Rodjen je u Vranju 1875.godine.Rano je ostao bez roditelja pa je odrastao uz babu Zlatu i njene price o starim vremenima. Poslije gimnazijskog skolovanja u Vranju i Nisu, zavrsio je skolovanje u Beogradu. Radio je kao drzavni cinovnik poslove koji nisu imali nikakve veze sa njegovim knjizevnim afinitetima i ambicijama. Vezan za zavicaj i to za zavicaj vremena koje je prohujalo, Stankovic je u njemu nalazio teme za svoje pripovjetke, romane i drame.

Stankovic je samonikao talenat, ali snazan i osoben. Citav njegov stvaralacki opus slika je zavicajnog Vranja iz vremena kada je ono gubilo obiljezje sarolike istocnjacke kasabe i dobijalo novu gradjansku fizionomiju.U to doba su u Vranju bile svjeze uspomene na bogate age i begove ali i domace bogatase ,tzv. corbadzije. Na jednoj strani bogati posjedi i raskosni domovi, a na drugoj siromasni kmetovi-civcije. Corbadzije su svoje bogatstvo rasipali na uzivanje svake vrste. Osim njih Vranje je imalo i svoj zanatlijski stalez, sitne trgovce i brojnu domacu poslugu.

Stankovic je s podjednakom toplinom i razumjevanjem slikao sve drustvene sredine starog Vranja: i bogate i vec osirotjele corbadzije, ali i trgovce i cinovnike, civcije, seljake, Cigane, a i prosjake 'bozjake' , ljude poremecene psihe.U pricama o vranjskim bozjacima, o ljudima obolele psihe i cula, prvi u srpskoj knjizevnosti sugestivno je prikazao dusevna pomracenja, dusevnu tamu i pomracenje uma, u cemu se priblizio velikom ruskom psihoanaliticaru Dostojevskom.