+- Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski (https://www.maturskiradovi.net/forum)
+-- Forum: Obrazovanje (/Forum-obrazovanje)
+--- Forum: Društvene nauke (/Forum-dru%C5%A1tvene-nauke)
+--- Tema: terorizam (/Thread-terorizam)
terorizam - Autor1 - 18-04-2010 12:43 PM
1 NAČIN ISPOLJAVANJA TERORIZMA
Ono što je zajedničko svakoj definiciji terorizma jeste da je terorizam nasilna aktivnost. Terorističke organizacije upotrebljavaju različite oblike nasilja da ostvare publicitet, izazovu strah i postignu političke ciljeve.
Incidenti uključuju atentate (politička ubistva), bombaške napade, otmice aviona, paljevine i požare, uzimanje talaca i kidnapovanja, telefonske prijetnje bombom i prijetnje po život otmicom, oružane napade (pucnjavu iz vatrenog oružja usmjerenu ka kancelarijama i stanovima, i dr.), komercijalne i sabotaže opreme, nasilje mase itd.
Drugi metodi koje teroristi upotrebljavaju uključuju različite oblike organizvanog kriminaliteta, kao što su prodaju droge i oružja u cilju dobijanja novca, trgovina ljudima, i druge oblike ili druge forme malicioznog uništavanja imovine.
1.1 Atentati
U opštem smislu atentat se odnosi na ubijanje istaknutih i važnih osoba i simboličkih neprijatelja kao i izdajnika koji su napustili grupu , odnosno terorističku organizaciju .
Atentati predstavljaju najstarije terorističke akcije koje se još uvijek izvode. Oni izazivaju političke i drutšvene destabilizacije, što daje poseban efekat ovakvog načina ispoljavanja terorizma.
Atentati se mogu vršiti vatrenim oružjem, bombama ili drugim improvizovanim eksplozivnim sredstvima. U suštini faze planiranja i izvođenja atentata u terorističke svrhe u velikoj mjeri odgovaraju fazama kidnapovanja. Atentatima u mnogome doprinose same žrtve svojim životom i ponašanjem (ignorišu informacije o prijetnji ili druge indikacije prijetnje, imaju ustaljen raspored svojih aktivnosti, itd.)
1.2 Paljevine i požari
Paljevine i požari su takođe vrsta terorističkih operacija. Manje dramatična, a više taktička, paljevina ima prednost nižeg rizika za izvršioca i zahtijeva niži nivo tehničkog znanja. Obično ih izvode terorističke grupe koje nisu dobro organizovane i obučene za kompelkse terorističke operacije, s obzirom da je podmetanje požara relativno jednostavno čak i za novoformirane terorističke grupe koje žele dobiti publicitet.
Pored toga značajan aspekta ovog načina ispoljavanja terorizma jeste u nanošenju znatne materijalne štete ili potpunom uništenju objekta, ali i stvaranju publiciteta i ulijevanju straha kod šire javnosti. Za paljevine i požare mnoge terorističke grupe koriste zapaljiva sredstva različitih nivoa kompeksnosti.
1.3 Bombaški napadi
Bomaški napadi podrazumjevaju postavljanje bombi ili improvizovanih eksplozivnih naprava na izabrane mete. Improvizovane eksplozivne naprave su savremeni taktički izbor terorista. Improvizovane eksplozivne naprave nisu skupe za izradu, stvaraju publicitet i efikasne su za ubijanje i povređivanj ljudi i nanošenje materijlne štete. Predstavljaju nizak nivo rizika za izvršioca zbog raznih dostupnih detonatorskih tehnika.
Druge prednosti uključuju njihov kapacitet dobijanja pažnje kao i mogućnost da kontrolišu žrtve imajući u vidu vrijeme postavljanja i vrijeme detonacije eksplozivne naprave. Improvizovane ekosplozivne naprave mogu se postaviti korišćenjem automobila, ručno ili putem projektila (mehaničko ili eksplozivno izbacivanje). Osim toga bombe se mogu dostaviti poštom ili putem drugih specijalizovanih službi dostava. Improvizovane eksplozivne naprave mogu biti vrlo male (mala kutija sa eksplozivom) ili pak vrlo velike (vozila, kamioni ili druga prevozna sredstva napunjena sa ogromnim količina eksploziva).
Imprvizovane eksplozivne naprave mogu se aktivirati mehanički, elektronski, hemijski ili pomoću daljinskog upravljanja. Mete eksplozije mogu biti simbolične ili realne. Od 1983. do 1996. godine približno polovina od svih zabilježenih terorističkih napada širom svijeta uključuje upotrebe eksploziva.
1.4 Uzimanje talaca
To je umišljajna otmica jednog ili više lica sa namjerom dobijanja publiciteta ili drugih ustupaka u zamjenu za oslobađanje taoca. To su dramatične situacije vrlo riskantne za izvršioca kada su izvršene u neprijateljskoj sredini.
Uzimanje talaca je vrlo česta teroristička taktika, kojom teroristi nastoje ostvariti neki trenutni cilj (osobađanje iz zatvora istomišljenika ili terorista, napuštanje određene teritorije, itd.). najčešće mete otmice su politički predstavnici, diplomatsko osoblje, novinari, državljani drugih zemalja, pripadnici službi bezbjednosti i drugi. Najpoznatija talačka situacija bila je otmica 11 izraelskih olimpijaca na Olimijskim igrama u Minhenu 1972. godine i od tada se stalo primjenjuje.
Međutim uporedo sa uzimanjem talaca u terorističke svrhe, službe bezbjednosti konstantno razvijaju protivterorističke mjere u smislu oslobađanja talaca, što je u dobroj mjeri smanjilo upotrebu ove terorističke taktike.
1.5 Kidnapovanje
Iako slično uzimanju taoca, kidnapovanje ima značajne razlike. Operacija kidnapovanja mora sačuvati određeni nivo sigurnosti tokom pregovora, što ne važi za situacije sa taocima. Pored toga, rizik za teroristu je manji nego u situacijama uzimanja talaca. Kidnapovanje je obično tajna otmica jedne ili više određenih osoba u cilju predstavljanja specifičnih zahtjeva. Takođe cilj kidnapovanja može biti kompromitacija vlade, dobijanje drugih ustupaka i sticanje popularnosti u javnosti. Izvršioci ovih akata u nekim slučajevima ne moraju biti poznati. Uspješno kidnapovanje zahtjeva dobro planiranje i logistiku i to je najteža izvodljiva teroristička operacija.
Uspješnim kidnapovanjem, teroristi mogu u toku pregovora doću o novca, oslobađanja iz zatvora istomišljenika i do velikog publiciteta, te je zbog toga ovakve operacije potrebno maksimalno kontrolisati. Analizom poznatih slučajeva kidnapovanja u terorističke svrhe može se uočiti da se kidnapovanje vrši na statičkoj lokaciji ili u pokretu.
1.6 Otmice aviona
Otmice aviona je teroristička taktika koja se sastoji u preuzimanju kontrole od strane terorista nad avionom, bilo u vazduhu ili na zemlji, radi postizanja projektovanih terorističkih ciljeva. Otmice aviona, kao posebna teroristička taktika stekla je popularnost tokom šesdesetih i sedamdesetih godina, da bi nakon preduzimanja strožijih mjera obezbjeđenja bitno smanjena u narednom periodu. Međutim i pored toga otmice aviona i dalje se događaju. Izvode se da izazovu spektakularnu talačku situaciju.
U mnogim slučajevima otmičari postavljaju bombe ili lažne bombe za ''miniranje'' vrata ili izlaza za hitne slučajeve, čime žele prinuditi putnike i osoblje aviona na poslušnost, a službama bezbjednosti otežati napore da dospiju do aviona. Mada su i vozovi, autobusi i brodovi objekti napada, avioni su prihvatljivije mete zbog njihove velike mobilnosti i ranjivosti.
Pored klasične otmice aviona, avion može poslužiti i kao sredstvo izvršenja terorističkog akta, kao što je bio slučaj 11. septembra 2001. godine u terorističkim (samoubilačkim) napadima na SAD-e.
1.7 Oružani napad
Taj akt obično uključuje objekte i osobe koji imaju značaj u očima javnosti. U ovom slučaju podrazumjeva se oružani napada u najopštijem smislu, tj. svi oblici napada na lica i imovinu.
U principu postoje dvije vrste oružanih napada: otvoreni napad i zasjeda. Otvoreni oružani napad, najčešće, se izvodi kako bi teroristi došli oružja ili opreme za dalju upotrebu prilikom uništavanja materijala ili značajnih objekata (vojni, policijski i drugi objekti). Ponekada se na ovaj način napadaju banke i druge finansijske institucije, radi dobijanja novca za podržavanje daljih terorističkih operacija.
Tu postoji određeni rizik za teroriste jer snage bezbjednosti imaju vremena da reaguju i mogu da upotrebe silu u cilju rješavanja incidenta, posebno ako je u situaciju na neki način umiješano nekoliko ili nijedan nedužan život.
Zasjede se obično izvode za kidnapovanja ili ubijanja meta terorističkog napada, a može se izvoditi eksplozijom ili paljbom iz vatrenog oružja. Kao takva zasjeda predstavlja vrlo opasnu terorističku akciju, posebno što se postiže maksimalan efekat iznenađenja.
Oružani napadi na objekte se obično preduzimaju u cilju ostvarivanja „upada” na radio ili televizijske stanice radi davanja izjava; da se demonstrira vladina nemogućnost da obezbjedi kritične objekte ili nacionalne simbole.
1.8 Komercijalne ili industrijske sabotaže
Cilj u većini sabotaža je da se pokaže kako je društvo ranjivo na akcije terorista. Industrijalizovana društva su više ranjiva na sabotaže nego manje razvijena društva.
Privredni objekti, komunikacije, transportni sistemi tako su međusobno zavisni da poremećaj jednog ima uticaj na sve njih i na taj način dobija momentalnu pažnju javnosti. Sabotaža industrijskih ili privrednih objekata je jedan od načina koji označuje buduće namjere.
1.9 Lažne uzbune i dojave
Svaka teroristička grupa koja ima kredibilitet može da upražnjava lažne uzbune sa značajnim uspjehom. Prijetnja usmjerena na život ljudi uzrokuje da ti ljudi posvete vrijeme i napore na mjere bezbjednosti. Prijetnje bombom mogu da zatvore trgovinske zgrade, smanje operacije, odlože avionske letove bez ikakvih troškova za teroriste.
Lažni alarmi smanjuju analitičku i operativnu efikasnost ključnog bezbjednosnog osoblja, te zbog toga smanjuju bezbjednosnu spremnost.
1.10 Upotreba specijalnog oružija i terorizam visoke tehnologije
Teroristi mogu visoko naseljenim i industrijalizovanim nacijama da nanesu štetu na mnoge načine, kao što je uzrokovanje poremećaja u infrastrukturnoj mreži ili uzrokovanje masovnih uništavanja života. Kao i uvijek postoji potencijalna prijetnja upotrebe nuklearnog, hemijskog i biološkog oružja. Sv ij et je tek posle terorističkih napada na SAD 11. septembra 2001. godine počeo aktivnije da razmišlja o mogućnosti da se teroristi domognu nuklearnog, hemijskog i biološkog oružja i upotrebe ga u terorističke svrhe. Opšte je mišljenje da teroristička mreža ''Al Kaida'' i neke druge terorističke organizacije nisu u mogućnosti da same proizvedu nuklearno oružje, ali da mogu da ga nabave na ilegalnom tržištu ili da se domognu materijala za njegovu proizvodnju. Lider ''Al Kaide'',
Osama bin Laden, otvoreno je pokazao interesovanje za kupovinu oružja za masovno uništenje, ako ne nuklearnog, onda hemijskog i biološkog. Američke obaveštajne službe tvrde da još od 1993. godine ''Al Kaida'' pokušava da kupi obogaćeni uranijum da bi razvila nuklearno oružje, i da u Avganistanu postoje tajne laboratorije za razvoj nuklearnog oružja. Eksperti posebno povezuju Pakistan i Al Kaidu, ukazujući da je Osama bin Laden lično kontaktirao s nekim pakistanskim naučnicima i raspitivao se o mogućnostima nabavke oružja za masovno uništenje.
Prijetnja hemijskim i biološkim terorizmom je takođe prisutna. Ova prijetnja predstavlja kontinuiranu zabrinutost. Takvi akti mogu da uključuju izradu i prijetnju upotrebe improviziranih nuklearnih uređaja, krađu nuklearnog oružja, napadi ili sabotaže na pogone za proizvodnju nuklearnog oružja ili napade na skladišta nuklearnog otpada, napadi ili krađe nuklearnog materijala u transportu. U poređenju sa nuklearnim napravama, hemijski i biološki agensi su lakši za nabavu, jeftiniji za proizvodnju, mnogo teži da se otkriju i mogu biti upotrebljeni protiv raznih meta. Posebni akti hemijskog i biološkog terorizma uključuju prijetnju detoniranjem ukradenog hemijskog oružja ili improvizovanih hemijskih naprava, prijetnje ili pokušaje sabotaže ustanova za proizvodnju ili skladištenje hemikalija, prijetnje hemijskom kontaminacijom javnih sistema za snadbijevanje vodom, prijetnje ili pokušaje širenja bakterijskih bolesti među civilnim stanovništvom, životinjama, poljoprivrednim proizvodima ili prirodnim resursima.
Mnogi posmatrači misle o nuklearnom, hemijskom i biološkom napadu kada prave preporuke o terorizmu visoke tehnologije. Kao i uvijek, tehnološka unapređenja konvencionalnog oružja i napredak na polju elektronike takođe predstavlja osnovu za razumnu zabrinutost. Primjeri napredne tehnologije koji mogu da budu dokaz važnih oruđa u arsenalu terorista uključuju eksplozive visoke tehnologije, eksplozivne naprave sa daljinskim upravljanjem i dalekometne sisteme za nošenje raketa, elektromagnetne generatore za brisanje kompjuterskih baza podataka u bankarskom sistemu, finansijske baze, baze nacionalne bezbjednosti ili druge baze podataka od suštinskog značaja. Postoje bombe sa vremenski odloženim dejstvom, sa digitalnim tajmerima, koje mogu biti postavljene da detoniraju mjesec dana kasnije.
Povećana pristupačnost teroristima sofisticiranom oružju i eksplozivima ima potencijalnu prijetnju oštećenja čovjekove okoline. Široka upotreba priručnih eksplozivnih naprava protiv raznovrsnih ciljeva kao što su skladišta otpada opasnih materija, nuklearne centrale, naftovodi, sistemi za snabdijevanje vodom, imaju daleko veće štetne efekte nego uzrokovane direktno detonacijom eksplozivne naprave.
Upotreba sofisticiranih kompjuterskih virusa u kompjuterskim sistemima u bankarstvu , informacijama, komunikacijama, proizvodnje mogu rezultirati masovnim poremećajem visoko-organizovanih, tehnoloških društava. Zavisno od obima, važnosti i intenziteta takvih poremećaja, stanovništvo ugroženih društava može da zahtjeva odlučne vladine akcije protiv odgovornih za zloupotrebu kompjuterskih virusa. Takav slijed događaja mogao bi biti u saglasnosti sa sadašnjom definicijom terorističkih akata.