+- Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski (https://www.maturskiradovi.net/forum)
+-- Forum: Obrazovanje (/Forum-obrazovanje)
+--- Forum: Maturski radovi (/Forum-maturski-radovi)
+--- Tema: seminarski rad (/Thread-seminarski-rad)
seminarski rad - Berin - 28-10-2009 08:40 PM
UNIVERZITET U BIHAĆU
EKONOMSKI FAKULTET
STUDIJ 3+2
SEMINARSKI RAD
PREDMET:MIKROEKONOMIJA
TEMA:TRŽIŠTE I CIJENA RADA
Prof.dr.Fikret Dervišević Student:Mirela Bašić
Asistent:Adis Muharemović
Bihać,16.05.20008.
SADRŽAJ:
1.UVOD...............................................................................................................................3
2.TRŽIŠNA PONUDA RADA...........................................................................................4
3.RAVNOTEŽNA TRŽIŠNA CIJENA RADA..................................................................6
4.RAZLIKE U PLATAMA.................................................................................................8
5. UTJECAJ DRŽAVE I SINDIKATA NA TRŽIŠTE RADA.........................................10
6.ZAKLJUČAK.................................................................................................................12
7.LITERATURA...............................................................................................................13
1.UVOD:
Tema ovog seminarskog rada je tržište i cijena rada.
Nadnica ili plata je cijena rada. Plate se formiraju na tržištu rada koje može biti tržište savršene konkurencije i tržište nesavršene konkurencije.
Tržište rada savršene konkurencije je tržište na kojem postoji veliki broj radnika koji nude rad i poslodavaca koji potražuju rad, tako da niti jedno poduzeće ne može bitno da utječe na visinu nadnice. Potražnju za radom određuje granična proizvodnost rada, količina i kvalitet ostalih faktora proizvodnje koji se kombiniraju sa radom i tehnički progres.
Osnovni zakon pozražnje izražava odnos između količine potraživanog rada i cijene rada odnosno nivoa plate. Promjene u potražnji nastaju pod uticajem cijena outputa poduzeća, cijena drugih inputa i tehnoloških ocjena.
Osjetljivost potražnje za radom mjeri se koeficijentom elastičnosti potražnje. Elastičnost potražnje za radom predstavlja odnos između promjene u količini potražnje rada prema promjeni u visini plate.
Ponuda rada predstavlja količinu rada koju je stanovništvo voljno ponuditi u raznim poslovima uz odgovarajuču zaradu.
Ravnoteža na tržištu rada se formira u tački sjecišta krivulje potražnje i krivulje ponude.
2.TRŽIŠNA PONUDA RADA
Ponuda faktora proizvodnje označava spremnost prodavaca da pri različitim nivoima cijene faktora proizvodnje ponude različite količine. Drugim riječima, ona označava odnos između cijene faktora proizvodnje i ponuđenih količina tih faktora. Imajući u vidu efekat dohotka i supstitucije razumno je očekivati ca će ponuđena količina faktora rada biti povećana ako se poveća nivo plata, ili da će biti smanjena ponužena količina faktora rada ako se snizi nivo plata. Međutim, na višem nivou plata ljudi mogu sebi dopustiti više slobodnog vremena, tako da se može očekivati manji stepen „odgovora“ na određeno povećanje nivoa plata. Za razliku od ponude faktora rada ponašanje ponude faktora kapitala je mnogo bliže ponašanju ponude proizvoda.
Svaki odrastao čovjek je upućen da odlučuje o načinu trošenja svog slobodnog vremena, koji dio raspoloživog vremena će provesti u radu, a koji dio kao svoje slobodno vrijeme. Ta odluka ima direktan utjecaj na ponudu rada. Što više vremena ljudi žele da provedu u radu to će veća biti ponuda rada. Svaki čovjek prvo donosi odluku da li će ućiu određeni posao, a zatim donosi odluku o tome koliko će sati dnevno, nedjeljno ili mjesečno morati da radi. Odluke o pristupanju radu i odluke o izboru određene vrste rada zavise od mnogih faktora, kao što su:zdravlje i individualna sposobnost, samopoštovanje, satisfakcija koju donosi rješavanje određenog zadatka i sl. Pored ovih i ekonomsi faktori su uvijek prisutni u donošenju tih odluka. Mnogi ljudi moraju da zarađuju za život. Visina plate koju ljudi očekuju da dobiju ima utjecaj na njihovu odluku o izboru posla i na njihovu odluku koliko će raditi. U ekonomskoj literaturi ove odluke se često nazivaju odlukama o izboru proporcije radnog i slobonog vremena.
Efekat nivoa plata na odluku o radu može biti jasnije sagledan ako se o slobodnom vremenu razmišlja kao o određenom dobru. Slično drugim dobrima, određena količina slobodnog vremena donosi određenu satisfakciju. Ako su ljudi plaćeni za svoje slobodno
vrijeme, odluka da potroše određeni dio slobodnog vremena u radu podrazumjeva da oni moraju dobiti povećanu količinu dohotka. Cijena dodatnog sata slobodnog vremena je dohodak po satu koji radnik dobija kada neradi. Povećanje nivoa plata utječe na povećanje cijene slobodnog vremena. Ako radnik želi da supstituiše svoje slobodno vrijeme sa drugim dobrima on će odlučiti da radi više, i obrnuto. Na relativno niskom nivou dohotka povećanje plata utiče na povećanje radnog i smanjenje slobodnog vremena. Na relativno visokom nivou dohotka radnici mogu dozvoliti sebi više slobodnog vremena a manje rada, ili bar ne povećavati broj časova rada ako se nivo plate poveća.
Kriva tržišne ponude rada će biti elastičnija do individualnih krivih zbog toga što sa povećanjem nivoa plata na tržište rada ulaze novi ponuđači radne snage. Rezultat je veći „odgovor“ tržišta rada na povećanje nivoa plata, nego „odgovor“ datog pojedinca na tržištu rada.
Na jednom području postoji veći broj tržišta radne snage kao na primjer:tržište nekvalifikovane radne snage, tržište polukvalifikovane radne snage, tržište kvalifikovane radne snage određenih struka i tržište stručnjaka određenih profesija. Po pravilu, što je radna snaga kvalifikovanija to će tržište radne snage obuhvatiti šire područje. Na primjer: tržište informatičara ili menadžera proširuje se do nacionalnih a ponekad i do međunarodnih okvira za razliku od tržišta nekvalifikovanih radnika koje ima pretežno lokalni okvir.
3.RAVNOTEŽNA TRŽIŠNA CIJENA RADA
Tržišna potražnja za radnom snagom može biti predstavljena linijom opadajućeg nagiba slično krivi tržišne potražnje proizvoda i usluga. Na strani ponude ukupna količina ponuđenog rada povećaće se sa povećanjem nivoa cijene rada. Ostvaren nivo tržišne cijene rada ili plate na tržištu rada savršene konkurencije rezultat je interakcije između ponude i potražnje rada.
SLIKA 1:Utvrđivanje tržišne cijene rada u uslovima savršene konkurencije
Na nivou plate od L1 količine potraživanog i ponuđenog rada su jednaki. Svaki radnik koji želi da radi za cijenu rada L1 imaće zaposlenje. Na nivou ravnotežne cijene rada individualni poslodavac će biti suočen sa vodoravnom krivom ponude rada. On će povećavati zaposlenje faktora rada sve dok se granični prihod proizvoda rada ne izjednači sa ravnotežnom cijenom rada.
Poslodavci bi mogli povećati svoje profite povećanjem plata koje bi stimulisale povećanje ponuđene količine rada na tržištu. Sa povećanjem nivoa plata povećavaće se ponuđene količine rada sve dok se ne dostigne ravnotežni položaj sa ravnotežnom cijenom rada.
Nesavršena (imperfektna) konkurencija na kupovoj strani tržišta rada javlja se u slučajevima kada poslodavac unajmljuje veći dio raspoložive radne snage na određenom području. Opšta karakteristika nesavrčenog konkurenta je da se on na tržištu radne snage suočava sa krivom ponude rada koja ima rastući nagib. Rastuća kriva ponude rada označava da će diferencirani poslodavac morati da plati veću cijenu rada ako želi da poveća količinu korištenog faktora rada. Ili , on može da reducira nivo plata ako želi da smanji broj uposlenih radnika.
Neizbježan rezultat krive ponude radne snage rastućeg nagiba sa stanovišta poslodavca je da granični trošak dodatno uposlenog radnika nadmašuje platu tog radnika. Razlog ovoj pojavi je utome što poslodavac mora da plati veću cijenu rada da bi obezbijedio dodatne radnike, pri čemu veće plate moraju biti plaćene svim zaposlenim radnicima, a ne samo dodatno uposlenim radnicima. Trošak uključivanja dodatnog radnika ekonomisti su nazvali graničnim troškom resursa rada(GTRr). Na određenom nivou zapošljavanja faktora rada, GTRr je veći od isplaćene plate. Drugim riječima, GTRr određenom dodatno uposlenog radnika je plata tog radnika plus malo povećanje ukupnih plata koje nesavršeni konkurent na kupovnoj strani tržišta rada mora da plati svim ostalim radnicima.
Potrebno je istaći da nemoraju postojati razlike između plata koje plaća poslodavac savršeni konkurent i plata koje plaća poslodavac nesavršeni konkurent, pogotovo ako se radi o uporedivim radnicima na istom tržištu rada. Ako nivo plata iste kategorije radnika nebi bio jednak na istom tržištu rada, onda bi radnici bili jače podstaknuti da napuste poslodavce koji daju manju platu i da pređu kod poslodavaca koji plaćaju veću cijenu rada. Kao rezultat takvih kretanja javlja se tendencija smanjenja razlika u platama istih kategorija radnika na istom tržištu rada.
4.RAZLIKE U PLATAMA
Poseban problem ekonomske analize su razlike u platama među granama i među pojedincima unutar iste grane. Možemo izdvojiti četiri osnovna razloga zbog kojih se najčešće pojavljuju razlike u visini plata. To su:
1. kompenzacione razlike,
2. razlike u kvalitetu rada,
3. jedinstvene sposobnosti pojedinaca i
4. segmentacija tržišta rada.
Razlike u platama koje služe da kompenziraju nenovčane razlike među poslovima, kao što su razlike u atraktivnosti određenih poslova, nazvane su komoenzacionim razlikama. Na primjer:perač prozora atraktivnosti na višespratnicama mora biti više plaćen od baštovana da bi se kompenzirao rizik rada na visećim platformama. Rad u noćnoj smjeni mora biti više plaćen od rada u dnevnoj smjeni da bi se kompenzirali nepovoljniji uslovi noćnog rada. Uopšte, za nepovoljnije uslove rada, ili za poslove sa specijalnim rizikom moraju se dati veće plate da bi bili atraktivniji.
Međutim, glavni uzroci razlika u platama leže u kvantitativnim razlikama među ljudima koje proizilaze iz njihovih fizičkih i duhovnih sposobnosti, iz različitog nivoa njihovog obrazovanja, kao i iz različitog iskustva. Neke razlike i kvalitetu rada potiču izvan same radne snage. One mogu biti i određene genetskim nasljeđem ili uticajem porodice i neke druge socijalne grupe. Razlike mogu poticati od investiranja u ljudski kapital koji označava količinu upotrebljivog znanja stvorenog u procesu obrazovanja. Plate ljekara, inžinjera, ekonomista, profesora i drugih visoko obrazovanih strušnjaka moraju biti veće od plata nekvalifikovanih ili manje kvalifikovanih radnika za iznos troškova njihovog školovanja.
Pojedinci koji raspolažu jedinstvenim sposobnostima ili talentom kao što su izuzetni
muzičari, pjevači, sportististi i drugi jedinstveni pojedinci ostvaruju nesrazmjerno velika primanja u odnosu na prosječne plate. Takve razlike se nemogu u potpunosti objasniti djelovanjem zakona ponude i potražnje radne snage. Njihova kriva ponude rada je najčešće potpuno neelastična ili vertikalna za različite stope kompenzacije, na primjer 20% ili 120%. U slučaju drastičnog povećanja stope poreza na njihova primanja, na primjer od 25% na 50% „odgovor“ njihove ponude rada biće vrlo mali. Oni će nastaviti nesmanjenim intenzitetom da rade svoj posao, da sviraju, pjevaju i da se takmiče. Višak plate iznad najboljeg nivoa primanja koji se ostvaruje u drugim zanimanjima ekonomisti su nazvali čistom ekonomskom rentom.
Poseban razlog za postojanje razlika u nivou plata na tržištu rada je segmentacija tržišta rada. Na primjer, ljekari i ekonomisti su dvije nekonkurentne grupe jer je vrlo teško i skupo za članove jedne grupe da se pojave kao konkurenti na tržišnom segmentu druge grupe. Specijalizacijom za određeno zanimanje stručni kadrovi postaju dio određenog tržišnog segmenta na tržištu rada. Unutar takvih tržišnih segmenata zakoni ponude i potražnje snažnije djeluje na usklađivanje nivoa plata. Na usklađivanje plata između različitih segmenata zakon ponude i potražnje djelovaće u izvjesnoj mjeri samo u dugom roku. Drugim riječima razlike u nivou plata između različitih segmenata tržišta rada uvijek će postojati.
5.UTJECAJ DRŽAVE I SINDIKATA NA TRŽIŠTA RADA
Pored navedenih faktora snažan utjecaj na nivo plata imaju sindikalna udruženja i države. Osnovna uloga države je da osigura minimalne uslove života za sve članove društva, da obezbijedi stabilnost funkcioniranja sisteme tržišne ekonomije i da ublaži ekonomski neopravdane razlike u primanjima. U tom cilju ona donosi propise o najnižim platama, o standardima za regulisanje odnosa između poslodavaca i sindikalnih udruženja radnika o štrajkovima, o operzivanju visokih primanja i druge propise. Ove i slične aktivnosti države utječu na odgovarajuća planiranja ponude i potražnje na tržištu rada, a time i na promjenu tržišne ravnoteže sa kojom se optimiziraju efekti učesnika na tom tržištu.
Osnovni zadatak sindikalnih udruženja je da obezbijedi veće najamnine za svoje članove i da poboljšaju uslove njihovog rada. Da bi modifikovali nivo plata sindikati moraju na određeni način da modifikuju tržište rada. Postoje tri osnovna načina pomoću kojih to sindikati mogu uraditi:
1. povećanjem potražnje za radom,
2. smanjenjem ponude rada i
3. ugovaranjem sindikalne plate sa poslodavcima.
Povećanje potražnje za radnom snagom sindikati mogu u izvjesnoj mjeri ostvariti utjecajem na povećanje potrošnje finalnih proizvoda, utjecajem na smanjenje uvoza puem uvođenja zaštitnih tarifa ili uvoznih kvota, kao i utjecajem na povećanje produktivnosti rada. U istom pravcu mogu djelovati zahtjevi sindikata za skraćenjem radne nedjelje, za smanjenjem radnog vrenena od osam na šest sati i za smanjenjem radnog staža neophodnog za sticanjem prava na penziju. Ovakve i slične akcije sindikata daju u praksi ograničene rezultate.
Smanjenjem ponude rada sindikati mogu značajnije da utječu na nivo plata nego povećanjem potražnje. Sindikalna uruženja, kao što su udruženja zanatlija i nekih drugih profesija, mogu limitirati ulazak u određenu profesiju ili zanat i kontrolisati šegrtstvo ili pripravnički staž. Za mnoge zanate ili profesije sindikati predviđaju zapošljavanje samo uz određene certifikate o uspješno završenom njihovom programu usavršavanja i treninga. Sindikati, također, mogu da utječu na uvođenje imigracionih prepreka, na propisivanje maksimalnog radnog vremena, na odbijanje prijema novih članova i na druge načine. Ovakve i slične aktivnosti sindikata smanjuju ponudu radne snage i povećavaju nivo plata, tj. pomjeraju krivu ponude rada ulijevo naviše.
Utjecaj na povećanje plata putem kolektivnog ugovaranja sindikalne plate najčešće koriste sindikalna udruženja nekvalifikovanih i polukvalifikovanih radnika, kao što su sindikati radnika automobilske industrije, sindikati rudara, metalskih radnika, željezničara i dr. Interesi i ciljevi ovih sindikata su različiti od interesa i ciljeva sindikata zanatlija i stučnih profesija. Industrijski sindikati nastoje da prime u svoje članstvo sve radnike bez ikakvih ograničenja. Članovi industrijskih sindikata mogu biti vrlo lako supstituisani na poslu jer je potreban vrlo mali trening za obavljanje njihovih poslova. Uspjeh industrijskih sindikata zavisi od toga da li sve firme u grani zapošljavaju članove sindikata. Industrijski sindikati nastoje kolektivnim ugovorima sa poslodavcima da obezbijede za svoje članove veće plate od onih koje bi se mogle formirati na slobodnom tržištu. Glavno sredstvo pritiska na poslodavce da prihvate veći nivo cijene rada su štrajkovi.
Povećanje sindikalnih plata iznad ravnotežnih prouzrokuju smanjenje potražnje za radom sindikalno organizovanih profesija, a povećanje ponude rada i smanjenje tržišne cijene rada sindikalno neorganizovanih profesija ili grupa. Nezaposlenost prouzrokovana visokim platama nazvana je klasičnom nezaposlenošću. Karakteristična je ze razvijene privrede Zapadne Europe. Podizanje standardnog nivoa plate stimuliše poslodavce da intenziviraju proces supstitucije radne snage kapitalom.
ZAKLJUČAK:
U ovom seminarskom radu sam obradila temu tržište rada i cijena rada. Također sam objasnila tržišnu ponudu rada, ravnotežnu tržišnu cijenu rada, razlike u platama kao i utjecaj države i sindikata na tržište rada.
Plata ili nadnica je cijena rada.
Tržište rada može biti tržište savršene konkurencije i tržište nesavršene konkurencije.
Tržište rada savršene konkurencije je tržište na kojem postoji veliki broj rednika koji nude rad i poslodavaca koji potražuju rad, tako da niti jedno poduzeće nemože bitnije da utječe na visinu nadnice.
Ako se uzme u obzir efekat dohotka i supstitucije onda će ponuđena količina faktora rada biti povećana ako se poveća nivo plate, ili će biti smanjena ponuđena količina faktora rada ako se snizi nivo plata.
Osnovni zakon potražnje izražava odnos između količine potraživanog rada i cijene rada odnosno nivoa plate.
Tržište nesavršene konkurencije je onda kada poslodavac unajmljuje veći dio raspoložive radne snage na određenom području.
Također je potrebno istaći da ne moraju postojati razlike između plata koje plaća poslodavac na tržištu savršene konkurencije i plata koje plaća poslodavac na tržištu nesavršene konkurencije.
Razlike u platama se najčešće javljaju zbog razlika u kvaliteti rada,jedinstvene sposobnosti pojedinaca ili zbog segmentacija tržišta rada..pored ovih faktora snažan utjecaj na nivo plata imaju sindikalna udruženja i država.
LITERATURA:
1. Prof.dr. Fikret Dervišević, Osnove mikroekonomije, Ekonomski fakultet Bihać, Bihać, 2001.g.
2. Internet