Jacob Boehme mističar je kojeg Steiner često spominje, kao i Swedenborga. Za njih kaže da su primjeri nekadašnjih ljudi Sunca i Saturna, po svojoj karmički danoj sposobnosti da vide iza granica materijalnog, u duhovni svijet, kao nekada. Boehme je jedan od onih božanski inspiriranih u doba najvećeg srednjevjekovnog mraka... Bio je obični postolar koji je u 35 godini života doživio prosvjetljenje. Potražit ću, imam još par njegovih tekstova...
Mreža vječnosti, satkana od zlatnih svilenih niti, razapeta je nad čovječanstvom od praiskona do kraja vremena, na svakom Božjem mjestu, strpljivo i milostivo čekajući da se sretni smrtnici u nju zapletu. I iako ničega izvan nje nema, ipak samo pojedinci uspjevaju u nju upasti. Zašto je to tako, teško je objasniti. Možda je mreža nevidljiva, ili je svijet prepun onih koji ne vide? Možda zato što se ona može vidjeti samo unutrašnjim okom ili "okom duše".
Oni rijetki, koji to uspiju, postaju zatim i sami "ribari ljudi", tkajući dalje istu mrežu...