Riba je jedna od najvrednijih namirnica životinjskog porekla u ishrani ljudi. Ulov ribe u svetu je dostigao svoj maksimum krajem prošlog veka. Međutim, tržište se rastućim potrebama za ribom podmiruje proizvodnjom ribe u akvakulturi.
U prometu se više od 50 posto ribe nalazi kao sveža riba, manje od jedne četvrtine kao zamrznuta riba a približno ista količina ribe (oko 11 posto) u prometu se nalazi kao konzerva od ribe i kao dimljena riba.
Kako je riba lako kvarljiva namirnica načinu njenog stavljanja u promet i činiocima od značaja za njenu održivost u prometu posvećuje se posebna pažnja.

Postoje vrlo povoljne geografske hidrološke i privredne okolnosti za razvoj domaćeg ribarstva, ulova slatkovodne ribe i povećanje potrošnje ribljeg mesa ukupno i po stanovniku. U pojedinim područjima stanovništvo se tradicionalno bavi ribolovom, što ribarstvo čini značajnom i specifičnom granom poljoprivrede.
Godišnji ulov ribe u Srbiji dostiže 10 000 t. Ukupnim otkupom obuhvata se 54%, a u promet preko seljačke pijace odlazi oko 6% ukupnog godišnjeg ulova ribe.

Slatkovodna riba stavlja se u promet prema poreklu, kao: slatkovodna riba iz ribnjaka, i slatkovodna riba iz otvorenih voda. Riba iz ribnjaka se razvrstava u 11 osnovnih vrsta, bez obzira na masu, dok se riba iz otvorenih voda razvrstava u 15 osnovnih vrsta.
U promet se stavljaju sledeće vrste slatkovodne ribe: pastrmka, jesetra, som, smuđ, šaran, beli amur, beli tolstolobik i sivi tolstolobik.

1.Uvod 2
2. Proizvodnja 3
3. Prodaja i otkup 5
4. Tržišnost proizvodnje 6
5. Potrošnja 6
6. Globalni bilans proizvodnje i potrošnje 8
7. Prosečne prodajne ( otkupne ) cene na malo. BDP u Srbiji 9
8. Spoljnotrgovinska razmena 12
9. Zaključak 14
10. Literatura 15