Esad Bajić, bez ikakve sumnje, spada među najdarovitije spisatelje koje je iznjedrilo konjičko podneblje. Njegov raskošni poetski talenat dobrano su navijestili njegovi radovi iz srednješkolske klupe objavljivani u Zemzemu,
listu učenika Gazi Husrev-begove medrese, čiji je glavni i odgovorni urednik bio i sam pjesnik Bajić. Od te oštrionice učeničkih pera, jedne od zamjenica lista Zemzem, do danas Bajić je objavio 14 knjiga, a stihozbirka Boja sjećanja njegova je petnaesta knjiga.
Danas je Bajić zreo književnik i za očekivati je da će nastaviti svoj književni niz.
Esad Bajić se okušao u gotovo svim žanrovima savremenog književno-publicističkog izražaja. Počeo je, kako sam gore istakao, s poezijom. U njegovom lirskom izrazu progovorio je šapat Neretve, zaoštrili se vrhovi
Prenja, zaplavili čuperci raščešljane djevojačke kose... U rodoljubivom poetskom rasplamsaju prisutne su i dionice: šehidska, gazijska, bošnjačka, miroljupska... (Bihuzurka,Kamendan, Besan, Godovi dana, Boja sjećanja). Podosta svojih radova Bajić je posvetio svom rahmetli babi Halilu,
šehidu u najnovijoj i nadamo se zadnjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Otuda je i Boju sjećanja posvetio babi i drugim šehidima.
Knjiga poezije Boja sjećanja ima četiri ciklusa: Bojam sjećanja, Boja ljubavi, Boja srca i Dnevnik odrastanja.
Svim ciklusima je zajednički lirski naboj protkan jasno doziranom misaonošću i po®ukom....Bajićeva zbirka poezije Boja sjećanja bit će poetsko osvježenje ove, 2010. godine. Stoga je svesrdno preporučujem ljubiteljima lijepe riječi.
Bajro PERVA
Sarajevo, 14. 07. 2010.