Prvu primjenu zavarivanje je našlo tek u 20. stoljeću pronalaskom autogenog i električnog zavarivanja, mada su neke metode bile poznate i statrim narodima. Samo zavarivanje je na mnogim mjestima zamijenilo spajanje metala zakivanjem, jer je postupak sam po sebi bio mnogo brži, konstrukcije mnogo lakes, spoj kvalitetniji i ekonomičniji postupak. Među prvima postupak zavarivanja iskoristili su Nijemci izgradnjom tzv. Džepnih krstarica.

Oni su uštedjeli na težini uslijed eliminiranja glavica zakovica i preklapanja limova, tena debljini lima, a to su iskoristili za pojačanje oklopa i naoružanja (njima je mirovnim ugovorom nakon drugog svjetskog rata zabranjena gradnja brodova većih od 10000 tona). Za vrijeme drugog svjetskog rata Amerikanci su u svojim brodogradilištima izgradili 53000000 tona brodova i to tipiziranih ''Liberty''i''Victory''. To je bilo omogućeno samo širokom primjenom zavarivanja tako da je brod iz doka izlazio za 24 do 27 dana, potpuno završen.

UVOD
1.1 Opis ručnog elektrolučnog postupka 4
1.2 Električni luk za zavarivanje 6
1.3 Izvori struje za zavarivanje 8
1.3.1 Postupak za zavarivanje 9
1.4 Opis MAG postupka 9
1.5 Priprema za zavarivanje 11
1.6 Plan i raspored zavarivanja 13
1.6.1 Izbor parametara zavarivanja 14
1.6.2 Karakteristični spojevi i način njihovog izvođenja 16
1.7 Zavarivanje trupa broda 16
1.7.1 Zavarivanje nosača i ukrepa 18
1.8 Kontrola i kriterijum prihvatljivosti u svim fazama izrade 19
1.8.1 Kontrola zavarenih spojeva posle zavarivanja 21
ZAKLJUČAK 25
LITERATURA 28