Čovjecanstvo se, uvjeren sam, nije pokazalo tako lošim. Unatoč izdaji nekih intelektualnih lidera, unatoč zatupljujućim posljedicama platonističkih metoda u obrazovanju i poražavajućih rezultata propagande, bilo je i neočekivanih uspjeha. Mnogim je nejakim ljudima pružena pomoć, a već gotovo stotinu godina ropstvo je praktično ukinuto. Ima ih koji vele da će opet biti uvedeno. Ja sam optimista; to će, ipak, u krajnjoj instanci, zavisiti od nas. Ali, čak i kad bi se sve ovo opet izgubilo, i kad bismo se vratili na stadij onog gotovo savršenog čovjeka-zvijeri, to ne bi promijenilo činjenicu da je jednom (čak i nakratko) ropstvo nestalo sa lica zemlje.

To dostignuće i sjećanje na njega vjerujem da bi moglo nekima od nas biti iskupljenje za svu našu nesavrsenost, bila ona mehanička i svaka druga; može nam nadoknaditi onu fatalnu grešku što su je naši preci počinili kad su "propustili" zlatnu priliku da zaustave svaku promjenu - i vrate nas, jednom zasvagda, u krtletku zatvorenog društva, savršenog zoološkog vrta u kojem žive gotovo savršeni majmuni.