Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Sve veća međuovisnost nacionalnih privreda, sve intenzivnije međunarodno
povezivanje i integracijski procesi nisu slučajne i prolazne pojave. Oni su logična i nužna posljedica ogromnog tehnološkog napretka, izvozne orijentisanosti najrazvijenijih zemalja svijeta, želje za sve većim profitima transnacionalnih kompanija, porasta svijesti o nužnosti rješavanja zajedničkih problema u današnjem svijetu itd.

Mada su integracijski procesi fenomen koji obuhvata mnoge aspekte ljudskog
djelovanja, okvir ove prezentacije predstavlja ekonomska unija, kao najviši oblik institucionalne međunarodne integracije.

Institucionalna integracija rezultat je procesa kojim se otklanjaju prepreke u ekonomskim odnosima između država i kojim se, najčešće na regionalnoj osnovi, one povezuju različitim aranžmanima. A motivi za ovu vrstu integracije svode se na povećanje blagostanja zemalja.

INSTITUCIONALNI OBLICI MEĐUNARODNE INTEGRACIJE

Zemlje mogu da se povezuju u okviru različitih aranžmana, pri čemu se podrazumjeva da svaki viši oblik integracije sadrži i elemente koji su obuhvaćeni u prethodnoj, nižoj fazi integracije.

Najniži oblik integracije preferencijalno grupiranje kojim se zemlje dogovaraju da u međusobnoj trgovini za određene proizvode primjenjuju niže carinske stope. Pri tom članice zadržavaju pravo da u odnosu na treće zemje zadrže sopstvenu, nacionalnu carinsku tarifu.

Zona slobodne trgovine (free-trade area) je grupisanje više carinskih teritorija, u kojem zemlje članice ukidaju sve trgovačke barijere između sebe, ali zadržavaju svoje nacionalne barijere prema trećim zemljama. Osnovni cilj stvaranja zone slobodne trgovine je intenziviranje unutar-regionalne razmjene. Iako je taj proces sam po sebi pozitivan, što znači da i sama zona slobodne trgovine sadrži dovoljan broj pozitivnih elemenata da bi opstala, vrijeme je pokazalo da je ona u najvećem broju slučajeva bila samo etapa ka uspostavljanju višeg oblika integracije. Primjeri zona slobodne trgovine su ex-EFTA a danas CEFTA (Central European Free Trade Association), ex-AFTA a danas NAFTA (North American Free Trade Association), te AAFTAC (American-Australian Free Trade Agreement Coalition).

Sledeći oblik integracije jeste carinska unija (customs union), koja se razlikuje od zone slobodne trgovine po tome što zemlje-članice uspostavljaju zajedničku tarifu prema trećim zemljama. Carinsku uniju karakterizira veće napuštanje suverenosti u odnosu na zonu slobodne trgovine. Evropska ekonomska zajednica bila je od 1968. do 1992. godine carinska unija. Primjeri carinske unije su SACU (Southern African Customs Union), The Andean Community i The EU-Turkey Customs Union.

Naredni, složeniji oblik integracije je zajedničko tržište (common market). Pored elemenata koji su sadržani u carinskoj uniji, na zajedničkom tržištu su integrisana i tržišta faktora proizvodnje, rada i kapitala. U okviru zajedničkog tržišta postoji i visok stepen koordinacije, ne samo u trgovinskoj politici, već i u monetarnoj, deviznoj i fiskolnoj. Primjeri zajedničkog tržišta su CARICOM (Caribbean Community and Common Market), MERCOSUR (Southern