Dioničarsko društvo

Osnovni reprezetant efekata sa varijabilnim prihodom je dionica koja simbolizuje vlasništvo:
1. nad određenim dijelom kapitala i
2. nad određenim dijelom imovine (suvlasništvo).

Sa aspekta karaktera vlasništva nad imovinom jednog privrednog subjekta, u savremenim i razvijenim tržišnim privredama postoji veliki broj organizacionih formi i oblika putem kojih se vrši osnivanje i rad privrednih subjekata. Najznačajniji oblici, u okviru društvenog, zajedničkog vlasništva, su svakako dioničarska i suvlasnička društva.

Dioničarska društva predstavljaju privredne subjekte koji su u registar upisana sa tačno određenim iznosom osnivačkog-dioničarskog kapitala uplaćenog od strane dioničara-vlasnika dionica. Kod ovih društava dioničarski kapital je podjeljen na veći broj dioničara-vlasnika tog kapitala. Sva ostala imovina u bilo kom obliku van osnivačkog kapitala je vlasništvo dioničarskog društva, koja može postati vlasništvo dioničara samo kod i pri likvidaciji dioničarskog društva u postupku stečaja.

Dioničarsko društvo mora u svom nazivu da sadrži i riječi: "dioničarsko društvo" ili "D.D". Takođe, dioničarsko društvo ima obavezu dostavljanja podataka i obavještavanja javnosti.

Dioničar je fizičko ili pravno lice čija je odgovornost ograničena do visine uloga i koje je vlasnik najmanje jedne dionice u dioničarskom društvu. Svaki dioničar društva ima ona prava koja mu daju dionice koje posjeduje. Prema svim dioničarima postupa se jednako u jednakim okolnostima. Dioničari nemaju druge obaveze prema društvu, osim obaveze da uplate, na utvrđeni način, početnu cijenu svih dionica koje su upisali.

Suvlasnička društva predstavljaju takve privredne subjekte kod kojih je u registar privrednih subjekata upisana imovina svakog od suvlasnika posebno bez obzira na način i oblik tog učešća. To znači da obaveza uplate učešća u suvlasničkom društvu ne mora biti izvršena samo uplatom u kapitalu što je slučaj kod dioničarskog društva, već može biti izvršena i unošenjem određene imovine ili prava u to društvo.

Između dioničarskih i suvlasnički društava postoje velike sličnosti, ali i velike značajne razlike. One se ogledaju u različitom tretmanu osnivačkog kapitala, pa saglasno tome i u različitom pravu i odgovornosti dioničara-vlasnika, odnosno suvlasnika. To proizilazi iz vlasništva nad dijelom dioničarskog kapitala, u primjeru dioničarskog društva i nad dijelom učešća, u primjeru suvlasničkog društva.

Osnivanje dioničarskog društva se ostvaruje emisijom i plasmanom dionica. Na taj način dioničarsko društvo dolazi do osnivačkog kapitala kao osnovnog uslova za osnivanje jednog privrednog subjekta. U svim zemljama, zakonom je utvrđen minimalni iznos osnivačkog kapitala i broj dioničara:
- u SAD-u je to najmanje 3 dioničara,
- u Engleskoj najmanje 7,
- u Njemačkoj najmanje 5.

Prvo emitovane dionice se nazivaju osnivačke dionice i samo kod ovih dionica prva prodajna vrijednost se poklapa sa nominalnom vrijednošću.

Dalja emisija dionica se vrši radi povećanja osnivačkog kapitala, a takve dionice se nazivaju „novim dionicama“ ili „mladicama“. Ove dionice se uvijek prodaju po cijeni koja je veća od nominalne vrijednosti. Razlika između nominalne i prodajne vrijednosti naziva se „ažio dionice“ i u cijelini se uplaćuje u rezervni fond dioničarskog društva.

Kapital ostvaren prodajom novih dionica se dijeli na:
1. nominalni iznos kapitala kojim se uvećava osnivački kapital dioničarskog društva i
2. ažio, tj. iznos kapitala kojim se uvećava rezervni fond dioničarskog društva. Ova činjenica je od velike važnosti jer se sva prava vlasnika iz dionice koje on ima prema dioničarskom društvu ostvaruju na osnovu nominalne vrijednosti dionice, bez obzira na cijenu koštanja koju je on na primarnom tržištu ostvario ili koju će kasnije na sekundarnom tržištu ostvariti.