Suština procjene radne uspješnosti je odabir one solucije za koju se, na temelju nekih utvrđenih pravila, ustanovi da je ishod te solucije u odnosu na ostale najpovoljniji i najprihvatljiviji za postizanje određenih planiranih ciljeva poduzeća. Za kvalitetno i uspješno procjenjivanje radne uspješnosti potrebno je da donositelji odluka raspolažu sa što je moguće većim brojem alternativa, ali i da sama metoda procjene bude što kvalitenija. Donesenu ocjenu može činiti jedna od više mogućih rešenja, ali i niti jedna od njih ukoliko se pokaže kako ishod svih raspoloživih rešenja nema stupanj slaganja s postavljenim ciljem koji bi omogućio i njegovo ostvarenje.

Kao cilj procjene može se pojaviti donošenje optimalne ocjene, odnosno takve ocjene koja je u potpunosti u skladu s postavljenim ciljem – kao i donošenje ocjene koja će, ne u potpunosti, već u nekoj zadovoljavajućoj mjeri, biti usklađena s postavljenim ciljem. Metode procjene radne uspješnosti započinje odabirom kandidata, a završava ocjenom koja predstavlja konkretan odabir rezultat dobivenog rezultata odabira, odnosno ocjene. Veći ili manji stupanj slaganja ishoda s postavljanim ciljem, što ovisi o jasno i precizno definiranim ciljem i ishodima, a što se može mjeriti i stupnjem kvantificiranosti tih stanja, o postojanju jasnih pravila uspoređivanja značajki cilja i ishoda te o uspješnosti menadžera da uspješno može uspoređivati cilj i ishode.

UVOD 2
1 Metode procjene radne uspješnosti 3
1.1 Intervju kao metod procjene 3
1.2 Testiranje kao metod procjene 6
2 Značaj procjene radnih uspješnosti 7
2.1 Osobine radnih uspješnosti 7
2.2 Utvrđivanje standarda uspješnosti 8
ZAKLJUČAK 9
LITERATURA 10