Posljednjih godina primjena optičkih telekomunikacija doživljava naglu ekspanziju. Za to postoji nekoliko bitnih razloga. Prvi od njih je zahtjev za povećanjem širine propusnog opsega, prouzrokovan naglim razvojem komunikacionih sistema i usluga. Drugi razlog je tehnološko ekonomski. Brzi razvoj optičke tehnologije omogućio je pad cijena komponenti i uređaja optpelektronskog telekomunikacionog sistema. Propusni opseg postao je dostupniji jer je njegova cijena na tržištu pala. To otvara tržište usluga, ukida monopol i javlja se konkurencija između provajdera. Treći razlog je da trenutno korišćeni protokoli, kao što su SONET i SDH ne mogu da zadovolje novo postavljene zahtjeve koji se postavljaju pred savremenim telekomunikacionim mrežama. Komercijalno realizovani u kasnim osamdesetim godinama, ovi protokoli multipleksiranja fizičkog sloja omogućuju određeni standard prenosa pri pružanju usluga. Novi IP pomera kontrolu kanala, detekciju i korekciju grešaka niže na optički sloj, smanjujući time potrebu za delovima SONET/SDH-a. Četvrti razlog, je složen menadžment klasičnih mreža. Mreže zasnovane na SONET-u ili SDH-u bile su veoma napredna tehnologija onda kada su kreirane. Sa stanovišta zahtjeva koji se danas nameću savremenim mrežama, one su teško prilagodljive, a time i skupe.

Dalji razvoj optičkih komponenata (poluprovodničkih lasera, širokopojasnih optičkih pojačivača i fibera, fotodetektora, komutatorskih elemenata, multipleksera po talasnim dužinama, optičkih add-drop multipleksera, optičkih kros-konektora,…) omogućio je novu evoluciju u optičkim telekomunikacijama. Novopostavljeni zahtjevi mogu se riješiti samo ako se koristan signal pored dosadašnjeg prenosa optičkim putem i obrađuje na optičkom nivou. Realizovane su optičke mreže sa daleko većim kapacitetaima i brzinama, fleksibilnosti i skalabilnosti. Jasno je da se kod ovih mreža WDM umrežavanje može shvatiti kao optičko rutiranje po talasnim dužinama. Veoma brzi tokovi podataka, koji se sastoje od mnogo kanala multipleksiranih u vremenu i pridruženih određenim optičkim talasnim dužinama, trebaju da budu rutirani kroz optičku mrežu, ali bez do sada neophodne opto-elektronske konverzije, demultipleksiranja i elektrosnkog rutiranja. Ove mreže zovu se sve optičke mreže (All Optical Networks) . Njihova glavna karakteristika leži u mogućnostima obavljanja ovih operacija direktno u optičkom domenu bez zahtijevanja skupe veoma brze elektronske opreme, i u njihovoj transparentnosti. Transparentnost omogućava istovremeno rukovanje različitim tipovima tokova podataka, tako da različite talasne dužine mogu da nose SONET/SDH nizove podataka, ATM nizove podataka ili druge moguće formate transporta.

1 UVOD 1
1.1 TEHNOLOŠKI IZAZOV U OPTIČKOM PRENOSU SIGNALA 2
1.1.1 Optičko vlakno 3
1.1.2 Optički predajnici i prijemnici 3
1.1.3 Optički pojačivači 3
1.1.4 Optičko multipleksiranje i demultipleksiranje 4
1.2 VRSTE OPTIČKIH UREĐAJA 5
1.3 CD-ROM 6
1.4 CD/RW 6
1.5 Onomastika 8
1.6 Tehnologija 8
1.7 Interaktivni aplikacijski sloj 9
1.8 Varijante 9
1.9 Alternative 9
2 ZAKLJUČAK 10