Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.

Ekonomisti su podijeljeni u misljenjima o najboljem nacinu stabiliziranja ekonomije.Neki vjeruju da vlade trebaju imati aktivnu ulogu,dok drugi drze da ce vlade koje postupaju prema cvrstim pravilima umjesto po dikrecionom nahodjenju postici veci ekonomski ucinak.
U ovom poglavlju pokusat cemo istraziti danasnja makroekonomska proturjecja.

BRZINA KOLANJA I MONETARIZAM

˝Inflacija je uvijek i svuda monetarni fenomen u smislu da nastaje i moze nastati jedino brzim povećanjem količine novca nego količine proizvodnje.˝
Milton Friedman,The New Palgrave Dictionary of Economics(1987)

Novac ne moze sam sobom upravljati, tako danas postoji mnogo filozofija o načinu upravljanja novčanim poslovima.
1.Neki vjeruju u aktivnu politiku koja se ˝povija prema vjetru˝, usporavajući novčani rast kad zaprijeti inflacija i obrnuto.
2.Drugi su skeptični prema sposobnosti tvoraca ekonomske politike da koriste monetarnu politiku za ˝fino podešavanje˝privrede.
3.Monetaristi koji vjeruju da bi diskrecionu monetarnu politiku trebalo nadomjestiti fiksnim pravilom.

Korijeni monetarizma

Monetarizam drži da je ponuda novca ključna determinanta u kratkoročnim kretanjima nominalnog BDP-a i dugoročnog kretanja cijena.
Glavna razlika između monetarista i ostalih sastoji se u pristupima odlukama o agregatnoj ponudi. Dok Keynesijanske teorije smatraju da mnogo različitih sila utječe na agregatnu potražnju, monetaristi tvrde da su promjene u ponudi novca primarni cinitelj koji određuje kretanja proizvodnje i cijena.
Da bismo shvatili monetarizam, moramo uvesti novi pojam-brzinu kretanja novca- i opisati novu vezu-kvantitativnu teoriju novca.

Brzina kretanja novca

Novac se obrće vrlo sporo. Između transakcija dugo se zadržava u ćupovima ili na bankovnim računima. Za vrijeme brze inflacije,ljudi se brzo oslobađaju novca, koji brzo prelazi iz ruke u ruku. Brzina prometa novca opisana je pojmom brzine kolanja novca, a uveli su ga na početku ovog stoljeća Alfred Marshall na Sveučilištu Cambridge i Irving Fisher na Sveučilištu Yale mjeri brzinu kojom novac mijenja vlasnika ili cirkulira roz privredu. Kad je količina novca velika u odnosu na tokove potrošnje, brzina cirkulacije je niska,kad se novac okreće brzo, brzina je visoka.

Brzinu kolanja novca definiramo kao omjer ukupnog nominalnog BDP-a prema količini novca. Brzina mjeri stopu po kojoj se količina novca obrće u odnosu na ukupni dohodak ili proizvodnju neke zemlje. Izračunavamo je formulom:

Pretpostavimo da privreda proizvodi samo kruh te da se BDP sastoji od 48 miliona ˝štruca˝, a svaka se prodaje po cijeni od 1 dolara, tako da je BDP=PQ=48 miliona dolara na godinu. Ako je zaliha novca 48 dolara/4 dolara na mjesec=12.

Kvantitativna teorija novca

Prema monetarnim ekonomistima razlog stabilnosti jest u tome što brzina uglavnom održava temeljne obrasce vremenskog usklađivanja dohotka i potrošnje. Ako ljudi dobivaju plaću jednom mjesečno i nastoje sav svoj prihod trošiti ravnomjerno tokom mjeseca, brzina kolanja dohotka bit će 12 na godinu. Dohodak bi se mogao udvostručiti, cijene bi mogle porasti 20%, a BDP se povećati mnogo puta- a ipak bi pri nepromijenjenom obrascu potrošnje brzina kolanja novca ostala nepromijenjena. Na temelju tog uvida u relativnu stabilnost brzine,klasični ekonomisti su koristili brzinu za objašnjavanje promjena razine cijena. Taj pristup,nazvan kvantitativnom teorijom cijena, preoblikuje definiciju brzine na slijedeći način:
Brzina kolanja novca u bliskoj je vezi s potražnjom novca. Ako preradimo jednačinu brzine, imamo