Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Sportski objekti (objekti fizičke kulture) u tehničko-arhitektonskom smislu podrazumeva sve prostore i površine otvorenog ili zatvorenog građevinskog oblika, namenjene održavanju određenih aktivnosti (vežbanje, treniranje, takmičenje, razonoda), ubrajajući tu prateće pomoćne prostore, gledališta i slično. Sportski objekti mogu da budu arhitektonski projektovani i izgrađeni za posebne namene kakvi su javni bazeni za plivanje, projektovani za samostalno usmerenu ili spontanu aktivnost kakvi su parkovi ili samo prirodni resursi pristupačni publici kakvi su rečne obale, šume, plaže, planine.
Sportski objekti takođe mogu da budu projektovani i izgrađeni kao višenamenski kompleksi sa raznovrsnom opremom i instalacijama kakve su sportske hale, stadioni, rekreativni centri, školski objekti za fizičko vaaspitanje i slično. Sportski objekt je infrastruktura/ materijalno-tehnička baza programiranja i proizvodnje/ isporuke programa sportskih aktivnosti različitim sportskim publikama.
Nakon izgradnje sportski objekt dospeva u delokrug menadžmenta koji organizuje programiranje i kadrovsko ekipiranje, proizvodi dohodak, svodi rashode na najmanju moguću meru i stvara sisteme menadžmenta unutar ograničenja koje postavlja arhitektonski projekt objekta.
Upravljanje sportskim objektima obuhvata niz aktivnosti koje se odnose na funkcionisanje unutrašnje strukture svake organizacije orijentisane tržišnim ciljem: upravljanje ljudskim resursom, proizvodnim procesom i matrijalima, marketingom kao i finansiranjem i rizikom. Jezgro sportske organizacije čini sistem upravljanja operacijama (proizvodnjom sportskih programa i usluga). Taj je proces povezan sa okruženjem sportske organizacije tokom materijala (sportske opreme, rekvizita, energije i slično) u inputu i finalizovanih programa/ usluga i informacija u outputu.
Sistem marketinaga uspostavlja povezanost sportske organizacije sa njenim okruženjem (tržištem) realizujući tok narudžbina: narudžbina kupaca (klijenata, publike) u inputu, i reklama, promocije novih usluga (priredbi, vežbačkih programa) i prodajne aktivnosti u outpotu. Sistem finansiranja i računovodstva ima funkciju održavanja toka gotovine (novca) naplate u inputu i isplate u outputu. Informacioni sistem povezuje tri prethodna sistema u jedinstvenu svrsishodnu celinu poslovne organizacije. Input ovog sistema su informacije o politici funkcionisanja i razvoja upravljačkog sistema u globalu, o njegovim ciljevima i opštim performansama (radnim karakteristikama) uspeha. Output čine povratne informacije o posmatranoj sportskoj organizaciji značajne za njeno nalogodavno okruženje.
Uzroci sportskog nasilja su sociološke i psihološke prirode (mladi mačo muškarci, nezaposleni, koji veruju da im društvo nije pružilo priliku da se dokažu) ali ih treba tražiti i u lokaciji i arhitektonskim rešenjima sportskih objekata. Klasične tribine na stadionima, koje omogućuju pristup publici na teren, su glavni uzrok male mogućnosti kontrolisanja publike. Nekontrolisan pristup mase gledalaca u stadione i sale bez numerisanih sedišta je još jedan od važnih razloga nedovoljne bezbednosti sportskih objekata.
Upravljanje masom - radi zaštite imovine i pružanja konfora i bezbednosti štićenika (patrons - gledaoci, učesnici, specijalni gosti i sl.). Ova politika u menadžmentu sportskog objekta teži upravljanju a ne kontroli mase. Jedan od ključnih aspekata upravljanja masom je "predvidljivost" povreda i ekscesa koji mogu da za posledicu imaju ugrožavanje štićenika od trećih lica kao i pravnu (krivičnu) odgovornost menadžmenta zbog nepreduzimanja mera bezbednosti (nemarnosti). Svaki element događaja od uređenja sportskog objekta do igre po sebi čini deo upravljanja masom.
Funkcionisanje sportskog objekta obuhvata kompleks procesa proizvodnje niza glavnih (sportskih, rekreativnih...) i dopunskih (ugostiteljske usluge...) programa odnosno usluga. Upravljanje ovim procesima zahteva niz aktivnosti: kontrola kvaliteta usluga; održavanje opreme; pronalaženje optimalnog miksa programa/ usluga koji nastoji da rasporedi raspoložive ljudske, materijalne i vremenske resurse na različite programe aktivnosti; unapređivanje rada, optimizacija operativne efikasnosti putem smanjenja vremena, napora i troškova.
Svi navedeni postupci pretpostavljaju raspoloživost zaliha materijalnih elemenata procesa rada. U sportskom objektu postoji postoji više materijalnih komponenti (zaliha) raspoređenih u nekoliko vrsta:
•Sirovine kao najprostiji oblik materijala koji, pre upotrebe, zahteva preradu u samom objektu;
•Poluproizvodi, materijali najčešće u vidu rezervi delova nekih komplesnijih proizvoda;
•Gotovi proizvodi, materijali i dobra spremni za neposredno korišćenje;
•Trajna dobra, nekretnine i oprema koji pružaju usluge tokom dugog perioda;
•Zalihe običnih dobara koja nisu deo osnovnog procesa proizvodnje ali na neki način omogućuju njegovu realizaciju.
Upravljanje materijalima i dobrima u sportskom objektu je uslov njegovog efikasnog i ekonomičnog funkcionisanja i obuhvata: nabavljanje, skladištenje, kontrolu, kao i