Planiranje ljudskih resursa u zdravstvu odnosno zdravstvenih kadrova se sve više nalazi u fokusu nacionalnih i subnacionalnih entiteta kao kritično važan aspekt raspolaganja resursima. U svim zemljama su troškovi obrazovanja, praktične obuke zapošljavanja i održavanja zdravstvenih kadrova vrlo visoki. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da „tipična zemlja izdvaja nešto preko 42% od ukupnih troškova u zdravstvu na plaćanje zdravstvenih radnika“. Disbalans u broju i vrsti zdravstvenih radnika može rezultirati u disbalansu korištenja zdravstvenih usluga a zatim i u različitom zdravstvenom stanju stanovništva, u zavisnosti od dijela zemlje. Zbog toga su zdravstveni kadrovi važan faktor u postizanju jednakosti u pružanju zdravstvene zaštite i drugim ciljevima zdravstvenih sistema.

Menadžment ljudskih resursa ili upravljanje ljudskim resursima kako se u domaćoj praksi naziva je dio nauke o organizaciji koji se bavi proučavanjem svih aspekata zaposlenosti u organizaciji i predstavlja veoma važnu poslovnu funkciju koju čine aktivnosti planiranja, organizovanja, vođenja i kontrole ljudskih resursa u nekoj organizaciji. Izraz ljudski resursi počeo u nauci o upravljanju da se koristi sredinom šezdesetih godina. Od ranih osamdesetih godina upravljanje ljudskim resursima se razvilo u naučnu oblast. Danas pojam menadžment ljudskih resursa ima četri značenja:

1. naučna disciplina
2. menadžerska funkcija
3. posebna poslovna funkcija u organizaciji
4. specifična filozofija menadžmenta.

UVOD 3
1 Upravljanje politikom zdravstvenih kadrova 4
1.1 Poluge politike 5
1.2 Vještine i kompetencije 7
1.3 Koordinacija upravljanja politikom i planiranjem zdravstvenih kadrova 8
1.4 Jačanje institucionog okvira za upravljanje politikom i planiranje zdravstvenih kadrova 9
ZAKLJUČAK 11
LITERATURA 12