Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.



Temu „Posjed“ za svoj seminarski rad sam izabrao ne slučajno , već
iz razloga što pojam posjeta predstavlja složenu tematiku, što se i očituje kroz odnos stvar i čovijek. Neobično često dolazi do konfuzije koju stvaraju pojmovi "posjed" i "vlasništvo“.
Kako je pojedincima neshvatljivo da faktičko stanje nije i vlasništvo
evidentirano u zemljišnoj knjizi tj. pravni osnov za upis u zemljišnoj knjizi, to je jedan od razloga za izbor moje teme.
Kako su kroz historiju i razvoj pravne ustanove posjeda postojala različita
shvatanja o pojmu, pravnoj prirodi i osnovu pravne zaštite posjeda, to me je još više zainteresiralo za ovu temu.

POJAM POSJEDA

Ne upuštajući se odmah u objašnjavanje pojma posjeda, zadovoljit
ćemo se konstatacijom – da se pod posjedom (possessio) podrazumijeva
određeno faktično stanje zaštićeno objektivnim pravom, a ne neko pravo
posjeda (ius possessionis).
Posjed je faktičko stanje zaštićeno pravom.
Posjed se stiče faktički sticanjem mogućnosti korištenja i faktičkog raspolaganja stvari na erivatan ili originaran način, voljom nasljednika ili samovlasno, a gubi se
također faktički – gubitkom stvarne vlasti, korištenja i faktičkog
raspolaganja, izuzev ako je posjednik privremeno spriječen da vrši faktičku
vlast nezavisno od svoje volje. Samo oni odnosi faktičke vlasti, faktičkog pripadanja, koji imaju specifična svojstva po kojima ih pojedini pravni poredak kvalifikuje kao posjed, po
kriterijumu koji je sam za to postavio jesu posjed, dok ostali to nisu. Iako
nije pravo, posjed proizvodi značajne pravne posljedice i podloga je za
sticanje pojedinih stvarnih prava. Zakon o osnovnim svojinskopravnim
odnosima (ZOSPO) prihvatio je novu objektivnu (germansku) koncepciju
posjeda, zahvaljujuć i kojoj je proširen krug lica koja uživaju posjedovnu
zaštitu. No, bez obzira na to što volja više nije konstitutivni element posjeda,
ona se ne može u potpunosti zanemariti. Razumljivo je da u samom
shvatanju faktičke vlasti mora postojati neki voljni čin, jer bez toga ipak
nema ni faktičke vlasti na nekoj stvari u odnosu na druga lica. Svi koji imaju neka prava (svojine, službenosti, zaloga, zakupa, posluge) ovlašćeni su da na osnovu svog prava vrše faktičku vlast na stvari. Tako vlasnik je ovlašćen da stvar drži, da je upotrebljava, pribira plodove, da mjenja suštinu stvari....