Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Pranje novca je proces prikrivanja ilegalnih izvora prihoda ostvarenih putem krivičnih radnji, u cilju uključivanja tih prihoda u tokove legitimnog financijskog poslovanja. Pitanje pranja novca je integralno povezano sa problemima korupcije, organiziranog kriminala, financijske prevare, šverca i drugih krivičnih djela usmjerenih na ostvarivanje profita. Ovaj problem uzrokuje ozbiljne posljedice ukoliko se ne riješava na adekvatan način. Sposobnost kriminalaca da prikupe i legitimiziraju dobit može dovesti do podrivanja demokratskih institucija i zloupotrebe ekonomskih sistema. Ilegalno stečeni prihodi omogućavaju kriminalcima da razviju svoju političku i ekonomsku moć i to na račun poštenih građana i legitimnog poslovanja. Zemlje koje na adekvatan način ne rješavaju pitanje pranja novca su ustanovile da su zvaničnici u tim zemljama takođe podložni korupciji, te da radi toga dolazi do potpunog prekida legitimnih međunarodnih investicija. Prema tome, programi za borbu protiv pranja novca predstavljaju i više od jednostavnog sredstva za provođene zakona, koje se koristi u slučaju prihoda stečenih krivičnim radnjama. Oni predstavljaju suštinske komponente u procesu zaštite demokratskih institucija i ekonomskih sloboda svake zemlje. Pranje novca takođe sve više postaje međunarodna aktivnost globalnih razmjera. Iz tog razloga su mnoge međunarodne organizacije uspostavile standarde, procedure i preporuke kako bi rješavale ovaj fenomen. Danas se pranje novca u većini zemalja smatra ozbiljnim zločinom, te je općeprihvaćeno mišljenje da organi vlasti rizikuju da dođu u situaciju u kojoj će ih podrivati organizirani kriminal i korupcija, ukoliko nemaju adekvatne zakone i procedure koje su usmjerene na rješavanje pitanja koja se tiču spriječavanja, otkrivanja, istraživanja i poduzimanja zakonskih mjera u slučajevima pranja novca. S obzirom da se takođe smatra da financijsko trgovanje u velikoj mjeri ima međunarodni karakter, u primjeni ovih zakona treba postojati dosljednost. Iz tog razloga su, između ostalih, Vijeće Evrope, Evropska unija i Radna grupa za financijske mjere (FATF), koju su uspostavile zemlje-članice grupe G-7, i Ujedinjene nacije, za svoje zemlje-članice definirale smjernice za ostvarivanje efikasnih programa za borbu protiv pranja novca. Postupak pranja novca uglavnom se odvija u tri faze:
1. faza ulaganja u kojoj se novac ostvaren neposredno od kriminalnog djelovanja
(poput prodaje droge) prvi put ulaže ili u financijsku ustanovu ili se njime kupuje
određena imovina;
2. faza prikrivanja u kojoj se pokušava prikriti ili naizgled promijeniti stvarno
podrijetlo ili vlasnika sredstava;
3. faza integracije u kojoj se novac uključuje u legalnu ekonomiji i financijski sustav i
pripaja ostalim vrijednostima u sustavu.
Često se pojedine faze ne mogu razlučiti. Pojedine faze pranja novca mogu biti
istodobne ili se, još češće, mogu međusobno preklapati. Kako će se odvijati pojedina faza
i koje će se metode pritom koristiti ovisi o raspoloživim mehanizmima za pranje i
zahtjevu organiziranog kriminala koji taj posao naručuje. U svakom slučaju pranja novca
podrazumijeva mnogobrojne međusobno različite tehnike koje su obično složene,
domišljate i tajne. Zajedničko im je da se njima mora sakriti originalno podrijetlo i
vlasništvo novca, te da naručitelji žele zadržati kontrolu nad samim postupkom i po potrebi ostvariti njegovu promjenu...