![]() |
|
Pozitivne i negativne strane globalizacije - globalna ekonomija - Verzija za štampu +- Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski (https://www.maturskiradovi.net/forum) +-- Forum: Obrazovanje (/Forum-obrazovanje) +--- Forum: Društvene nauke (/Forum-dru%C5%A1tvene-nauke) +---- Forum: Menadžment (/Forum-menad%C5%BEment) +---- Tema: Pozitivne i negativne strane globalizacije - globalna ekonomija (/Thread-pozitivne-i-negativne-strane-globalizacije-globalna-ekonomija) |
Pozitivne i negativne strane globalizacije - globalna ekonomija - VS1 - 18-04-2010 10:11 AM SADRŽAJ: sadržaj________________________________________________2 abstrakt_______________________________________________3 uvod__________________________________________________4 globalizacija____________________________________________5 definicije globalizacije____________________________________8 prednosti globalizacije____________________________________9 negativne strane globalizacije______________________________10 zaključak______________________________________________13 literatura ______________________________________________14 APSTRAKT: Pojam globalizacije može se shvatiti i definisati na različite, ponekad i kontradiktorne načine. Globalizacija je proces privrednog, političkog, socijalnog i kulturnog delovanja na nadnacionalnom nivou, proces koji na globalnoj razini menja ustaljene političke, privredne, socijalne i kulturne odnose. Bitna determinanta ovog procesa je tehnološki razvoj koji omogućuje prostorno i vremensko smanjivanje sveta. Proces globalizacije ima i svoje pozitivne i negativne aspekte - postoji opasnost od stvaranja jednog ideološkog koncepta koji bi nametnuo univerzalne standarde u interesu pojedinih država ili interesnih grupa koje deluju kao centri moći te bi na taj način bila ukinuta šarolikost i heterogenost sveta koji bi funkcionisao kao svetska država. Isto tako, globalizacija podrazumeva jedinstven ekonomski prostor iz čega proizilazi činjenica da bi ekonomska kriza u bilo kojem području imala planetarne implikacije. Ono što je potrebno nije svjetska država već ostvarenje globalne solidarnosti u pitanjima od opšteg, globalnog interesa. Sam je ishod procesa globalizacije neizvestan, a zavisit će o svima nama. Ključne reči: centri moći, globalizacija, interesi, mogućnost izbora, nadnacionalnost, pozitivni i negativni aspekti, novi svetski poredak, svetska država ABSTRACT: The term globalization can be understood and defined in various, sometimes even contradictory manners. Globalization is a process of economic, political, social, and cultural impact on supranational level. It is a process that changes firm geopolitical, political, economic, social, and cultural relations on the global level. The important determinant of this process is the technological development which enables the diminuition of the world both in terms of time and space. This process also has its positive and negative aspects: the danger of forming one ideological concept which would impose universal standards to the interests of each country or interest groups which act as the centres of power and in such a way represent a danger to the diversity and heterogeneity of the world which would in turn function as a global state. Furthermore, globalization presupposes a unique economic area which again means that an economic crisis in one part of the world would have global implications. What we need is not a global state, but the realization of the global solidarity in the issues of the general interest. The sole result of this process is uncertain and depends on all of us. Key words: globalization, the centres of power, interests, the possibility of choice, supranationality, positive and negative aspects, the new world order, global state UVOD : U istoriji ljudskog društva smjenjivale su se razvojne etape, koje su se karakterisale dominantnim spedfičnostima ekonomske stvarnosti. Te etape su odgovarale konkretnim razvojnim nivoima civilizacije i imale su jasno uočljivu diferenciu specificu: uopšteno i uslovno govoreći, bili su to naivni optimizam antike, religiozni misticizam srednjeg veka, racionalni scientizam industrijskog društva i savremeni globalizam postindustrijskog društva. Navedena podela zanemaruje brojne "elastične" granice (vremenske, geografske i dr.) i prelazne periode u kojima je dolazilo do "sudara s bu-dućim". Ali, nesporno je da svaka od pomenutih etapa ima svoju iskristalisanu razvojnu paradigmu sa odgovarajućim kriterijumima i sistemima vrednosti, koji su se revolucionarno menjali (različitom dinamikom u vremenu i prostoru), i to upravo na dugotrajnim prelazima između pojedinih razdoblja. Svaki novi istorijski period zahtevao je (najčešće paradigmatičnu) promenu načina razmišljanja i ponašanja, koja se u principu svodila, pored ostalog, na prilagođavanje civilizacijskim normama, dostignućima i izazovima. Obim i dinamika savremenih promena koje sobom donosi globalizacija (imamo u vidu posljednje dve decenije) su, čini se, revolucionarniji nego ikad. Možda se u tome mogu tražiti opravdanja za protivurečna i često ekstremna teorijska objašnjenja globalizacije? Koliko god najnovije promene izgledale revolucionarno, kompleksno, dinamično i nesistemski, ipak se one na određeni način događaju zakonomerno, pa i programirano. One imaju i svoju interesnu podlogu (jer su interesi integratori ekonomskog ponašanja) i unutrašnju logiku, koja se na razne načine objašnjava (opravdava i/ili kritikuje), zavisno od teorijskih pozicija autora i metodoloških pristupa, koji su često jednostrani, koliko god da mozaično i demokratično prikazuju globalni pluralizam. Ne očekuju se, naravno, celovita i neprotivurečiva teorijska objašnjenja, ali se još manje može razumeti nekritičko i vulgarizovano apsolutizovanje zapadnih vrednosti i pogleda kod pojedinih autora, uz zanemarivanje sopstvene razvojne specifike (ekonomske, istorijske, kulturne, institucionalne i dr.). Pri tome ne mislimo na aktuelne (posebno ne institucionalne, demokratske, motivacione i druge pozitivne sistemske elemente), nego na neke fenomene koji su na praktičnim uzornim modelima Zapadu odavno prevaziđeni, a retorički se vrlo vešto zamagljuju plaštom globalizacije, da bi se opravdale postsocijalističke reforme, koje mnogi ocjenjuju kao neuspešne za većinu naroda, ali veoma uspešne za uski krug ljudi (mahom povlašćenih, koji su ponekad i u ulozi narodnih predstavnika). Novo vreme rađa nove paradokse. Nasuprot globalizaciji ekonomije i drugih oblasti života, zapaža se individualizacija ličnosti. Oslobađajući prostor za kreativnost, globalizaicja skida lance koji su vekovima sputavali čoveka. Ti lanci su bili različiti: formacijski, ideološki, politički, nacionalni, organizacioni, upravljački i slično. U periodu globalizacije suština ljudske prirode se oslobađa više nego ikada u dosadašnjoj istoriji. Možda je upravo u tome najveći domet globalizacije?! Institut građanskog društva kao idealni instrumenat zaštite ljudi od vlasti ipak ne deluje globalno, jer ga negiraju razne nacionalne, korporativne i neformalne grupne strukture koje pritiskaju individue čak više i od toliko kritikovane države (kontrolišu, redukuju slobode, potcjenjuju, prinuđuju). Iako globalizacija verovatno nema mnogo veze (uzročno-posledičnog uticaja) s tim negativnim procesima na nacionalnim nivoima, očigledna je sličnost manifestovanja pojedinih fenomena na globalnom i lokalnom nivou: nekontrolisani centri moći, virtualno finansiranje, državna nemoć, nezaštićenost naroda i njegov pauperizacija, povećanje neizvesnosti i rizika, itd. Šta tek reći za brojne protivurečnosti globalizacije (posebno između njenih lidera i autsajdera), među kojima se po svojoj kontrasnosti svakako izdvaja ocena Svetske banke navedena u "Referatu o svetskom razvoju 2000/2001 da "od 6 milijardi stanovnika naše planete na smeni milenijuma 2,8 milijardi živi sa manje od 2 USA$ na dan, a 1,2 milijardi sa manje od 1 USA$ na dan?! Iako se navedeni podatak ne može tretirati kao posledica globalizacije, nego kao činjenica da je veliki deo čovečanstva udaljen od nje, to ipak ne uklanja problem koji globalizacija mora rešiti ako želi da nosi epitet univerzalnosti i integralnosti. GLOBALIZACIJA : Globalizacija (etimološki od latinske reči globus - celokupan, ukupan) jedna je od imenica koja je neizostavno sadržana u svim štivima koja obrađuju pitanja savremenog međunarodnog ambijenta. Njenim problemima posvećeni su najviši politički i naučni skupovi, najčešće u afirmativnom maniru, ali i brojni i masovni protesti stanovništva sa izrazito kritičkom intonacijom. Kada se govori o globalizaciji prvo što se može reći jeste da je to tema koja polarizuje ljude. Jedni smatraju da je globalizacija koja čovečanstvu donosi pozitivne stvari dok drugi smatraju da je ona, u suštini, negativna pojava. Takođe nema jedinstvene definicije pojma globalizacije. Ima raznih definicija, a neki ne nalaze za potrebno da daju bilo kakvu definiciju ovog pojma. Kada govorimo o globalizaciji možemo govoriti o ekonomskoj, političkoj, kulturnoj. Ekonomska globalizacija utiče na političku i kulturnu. Najčešće se globalizacija shvata na sledeće načine: Kao internacionalizacija Pod globalizacijom kao internacionalizacijom se podrazumeva intenziviranje kontakata među državama, ali država i dalje ostaje glavni akter međunarodnih odnosa. Kao liberalizacija Globalizacija kao liberalizacija podrazumeva ukidanje ograničenja koje su države nametnule, a posledica toga jeste proces stvaranja jedinstvenog svetskog tržišta (slobodno kretanje roba, kapitala, investicija) |