koju naplačuje proizvođač ili trgovina od te države. Iznos premije se doplačuje uz svarnu tržišnu cijenu. Njihovo je djelovnaje na tijek dohotka inverzno. Dokle carine povećava dohotke države, a smanjuje dohotke prodavatelja, premije predstavljaju izdatak države i dohodak prodavatelju. Da bi se premija dala treba se prije prikupiti, dakle ona se prikuplja od inoh uspješnjihij i daje se onih manje efikasnih (preljevanje prosječne efikasnosti u pojedine proizvodnje). Premija predstavlja saamostalni osnovni po jam pod kojim se kriju svi oni državni izdaci koji nastaju kada se, iz privrednopolitičkih razloga, tržišnim dohocima određenih sudionika u proizvodnom procesu ili robnom prometu dodaje dio dohodaka u proizvodnom procesu ili robnom prometu dodaje dio dohodaka iz javnih izvora. Premije ili dodatna povečanja dohodaka iz sredstava države mogu poprimiti razne nazive, dakle mogu se specificirati prema svojim namjenama (trgovinske, proizvođačke, kvalitativne transportne, regionalne, izvozničke, uvozničke, VT, investicijske itd), ili dobiti potpuno novu oznaku (regresi, dotacije, donacije, potpore ili pomoći, subvencije, olakšice i sl.), ali će njihov osnovni karakter opće pojave povećanja individualnih dohodaka iz javnih izvora ostati sačuvan. Izvozne ili uvozne premije danas nose pečat instrumenta unutrašnje privredne intervencije. Odgojna premija pomaže razvoju određene proizvodnje koja se bez premije nebi bila moguće razviti. U međunarodnoj pregovaračkoj terminologiji premiji je ostao naglašen karakter diskriminacijskog instrumenta. Ona se često smatra instrumentom kojim zemlje svjesno na nelojalan način mijenjaju na štetu drugih VT partnera svoje unutrašnje vrijednosti. Protiv tog instumenta pokreće se frontalna borba radi unapređivanja svjetske podjele rada. IMF i GATT se bore za linearno ukidanje svih VT premija.

VT (uvozna) je premija u prvom redu izvozni instrument, u tom smislu ona je usmjerena na povećanje dohodaka izvoznika. Ipak iznvozna će se premija načelno razlikovati od ostalih premija jedino po tome što se njome nastoje direktno povećati prihodi od izvoza u domaćoj valuti.

Direktno je ekonomsko djelovanje premija u tome što one umjetno mijenjeju i odnose postojećih unutrašnjih vrijednosti prema vanjskima obratno od tendencija dostignute stvarne produktivnosti. Pod djelovanjem premija može porasti izvozna potražnja, može se povećati domaća proizvodnja, mogu se izmjeniti nadnice u toj grani, a razmjerno i cijene materijala za proizvodnju takvih artikala, ali će se mijenjati profitna stopa ako se radi o privredi sa slobodnim djelovanjem tržišta.

U većini slučajeva proizvodnja u premiranoj grani bit će razmjerno veća od razine na kojoj bi se po stanju privrednih snaga u zemlji zatekla da nije bilo premiranja.

Ako se taj izvoz najprije ne podigne na određeni obujam izvoznim premijama, nemoguće je dostići kapacitete proizvodnje potrebne da se postigne prosječna svjetska produktivnost, a bez postizanja te razine proizvodnje nemoguće je normalno konkurirati na svjetskom tržištu.

WTO (odnosno GATT) općenito izravne izvozne subvencije smatra neprimjerenim instrumentom poticanje izvoza, a zemlja kojoj se dokaže izravno izvozno premiranje može biti izložena mjerama odmazde drugih zemalja koje se smatraju pogođenima takvom nelojanom izvoznom konkurencijom. Kod premije se, s obzirom na različite mogućnosti njene primjene u raznim fazama proizvodnje, pojavljuje mogućnost diferenciranog djelovanja na odnose među troškovima proizvodnje izvoznih i svih ostalih artikala.



C. VT KONTINGENTI



Karakteristike kontigenata



Ekonomska djelovanja kontigenata



Kontingenti ili kvote su instrumenti koji su ravnomjernije angažirani u uvozu i izvozu. Oni se još oblikuju time što je njihovo primarno, direktno djelovanje na vanjsku razmjenu prije svega količinskog karaktera, a tek sekundarno, svojim količinskim utjecajem na formiranje ponude i potražnje, utječu na formiranje cijena. Kvote se mogu smatrati instrumenti koji je tek svjetska privredna kriza dovela do opće primjene. Razlog je za uvođenje kontingenata prije svega situacija u kojoj bi se razmjena u određenim pravcima sama odvijala jače nego što se to drugim instrumentima može efikasno postiči, dakle primjenjuju se kad tržišne sile nisu dovoljne za regulaciju. Prednosti koje privreda traži njihovom primjenom, mogu se postići samo uz cijenu direktne štete za drugu privredu robni tijek koji se ograničava kontingentima. Odatle se kontingenti načelno svrstavaju među izrazito diskriminatorne instrumente. Apsolutna je karakteristika kontingenata količinsko ograničavanje prometa preko granice, ali se kontingent može izraziti i u vrijednosti domaće ili inozemne valute. Kada se za pojedine artikle ili grupe artikala određuju količine prometa samo prema pojedinim zemljama i grupama zemalja, onda su to specefični kontingenti, a opći su oni koji se odnose na cijelokupno gospodarstvo. Kontingenti se još klasificiraju kao autonomni a to su oni kojih donose sama zemlja i konvencijalni dalje to su oni koji zemlje određuju bilateralno ili multilateralno. Vrijednosni kontingenta je kvota, dakle određeni dio deviza koju se može iskoristiti za neku VT transakciju.

U pregovorima jedna zemlja može naprosto politički nametnuti drugoj uvođenje kontingenta na potpuno diskriminatoran način. Pristankom slabijeg partnera na njegovo uvođenje nije eliminiran izrazito diskrimanotorni karakter te mjere. Sporazumno donesen kontingent između dviju zemalja može biti izrazito diskriminatoran i prema trećim zemljama.

Njihovo opće privredno djelovanje sastoji se u korigiranju domaće ponude i potražnje preko njihovih količina. U svojim direktnim diferencijalnim djelovanjima koeficijent se po intenzitetu više ne razlikuje bitno od djelovanja ostalih do sada spomenutih VT instrumenata.

Povišenje unutrašnje cijene koje izazove kontingent - operativno neće djelovati jednako kao povišenje uvozne cijene izazvano carinom. Dohodovi učinak povećanja cijene carinom većim će djelom unaprijed ubrati zajednica naplatom te specijalne vrste poreza. Kod kontingenta će povećanje unutrašnje cijene ići u prvom redu u korist onoga koji ga je dobio i koji treba da izvršava taj kontingentirani uvoz. Ta kvazimonopolistička dobit uvoznika djelovat će najjače na formiranje profitne stope uvoznika. Ona neće imati iste neposredne ekonomske efekte kakve bi imalo odgovarajuće povećanje profita kod potrošača, osim ako proizvođač nije u isto vrijeme i uvoznik.

Obratno, povećanje unutrašnje cijene zbog održavanja obveznih izvoznih kontingenata može donjeti direktan proizvođaču kod kojega izvoznik mora nabaviti robu. Takav porast dohodaka može djelovati direkno na profite proizvođača. Uvođenje izvoznih kontingenata radi smanjenja izvoznih količina i izazivanja pada unutrašnje cijene, može već prema prilikama, imati vrlo raznolika djelovanja. Kad proizvođač prodaje na domaćem tržištu po nižoj cijeni, čak i kad prodaje veće količine, vjerojatno je da je time destimuliran, dok će, naprotiv, prerađivač tog artikla biti stimuliran zajedno s neposrednim potrošaćem.

Po tržišnom djelovanju su raznoliki; djeluju na cijene ali preko količinskih promjena u ponudu i potražnji. Ako kvote su sa namjrom da ograničavaju izvoz tada pada cijena na tržištu zbog povećanja povude i to ide u koristi potrošača, ako su oni nametnuti da ograničavaju uvoz tada rastu cijene na tržištu zbog smanjenja ponude i to nadalje i de u korist uvoznika. Ako kontingenti smanjuju cijene imaju deflacijsko djelovanje. Kontingenti mogu se donekle dinamizirati tako da umjesto kroz godišnji kontingent provedu kroz uvozno-izvozne dozvole.



VT DOZVOLE



Izvozne, a osobito uvozne dozvole predstavljeju zapravo samo tehniku primjene kontingenata. Nisu poseban VT instrument. One nastaju time što državna uprava mogućnost izvoza ili uvoza pojedinih artikala uvjetuje time da sudionik u vanjskoj razmjeni predthodno od nje dobije dozvolu za konkretan zaključak ili grupu zaključaka. Cilj je takvih dozvola da se vanjska razmjena za određene artikle drži u okviru privrednopolitički određenih granica. Dozvolama olakšava se evidencija uprave nad održavanjem postavljenih kontingenata od strane privrede. Pružaju privrednololitički elastičniju primjenu kontingenata. Često se uvoz unaprijed uopće ne kontingentira, nego se samo komliciranim procedurama izdavanja dozvola sustavno koči određeni uvoz. Dozvole su često vezane uz administraciju.





VT ZABRANE



Predstavljaju instriument ekonomske intervencije ekstersnog karaktera. To su propisi prema kojima se zabranjuje uvoz ili izvoz određenih proizvoda. Zabrane mogu biti opće - kada se odnose na cijelokupnu razmjenu neke zemlje ili na cijelokupnu razmjenu s nekom zemljom; mogu biti specifične - kad se odnose na pojedine artikle, ili grupu artikala, ili se odnose samo na neke pravce ili na robu određene provenijencije; one mogu biti agresivne - kad se njima namjerava drugoj zemlji nanjeti šteta, mogu biti retorzivne - kada se čine kao odmazda za već pretrpljenu štetu od strane drugih partnera. Također mogu biti i često obrambenog karaktera. Ne primjen ju se direktno već se kamufliraju kroz različite veterinarske i fitopatološke uvjete - npr. u SAD-u Food and Drugs Administration - propisi kontole hrane i ljekova. Stare su koliko i carine a aktivno su se primjenjivale u doba merkantilizma. Može se navesti primjer Dalmatian Sage (kadulja).

D. ZNAČAJ ORGANIZACIJSKIH OBLIKA VANJSKE RAZMJENE



Djelovanje intervencije u organizaciji vanjske razmjene

Proizvođački i trgovački monopoli

Imperfektnost djelovanja svjetskog tržišta

Nejednakost vanjsko trgovinskih partnera

Vanjskotrgovinska intervencija u planskim privredama u povijesnoj perspektivi

Uloga vanjskotrgovinskih organizacija u administrativnom planiranju

Vanjskotrgovinska organizacija u planskim privredama s trđišnim elementima



2. VT INSTRUMENTI PRVOBITNOG OPĆEG DJELOVANJA



Razlikovanje u grupi instrumenata sa specifičnim dlelovanjem: onih koji se primjenjuju autonomno i onih do čije primjene dolazi sporazum između država. VT instrumenti općed djelovanja po svojem su podrjetlu takvi pravni instrumenti pomoću kojih se javnopravno legalizira to sporazumijevanje, ta konvencionalnost specifičnih instrumenata. Pod pritiskom VT operative, instrumenti sa specifičnim i oni s općim djelovanjem proizvlazili i stalno prolaze kroz onakve evolucije kakve im nameću potrebe evolucije robnog prometa.

A. Bilateralno reguliranje ekonomskih odnosa s inozemstvom

Najopćenitiji dokumenti kojima se utvrđuju politički i poslovni odnosi, pravna zaštita, tehnički sporazumi koji deponiraju pravila korištenja trgovine, i gospodarski sporazumi. U pravilu ih potvrđuju parlamenti, dugotrajniji su i s vremenom se nadopunjuju.

1. Trgovinski ugovor - klasičan trgovinski ugovor je bio svećen okvirni pravni akt koji se, kada je jednom između dvije zemlje uspostavljena diplomatska veza, godinama pripremao, a onda važio desetljećima. On je, kao zakon što da je ratificirao parlament, regulirao međusobne privredne odnose dviju zemalja u svim njihovim oblicima. Takve ako jedna strane ne otkaže, oni se ne otkazuju dokle god zastarjeli propisi ne počnu djelovati na štetu koje od zainteresiranih strana. Prijelaz težišta praktičke trgovinske politike s općih trgovinskih ugovora na specifične bilateralne sporazume i s bilateralnih sporazuma na protokole, uglavnom već po vanjskom obliku ukazuje na tu tendenciju razvoja prema sve više srecifičnim djelovanjima i kod tih međunarodnih dokumenata.



2. Trgovinski sporazumi - konvencije ili sporezumi razvili su se iz trgovinske ugovorne prakse kao kratkoročni bilateralni dokumenti koji naknadno dopunjuju ili uopće zamjenjuju pojedine dijelove trgovinskih ugovora, ili koji u neugovornom stanju reguliraju dio materije koja bi inače imala biti obuhvačena općim trgovinskim ugovorom. Tijekom svijetske privredne krize oni su se sklapali samo radi rješavanja konkretnih operativnih problema u vanjskoj razmjeni. Formalno razlikovanje između ugovora, sporazuma i protokola očitovalo bi se u tehnici ratifikacije. Trgovinske ugovore morao je ratificirati parlament, a sporazume je često morala odobravati vlada. Ni jedne niti druge nisu mogli direktno potpisivati pregovarači. Oni su ih zato privremeno parifirali, dok su protokole, kao dokumente ili zapisnike o razgovorima koji su u pregovorima vođenni, potpisivali. Danas se može reći da su trgovinski ugovori, uglanom ostali prvenstveno formalni instrumenti koji još samo osiguravaju pravne okvire bilateralnog promet. Sporazumima ili konvencijama reguliraju se više ili manje opća načela odvijanja konkretnog bilateralnog prometa koja vrijede do određenog roka, taj rok najčešće ne prekoračuje ni godinu dana. Protokolima se regulira tekuća bilateralna operativa i sve ono što se iz bilo kojeg razloga ne želi regulirati konvencijom.

Sporazumi ili konvencije imaju toliko direktniji i jači utjecaj na promjene u odnosima vrijednosti između dvije zemlje ukoliko su njihovi propisi specifični. Reguliraju određene oblike suradnje, najčešće turizam, ribolov.

3. Trgovinski protokoli - protokole ili zapisnike u bilateralnim odnosima danas već možemo smatrati aktivnim, specifičnim instrumentima VT politke koji svojim djelovanjima na odnose vrijednosti često mogu i prekoračiti djelovanja mnogih po prirodi specifičnij instrumenata. Do takvog privrednopolitičkog značenja ti prvobitni dodaci uz opće i formalističke bilateralne dogovore, nisu došli samo zbog toga što oni mogu ostati tajni i što na njih javnost manje obraća pažnju; tome je pridonjela i evollucija u operativnoj praksi. Zapisnici takvih dogovora mogu sadržavati sve što može zanimati dvije zemlje (imaju više detalja, konkretnih oblika suradnje), za razliku od gotovo standardiziranih fraza, koje moraju ući u trgovinske ugovore i propise. Trgovinski protokoli su instrumenti komercijalnog poslovanja, kojima se riješavaju uobičajeni probleme. Donese ih određeni međudržavni komitenti.

B. Multilateralni ili regionalni ekonomski dogovori

Da bi se svladale izvanredno velike teškoće multilateralnog rješavanja ekonomskih kombinacija potrebni su posebno jaki ekonomski poticaji. Isto bi tako jednostrano bilo predpostavljati da su integracije rezulta samo političkih utjecaja. Bez odgovarajućeg političkog ambijenta vjerojatno ne može doći ni do privrednih integracija; nema, međutim. Te trajne, samo politički pokrenute akcije za ekonomsko redionalno vezivanje koja inače već unaprijed i spontano ne bi ispunile neke osnovne ekonomske uvjete. Pritisak razvijenih zemalja, nužno među nerazvijenima izaziva nesigurnost u pogledu njihovih izgleda za slobodan i samostalan vlastiti razvoj. Potreba za integriranjem između nerazvijenih privreda jao neka vrsta kolektivne samoobrane od te nove vrste ekonomskog pritiska izvana.

1. međunarodni robni sporazumi: počevši od kasnih 70tih godina na dalje, u suvremenim uvjetima ova vrsta svjetske intervencije praktično gotovo više nema izravnih utjecaja na formiranje svjetskih cijena. Neke cijene sirovina proizvođači locirani mahom u zemljama u razvoju pokušavaju održati pomoću strateških zalika (Buffer Stocks), izvoznih kvota, ili kombinacijom obje mjere trgovinske politike. Primjenjuju se radi stabilizacije tržišta ili održavanja cijena kave, cocoa, kaučuka, šećera, kositra i nafte. Daakle povezivanje proizvođača i potošača s ciljem ostvarenja stabilnosti tržišta - međunarodni sporazum o pšenici - ukoliko cijena pšenice padne na neku minimalnu cijenu, uvoznici će kupiti po toj cijeni da bi spriječili daljnji pad cijene ili da će izvoznici prodati određenu kolličinu pri maksimalnoj cijeni i tako sniziti cijene.

2. Svijetska konferencija o trgovini - svjetska trgovinska organizacija WTO, odnosno GATT

3. Inregracijske formacije među pretežno razvijenim privredama - OEEC,OECD;EU; Europska zona slobodne trgovine EFTA; COMECON;


lektira, studentski, poslovna, megatrend, diplomski radovi , magistarski radovi, maturalni radovi, diplomski rad, eseji, maturski radovi, seminarski radovi, diplomski radovi, master radovi, magistarski radovi, domaci radovi, domaci zadaci, projekti, maturalni, maturalne radnje, seminarski, maturski, diplomski, ekonomija, ekonomski, pravo, prava, menadzment, marketing, instalacija, tutorijal, tutorijali, tutorial, baze, baza, sistemi, informatika, ekonomika preduzeca, analiza, racunovodstvo, bankarstvo, osiguranje, spoljnotrgovinsko poslovanje, poreski sistem, politika, inteligencija, psihologija, sociologija, geografija, etika, kultura, fizika, seminarski rad, maturski rad uticaj religije na kulturu ilijada i odiseja lektira može li malo preduzeće imati monopolni položaj na tržištu ekonomija i pravo novac osnove menadzmenta knjiga srbija upravljanje promotivnim aktivnostima na primeru preduzeća hamlet zakljucak lik sonje iz lektire ujka vanja sonja lik iz ujka vanje nagradna igra domestos