STVARNO PRAVO I STVARI

SADRŽAJ


1. STVARNO PRAVO I STVARI
1.1 Stvari – klasifikacija i podjela stvari
2. PRAVO SVOJINE
2.1 Privatna svojina - pravo i oblici
2.2. Ostali oblici svojine u našem pravu
3. STICANJE SVOJINE - sticanje prava privatne svojine
4. EVIDENCIJA NEPOKRETNOSTI
4.1. Katastar zemljišta
4.2. Zemljišne knjige
5. ZAŠTITA I PRESTANAK SVOJINE
5.1. Zaštita privatne svojine
5.2. Prestanak svojine
6. ZALOŽNO PRAVO
6.1. Pojam i vrste
6.2. Ručna zaloga
6.3. Hipoteka
6.4. Zaloga na pravu
6.5. Pravo retencije
7. PRAVO SLUŽBENOSTI
7.1. Stvarne službenosti
7.2. Lične službenosti
8. DRŽAVINA
8.1. Zaštita državine
9. ZAKLJUČAK
10. Literatura




1. STVARNO PRAVO I STVARI

U okviru subjektivnih prava, pored podjele na apsolutna i relativna prava, pri užoj podjeli nailazimo na stvarno pravo, kao dio građanskog prava. Ovo pravo sadrži pravne norme koje regulišu odnose među ljudima povodom stvari.
Stvarna prava se mogu posmatrati u objektivnom i subjektivnom smislu.
U objektivnom smislu ovo pravo reguliše odnose povodom određene stvari koja je i predmet nastanka konkretnih ovlaštenja u okviru stvarnih prava. U subjektivnom smislu ono predstavlja skup ovlaštenja zaštićenih pravom određenog pravnog subjekta povodom neke stvari. Između ova dva oblika prava postoji odnos uzajamne povezanosti.
S obzirom, na odnos koje je regulisan ovim pravom ( između ljudi i stvari ) može se reći da je naglašen društveni aspekt. S tim u vezi, odnosi u pogledu stvari mogu se javiti kao faktički i kao pravni odnosi. Faktički odnos se sastoji u raspolaganju ili korišćenju nekog lica određenom stvari i njegovim odnosom prema istoj stvari, bez ulaska u pravnu suštinu. Pravni odnos se uspostavlja između nosioca nekog stvarnog prava i ostalih subjekata dužnih da poštuju stvarno pravna ovlaštenja nekog subjekta na konkretnoj stvari. Ukoliko dođe do nepoštivanja pomenutog ovlaštenja, nosilac stvarnih prava raspolaže određenim instrumentima pravne zaštite.
Po ovom sadržaju stvarna prava se djele prema vrsti ovlaštenja nosioca prava i prema određenoj stvari, i ovom podjelom imamo prava svojine i ograničena stvarna prava. Pravo svojine je apsolutno pravo koje svom titularu daje potpunu i isključivu vlast na stvarima, dok ograničena stvarna prava omogućuju titularu prava na ograničenu vlast.
S obzirom da su stvarna prava prenosiva, javlja se pravni i ekonomski promet stvarnih prava. Pravni promet podrazumjeva prenos subjektivnih apsolutnih prava sa jednog titulara na drugog, a ekonomski prenos raznih stvari iz posjeda jednog u posjed drugog lica sa ili bez prenosa subjektivnih prava vezano za stvar iz predmeta.
Odnosi koji se sastoje od skupa ovlaštenja i obaveza na strani različitih subjekata su stvarno pravni odnosi.

Karakteristike stvarnih prava su:

1. spadaju u kategoriju apsolutnih prava
2. stvaraju obavezu trećim licima da ne omataju titulara ovih prava u vršenju stvarno pravnih ovlaštenja
3. objekti ovih prava mogu biti samo stvari materijalne prirode
4. sadržaj je unaprijed utvrđen imperativnim normama i subjekti ga ne mogu mjenjati, ali se može vršiti prenos stvarno pravnih ovlaštenja
5. unaprijed su utvrđena pravnim normama ( zakonski utvrđena )
6. javnost stvarnih prava podrazumjeva upoznavanje zainteresovanih subjekta i svih ostalih sa postojanjem određenih stvarnih prava, što se postiže se upisom prava u zemljišne knjige


1.1. Stvari – klasifikacija i podjela stvari

Stvari su materijalni djelovi prirode podložni ljudskoj vlasti. Ovako definisane stvari predstavljaju objekte stvarno pravnih odnosa i one mogu biti predmet prometa i razmjene.

Postoji više klasifikacija i podjela stvari:

1. pokretne i nepokretne stvari
2. potrošne i nepotrošne stvari
3. stvari određene po rodu i individualno određene stvari
4. zamjenjive i nezamjenjive stvari
5. djeljive i nedjeljive stvari
6. glavne i sporedne stvari