Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.

Da bi se moglo govoriti o Porterovim generičkim strategijama, nužno je da se upoznamo sa pojmom strategije i njenim ciljem. Riječ strategija potiče od grčke riječi strategos, što u prevodu znači vojskovoña. U vojnim organizacijama strategija predstavlja plan koji se primjenjuje da bi se ostvarili željeni rezultati u borbi s protivnicima. U nevojnim organizacijama pojam strategija zadržava konkurentske implikacije. Uz to strategija predstavlja opći program akcija i angažiranih resursa da bi se dostigli racionalni ciljevi. Strategija izvire iz ciljeva. Preduzeće prvo postavlja svoje ciljeve, a zatim formulira aktivnosti potrebne za njihovo ostvarenje. I konačno, strategije su sredstvo pomoću kojih se ostvaruju zacrtani ciljevi poduzeća:
•Ciljevi: „Šta treba postići?“
•Strategije: „Kako to treba učiniti?“

Kod strategije razlikujemo 3 faze:
1.Formuliranje ili oblikovanje strategije
2.Implementaciju ili primjenu strategije (osiguravanje materijalnih i nematerijalnih resursa, ljudskih resursa)
3.Evaluaciju (vrednovanje) i kontrolu (potrebno je pratiti da li strategija ostvaruje ciljeve, rezultate).

Strategija i metode strateške analize područje su koje je najzagušenije „teorijama“, metodama i alatima koji se, na žalost, prečesto koriste na vrlo plitkoj i površinskoj razini i bez pravog razumijevanja. Takva površna primjena nekih popularnih strateških alata ponekad ukazuje na razinu znanja i sposobnosti strateškog promišljanja pojedinaca ili organizacije. Jedan od strateških alata ponudio je Michael E. Porter – poznati svjetski naučnik u području proučavanja strategije razvoja poduzeća.

Porter (Harward) smatra da je za formuliranje strategije potrebna analiza privredne grane (tj. njezina alternativnost) i položaj kompanije unutar te grane. Ova analiza postaje osnova generičke strategije. Michael E. Porter, analizirajući pet snaga konkurentske strukture grane, prezentirao je tri generičke strategije, i to:
1.Strategija diferencijacije – konkurencija putem unikatnih proizvoda na cijelom tržištu
2.Strategija voñenja troškova – konkurencija putem niskih troškova na cijelom tržištu
3.Strategija fokusiranja – konkurencija na odreñenom segmentu tržišta putem specijalnog unikatnog proizvoda ili putem niskih troškova.

Kao što je već navedeno, osnovu za ove strategije predstavlja analiza privredne grane i položaj kompanije unutar iste, odnosno odnos izmeñu pet konkurentskih snaga preduzeća. Zbog toga će se u ovom radu prvo obraditi Porterov model okruženja (tj. analiza pet konkurentskih snaga) kako bi se lakše mogle razumjeti Porterove generičke strategije.