Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.

Promatrajući povijest Interneta, predstavljanje World Wide Web-a (Web) 1990. godine jest jedna od najvažnijih prekretnica. Predstavljanjem Web-a, omogućeno je atraktivno prikazivanje sadržaja, ali prije svega i povezivanje informacija, što je i neiskusnim korisnicima omogućilo pristup informacijama svjetske mreže. Ipak, Web je u prošlosti bio isključivo statičan. Obzirom na ograničenja koja predstavlja statični sadržaj, vrlo brzo je došlo do razvoja programskog okruženja na strani klijenta. JavaScript, VBScript, Java Applet-i, ActiveX kontrole i nekoliko drugih tehnologija doživjelo je veliki razvoj od 1995. godine. Sve ove tehnologije ciljale su na prijenos aktivnosti s poslužitelja na klijenta. Početkom novog tisućljeća, problemi koji su se pojavljivali u radu s klijentskim tehnologijama, uzrokovali su ponovno vraćanje velikog dijela aktivnosti nazad na poslužitelj. Privatne norme, tržišna politika i sigurnosni problemi klijenta smanjili su prihvatljivost klijentske tehnologije. Zadnjih godina, ipak, histerija vezana za klijentske tehnologije je nestala te moderne Web aplikacije koriste klijentske tehnologije (danas isključivo JavaScript) u jednakom opsegu kao i poslužiteljske tehnologije, a potrebni zadaci aplikacije su raspodijeljeni među njima.
Web 2.0 je termin stvoren 2004. godine od O'Reilly Media, a označava drugu generaciju Web baziranih zajednica i pružanih usluga – kao što su stranice društvenih povezivanja, wiki stranice i druge stranice za razmjenu podataka i sadržaja – kojima je osnova suradnja i dijeljenje među korisnicima. Iako termin pretpostavlja novu verziju Web-a, ne radi se o novoj tehničkoj specifikaciji, već o promjenama u načinu korištenja Web platforme. Prema Timu O'Reilly-ju, “Web 2.0 je poslovna revolucija u računalnoj industriji uzrokovana prelaskom na Internet kao platformu i pokušajem da se shvate pravila uspjeha na toj novoj platformi.” ( 1 )
Iako definicija Web 2.0 aplikacije ne postoji, poznate su njene osnovne karakteristike:
• Mreža kao platforma, omogućava korisniku da koristi aplikacije kroz Web preglednik;
• Korisnik je vlasnik podataka na stranici i ima mogućnost kontrole nad tim podacima;
• Arhitektura sudjelovanja i demokracije koja potiče korisnika da dodaje vrijednost aplikaciji koju koristi;
• Bogato i interaktivno sučelje bazirano je na AJAX-u ili sličnim tehnologijama;
• Aspekti mrežnog druženja su često zastupljeni.
Kompleksna i razvijajuća tehnologija infrastrukture Web-a 2.0 uključuje poslužiteljske programe, udruživanje sadržaja, protokole za izmjenu poruka, preglednike koji podržavaju norme i imaju dodatke i proširenja, te različite klijentske aplikacije.
Web 2.0 aplikacije mogu tipično koristiti sljedeće tehnike:
• Bogate internet aplikacije, većinom bazirane na AJAX-u;
• CSS (engl. Cascading Style Sheets);
• Semantički valjan XHTML;
• Udruživanje i skupljanje podataka u RSS/Atom formatu;
• Čisti i jasni URL-ovi;
• Izražena upotreba folksonomija (engl. folksonomy, društvena mrežna okruženja za razmjenu multimedije);
• Korištenje wiki aplikacija (djelomično ili potpuno);