Maturski, seminarski i diplomski radovi iz biologije i ekologije.

Potpunije razumijevanje odnosa ekonomije i ekologije, odnosno prirodne sredine, po prirodi zahtjeva da se jasnije odredimo prema pojmu ekonomija, ekologija-prirodna sredina. To su, zapravo, one razvojne koordinate u kojima se situira koncept održivog razvoja.
Terminom ''ekonomija'' najčešće se označava gazdinstvo, odnosno način upravljanja i uređivanja određenog domaćinstva-gazdinstva. Ovo je veoma pojednostavljeno tumačenje ekonomije koje vuče korijene od grčkih riječi ''oikos'', što znači kuća, domaćinstvo, i ''nomos'' što znači pravilo, zakon. Stari Grci su rječju ''oikonomija'' (od čega je došlo ''oeconomija'') označavali praktično znanje u vođenju domaćinstva. Razvojem proizvodnih snaga društva, značenje ekonomije proširuje se izvan okvira domaćinstva, na naselje, grad, državu, a zatim i na širem međunarodnom planu. Zato se danas s pravom govori o ekonomiji grada, o nacionalnoj ekonomiji, o međunarodnoj i, na kraju, svjetskoj ekonomiji.
Ekonomija je veoma kompleksna naučna oblast koja proučava kako društva koriste oskudne resurse da bi proizvela potrebna dobra i raspodijelila ih među ljudima. Potpunije razumijevanje ovako definiranog pojma ekonomije podrazumijeva nešto šire obrazloženje koje bi se moglo iskazati na slijedeći način:
Ekonomija je proučavanje načina na koji se ljudi i društvo opredjeljuju, uz upotrebu novca ili bez njega, da koriste oskudna proizvodna sredstva koja bi se mogla koristiti u alternativne svrhe, da u određenom vremenu proizvedu razna dobra i da ih raspodjele za potrebe potrošnje, sadašnje i buduće, na pojedince i grupe.1
Ovako razumijevanje ekonomije daje mogućnost da se dobiju odgovori na brojna pitanja koja se postavljaju na različitim nivoima odlučivanja, kao što su:
-Pitanja za ličnost – gdje, šta, kako raditi i kako živjeti?
-Pitanja za poduzeća – šta, kako i za koga proizvoditi?
-Pitanja za državu – kakvu želi privredu, koliki porezi i sl.?
-Pitanja na svjetskom nivou – zašto, kako prevazići razlike u razvoju, kako unaprijediti međunarodnu razmjenu roba i usluga i sl.?
Ekonomija je, zapravo, takva ljudska djelatnost koja se susreće sa problemom oskudnosti sredstava za ostvarenje odabranih ciljeva. Upravo ta oskudnost predstavlja funkcionalnu vezu između ekonomije i prirodne sredine iz koje se alimentiraju ekonomski inputi koji su po svojoj prirodi ograničeni-oskudni.
Terminom ''ekologija'' označava se harmonija prirodne sredine iskazana kroz odnose organizama prema okolici i njihovom smještaju i pojavljivanju u prostoru. Ekologija se, zapravo, bavi proučavanjem načina života, odnosno koegzistencijom čovjekovog ponašanja, flore i faune.
Prirodna sredina je opći integralni resurs. Međutim, treba prepoznati razliku između sredine koja okružuje čovjeka i prirodne sredine. Prvom se, najčešće, označava skup prirodnih, društvenih i ekonomskih faktora koji utiču na čovjeka kao biološku i društvenu suštinu, a pod drugom se podrazumijeva skup prirodnih i prirodno-antropogenih faktora koji djeluju na funkcioniranje ekonomije u cjelini, grana, sektora i sl., te na nivo životnog standarda stanovništva, a da se pri tom ne javljaju u oblicima sredstava za rad, predmeta potrošnje i izvora energije.
Prirodna sredina postaje uslov života, jer u suštini života svih živih bića, stoji razmjena materije sa spoljnim okruženjem. Ako toga nema, zato što postoje barijere, nema života. Pravo značenje prirodne sredine nije samo u tome što ona predstavlja agregirani izvor resursa materijalne prirode, već je ona i izvor resursa nematerijalne prirode potrebnih za ljudsku individualnost, za osjećanje estetičkog, za osjećaj društvenosti, tj. pripadnosti jednom širem sistemu itd.
To što se prirodna sredina već danas definira kao bitna društvena vrijednost, prema nekima, čak superiornija od ekonomskog rasta, potrošnje i sl., rezultat je ljudske spoznaje njenog značenja na sadašnjem nivou razvijenosti. Stabilna prirodna sredina predstavlja opće dobro, čija društvena upotrebna vrijednost ima netradicionalnu korisnost. Za razliku od dobara koja imaju tradicionalnu korisnost, prirodnu sredinu uživaju odnosno troše svi, pa i šire od ljudske vrste. U ekonomskoj teoriji s toga se prirodna sredina naziva ''kolektivnim nedjeljivim dobrom potrošnje''.

U svijetu je gledajući u cjelini, izražen konflikt interesa između ekonomije i prirodne sredine, bilo da se prva razvija na račun druge ili je druga ograničenje prvoj, i obratno. Konfliktnost tih odnosa različita je u pojedinim dijelovima svijeta i u osnovi zavisi od stepena društveno-ekonomske razvijenosti pojedinih društvenih sistema. U pravilu, ta je konfliktnost manje izražena u društvima sa većim stepenom društveno-ekonomskog razvoja, i obratno. Svijet je danas ozbiljno zabrinut za, reklo bi se, nekontrolirano narušavanje prirodne sredine kao jednog ambijenta u kome čovjek živi i radi. U koliko se ostvare predviđanja da će se svjetsko stanovništvo udvostručiti za narednih 40 godina, postoji ozbiljna opasnost da se ugrozi većina preostalih životinjskih vrsta i da mnoge od njih budu istrebljene. Svijet traži izlaz iz takve konfliktne situacije. Traže se i iznalaze različiti putevi u uspostavljanju koegzistencije između ekonomije i prirodne sredine. Orijentacija na održivi razvoj, koji predstavlja novu filozofiju razvoja u svijetu, za sada pokazuje najviše rezultata. Danas su mnoge kompanije prihvatile svoj dio odgovornosti za uticaj na okruženje, nastojeći da smanje stepen njegovog zagađenja. Proizvodi i proizvodni procesi postaju sve čistiji i ekološki prihvatljiviji. Tamo gdje se ovakve promjene dešavaju, stanje prirodne sredine se popravlja. Taj proces više je naglašen u industrijski razvijenim zemljama, dok je u nerazvijenim područjima, među kojima je i Bosna i Hercegovina, u velikom zaostajanju. Ukazivanje na ozbiljnost te situacije u osnovi predstavlja i naše motivaciono određenje u ovom radu.

Zapostavljanje ekonomskog tretmana prirodne sredine u kreiranju i vođenju razvojne politike Bosne i Hercegovine dovelo je do nepovratnog gubitka značajnih ekonomskih i prostornih vrijednosti ove države. Zbog toga su bile naglašene brojne debalansije u dosadašnjem razvoju koje su se u najvećoj mjeri izražavale kroz neadekvatnu strukturu privrednog razvoja, neskladu i neravnoteži regionalnog razvoja, neadekvatnom korištenju mikroprostornih sadržaja i raspoloživih komparativnih prednosti, zagađivanju i uništavanju prirodne sredine i kroz druge razvojne deformitete. Neekonomski odnos prema prirodnoj sredini pojačavao je intenzitet njenog negativnog djelovanja na razvoj dovodeći ga u stanje ograničavanja tog razvoja. Danas se vrijednosti prostora, a time i prirodne sredine, u Bosni i Hercegovini svrstavaju u red oskudnih proizvodnih inputa što, zapravo, podrazumijeva sasvim drugačiji tretman od dosadašnjeg u njihovoj daljoj valorizaciji u razvoju. Dodatni motiv za cjelovitiju valorizaciju međuuslovljenosti ekonomskog i prostornog razvoja, koja će realno determinirati vlastito određenje i filozofiju održivog razvoja u Bosni i Hercegovini, jeste novo političko i prostorno ustrojstvo naše države na principima Dejtonskog sporazuma.