Suština inteligencije ali i mogućnost konstruiranja "inteligentnih strojeva" koje bi mogle samostalno raditi, oduvijek je privlačila ljude. Još su se mislioci u antičkoj Grčkoj bavili pitanjima inteligencije, znanja i pravilnog zaključivanja. Stoljećima kasnije, Lajbnic i Paskal pokušavali su konstruirati mehaničku računsku mašinu za zbrajanje. Tridesetih godina prošlog stoljeća, objavljeni su radovi iz područja matematičke logike i iznošene mogućnosti konstruiranja univerzalnog transformatora informacija. Međutim, tek nekih dvadesetak godina kasnije, točnije pojavom prvih računala, možemo govoriti o "inteligentnim strojevima".

U početku su se računala koristili uglavnom za izvršavanje računskih operacija ali vrlo brzo je uočeno da oni mogu puno više, pa čak i preuzeti vršenje određenih intelektualnih operacija. Povoljni rezultati istraživanja naveli su neke od znanstvenika da daju preuranjene izjave kako se ubrzo može konstruirati "misleća strojeva" ili "elektronski mozak".

Ova konstatacija bliska je i tzv. Tjuringovoj tezi, poznatoj u računalnim znanostima, koja tvrdi da sve ono što može se izračunati pomoću bilo kojeg stroja, uključujući na ovaj način i mentalne procese u mozgu, također može izračunati i pomoću osobnih računala, pa se inteligencija svodi na iznalaženje dovoljno dobrog programa za njih. Polazeći od ovakvog načina razmišljanja, može se malo bolje razumjeti kakvu su predstavu pioniri u ovoj oblasti imali o umjetnoj inteligenciji.

UVOD
1.1 Osnovne komponente neuronskih mreža 4
1.2 Načini obučavanja neuronskih mreža 6
1.2.1 Nadgledano obučavanje 6
1.2.2 Samo-organizirano obučavanje 7
1.3 Primjena i perspektiva neuronskih mreža 9
1.4 Umjetne neuronske mreže 10
1.5 Osnove neuronskih mreža 11
ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 14