Samomedikacija je termin koji se koristi za opisivanje upotrebe lijekova (ukljičujući i alkohol) ili drugih auto-umirujućeg oblika ponašanja za liječenje netretiranih i često nedijagnostikovanih bolesti i tegoba kao što je duševni bol, stres i anksioznost , uključujući mentalne bolesti i/ili psihološke traume.

Samomedikacija se često smatra kao sticanje lične nezavisnosti od medicinskih dijagnostika. Postoji veliki broj razloga za samoliječenje, a neki od njih su prelazak lijekova iz kategorije recepata u kategoriju bez recepta, zatim ekonomske povoljnosti (samoliječenje nudi relativno brzo i jeftino saniranje manjih zdravstvenih tegoba), a postoje i psiho-socijalni razlozi, odnosno povećana odgovornost građana prema sopstvenom zdravlju .

Svakako, proizvođači moraju da pripreme uputstvo za pacijenta, ono sadrži detaljne instrukcije o tome kako se lijek uzima, za šta se koristi a za šta ne (indikacije i kontraindikacije), eventualna neželijena dejstva, doziranje zavisno od uzrasta i sl.

SAŽETAK 3
PREDGOVOR 4
1 UVOD 5
1.1.1 Placebo efekat 6
1.2 Značaj liječnika i farmaceuta i proizvođača lijekova u samomedikaciji 7
1.3 Marketing farmaceutske industrije. 9
1.4 Upozorenje za pacijente 9
1.5 Razlozi samomedikacije 10
1.6 Potencijalni rizici samomedikacije 11
1.7 Prirodno liječenje 12
1.7.1 Liječenje bilijem 12
1.7.2 Liječenje medom 12
1.8 Opasnosti samomedikacije – falsifikovani lijekovi 13
ZAKLJUČAK 18
LITERATURA 19