Industrijalizacija i njome potaknuta modernizacija u drugoj polovici dvadesetog stoljeća promijenile su sliku sela kako glede dominirajuće djelatnosti i profesionalne strukture stanovnika sela, tako i glede nove kvalitete društvenih odnosa.

Slavonija i Baranja, kao tradicionalno najruralniji prostori u Republici Hrvatskoj, doživljavaju također promjene ne samo kroz marginalizaciju značenja poljoprivrede za ukupni društveni razvoj već i kroz promjene ruralnog prostora. To se može pratiti kroz promjene obrazovne i profesionalne strukture stanovnika sela, kroz njihovo poimanje kvalitete života u selu i gradu, kao i kroz percepciju sadržaja svojstvenih selu i sadržaja svojstvenih gradu. Također je selo doživjelo i promjenu odnosa prema prirodi koju se sve više iskorištava, a sve manje održava. Naturocentična i ekocentričnu dimenzija seoskog života zamijenjena je tehnocentričnom i pragmatičnom.

UVOD
1 EGZISTENCIJALNI PROBLEMI SEOSKOG STANOVNIŠTVA 4
1.1 Financijsko siromaštvo seoskog stanovništva 4
1.2 Materijalna deprivacija seoskog stanovnišva 6
ZAKLJUČAK 11
LITERATURA 12