Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžmenta, marketinga, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planova, makroekonomije, mikroekonomije, preduzetništva, upravljanja ljudskim resursima, carine i porezi.


Monetarnom politikom kontrolira se ponuda novca od strane centralne banke, a sastoji se od politike ograničavanja novčane ponude (inflacija vodi do povećanja kamata) i od politike ekspanzivne novčane ponude (recesija vodi do smanjenja kamata).

Monetarna politika je skup pravila, propisa, mjera i instrumenata kojima se u monetarnoj sferi društvene reprodukcije regulira razina, struktura i dinamika novčane mase, kao i cirkulacija novca u prometnim kanalima reprodukcije. Monetarna politika predstavlja primijenjenu znanstvenu oblast koja se sastoji iz emisione, kreditne i devizne politike, a usko je povezana s fiskalnom politikom u financijske, odnosno makroekonomske politike. On aje dio opće ekonomske politike koja se sastoji od skupa mjera koje utječu na tijek gospodarskog života stvaranjem, poništavanjem, raspodjelom i preraspodjelu kupovne snage novca i kredita u nacionalnoj ekonomiji. Monetarnu politiku utvrđuje i provodi središnja banka.


MONETARNA POLITIKA U HRVATSKOJ


Pokazalo se da je usporavanje gospodarskog rasta, prisutno u drugom i trećem tromjesečju 2008. godine, u četvrtom tromjesečju praktički prešlo u stagnaciju na godišnjoj razini, pa se - iako će godišnja stopa rasta za cijelu 2008. iznositi oko 2,3% - tendencija usporavanja ekonomske aktivnosti očito prenosi u 2009. godinu. U takvim uvjetima bitno se zaoštravaju dva ključna problema hrvatske ekonomije, koja su se akumulirala godinama: deficit tekućeg računa platne bilance, za koji ocjenjujemo da je u 2008. iznosio oko 4,5 milijarde eura ili 11% bruto domaćeg proizvoda, i inozemni dug, koji je krajem 2008. dostigao 39 milijardi eura, što je 94% bruto domaćeg proizvoda. Ta dva bitna problema definirat će ukupnost ekonomskih kretanja u ovoj godini i predstavljaju osnovni izazov za ukupnu ekonomsku politiku. Pred nju se postavlja pitanje kako spriječiti eskalaciju negativnih posljedica ovih dvaju problema u uvjetima svjetske financijske i gospodarske krize, koja se u oba aspekta prenosi i na Hrvatsku.
Ta politika će biti suočena s nekoliko krupnih ograničenja. Prvo je pad izvozne potražnje, za koji se ocjenjuje da bi mogao iznositi oko 3% u sektoru roba i usluga. Drugo je bitno smanjenje izravnih inozemnih ulaganja, jer nakon privatizacije dijela INE i nije ostalo mnogo toga za prodaju. Treće je zaustavljanje rasta inozemnog zaduživanja poduzeća zbog kontrakcije tržišta kapitala, uz pitanje u kojoj mjeri će se njihov postojeći dug moći reprogramirati u 2009. godini. Četvrto su visoke otplate ukupnog inozemnog duga koje dospijevaju ove godine, a iznose oko 12,8 milijardi eura glavnice i oko milijardu eura kamata, što je otprilike jedna trećina bruto domaćeg proizvoda. Od toga je približno 6 milijardi dospjela glavnica duga poduzeća i države. Posljedica tih eksternih ograničenja je i nemogućnost financiranja uvoza na dosadašnjoj razini.

Sukladno tome, ocjenjuje se da će uvoz biti smanjen oko 8%, pri čemu uvoz bez nafte oko 5%. Slijedom navedenog, došlo bi i do smanjenja deficita tekućeg računa platne bilance s oko 11 posto u 2008. na 6 do 6,5 posto BDP-a u 2009. godini.