MARIN DRŽIĆ:
NOVELA OD STANCA

Držićeva komika:
“Svojim je dramama umio dati potpuno domaći izgled, uvodeći lica sa
značajnim dubrovačkim govorom ili s različitim narječjima okolice,
i unoseći u sve situacije mnogo lokalne boje. Njegova je komika često
vulgarna, ali je uvijek duhovita i vesela. U njegovoj komediji nema
moralne obaveznosti; glavna joj je svrha nasmijati publiku.”

(Mihovil Kombol, Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda,
Zagreb, 1945.)

Bilješke o djelu:
Komedija od jednog čina. Ovo je djelo jedno od najvećih ostvarenja
Marina Držića. U njoj je ostvarena savršena ravnoteža između forme i
šale, koju izvode objesni dubrovački mladići nad starim Stancem.
Ovo djelo se bazira na kontrastu između objesne mladosti i konzervativne
starosti.

Stanac, stari seljak s rijeke Pive, dolazi u Dubrovnik s kozletom, sirom i
vodom da bi trgovao. Ozlojađen što ga nitko ne želi primiti na počinak,
sjedi uz fontanu na gradskome trgu. Dubrovački mladići Vlaho, Dživo i
Miho u toj karnevalskoj noći žele se našaliti s lakovjernim Stancem.
Uvjeravaju ga da će ga vile pomladiti, te mu dok spava, obriju bradu i
oduzimaju imovinu, a zauzvrat mu ostavljaju novac.

Prizor prvi
U toploj dubrovačkoj noći maskirani Vlaho i Miho susreću se na ulici.
Stadu razgovarati jedan s drugim. Iz tog razgovora saznajemo nešto o
običajima tadašnje mladosti. Dok im roditelji krenu spavati oni kroz prozor
dolje te gradom do Duičine ulice. U toj ulici, koja danas više ne postoji,
bile su javne kuće u kojima su se ti mladići sastajali. Takav jedan izlazak
Miha vješto nam u jednoj strofi opisuje Držić:

"Bogme imam smješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram,
fengam poći leći gori; a ja ti omjeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru
i, kad pođu svi spat, obučen se u pjastru;
čelatu na glavu, brokjer na bedru učas
stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam."

Miho poslje toga pripovijeda Vlahu kako je vidio starog seljaka na trgu,
te odlučuju da se s njime našale. Ubrzo potom dolazi Đivo.

Prizor treći
Naivčina Stanac žali se što ga nitko ne želi primiti na noćenje.
U očekivanju jutra on se smjestio na trgu. Dživo mu pristupa i predstavlja
mu se kao Sedmi muž Dugi nos, trgovac iz Gracka. Govori mu kako su ga
vile pomladile. On je isto kao Stanac došao u Dubrovnik na pazarenje i
isto tako ga nitko nije htio primiti na noćenje. Tijekom noći došle su mu
vile, davši mu zlatnu jabuku i vodu mudrosti. Potom su ga vile (Perilica,
Kitica, Pavica, Propumantica) odvele u svoje dvore gdje su ga tijekom noći
pogostile, a ujutro se pomladio. Rekao je Stancu da čeka budan, jer će mu
doći vile koje će ga pomladiti.

Zaključak:
U ovoj kratkoj komediji Držić ostvaruje snažan, pomalo vulgaran humor,
opisom dubrovačkog noćnog života i negostoljubljivosti samog grada
prema strancima.