Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski
Tcp-ip protokoli - Verzija za štampu

+- Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski (https://www.maturskiradovi.net/forum)
+-- Forum: Obrazovanje (/Forum-obrazovanje)
+--- Forum: Maturski radovi (/Forum-maturski-radovi)
+--- Tema: Tcp-ip protokoli (/Thread-tcp-ip-protokoli)


Tcp-ip protokoli - derrick - 21-01-2010 03:20 PM

1.TCP/IP(Uvod)

Mrežne tehnologije kakve su Ethernet, Token Ring i FDDI (Fiber Distributed Data Interface)
obezbedjuju funkcije do nivoa-veze (data link layer). Drugim rečima, to znači da ove tehnologije
obezbedjuju samo pouzdanu vezu izmedju jednog i drugog čvora u istoj mreži, ali ne i funkcije koje se
odnose na prenos podataka iz jedne mreže ka drugoj ili jednog mrežnog segmenta ka drugom. Da bi se
podaci prenosili kroz mreže potrebno je koristiti adresne šeme (tehnike) koje će biti razumljive
(interpretirane) za bridge, gateway i rutere. Medjusobno povezivanje mreža se naziva umrežavanje (internetworking ili internet). Svaki deo internet-a naziva se sub-mreža (subnet).
TCP/IP (Transmission Control Protocol and Internet Protocol) predstavlja par protokola koji omogućava (obezbedjuje) da jedan deo subnet-a komunicira sa drugim. Napomenimo da protokol predstavlja skup pravila za korektnu razmenu podataka izmedju dva uredjaja (računara). U konkretnom slučaju, IP deo odgovara mrežnom-nivou (network-layer) OSI modela dok TCP deo transportnom-nivou (transport-layer). Rad ovih ovih protokola transparentan je fizičkom-nivou i nivou-veze pa se zbog toga par TCP/IP može koristiti za rad Etherneta, FDDI ili Token Ring-a. Na slici 10.1. ilustrovana je ova situacija. Adresa na nivou-veze odgovara fizičkoj adresi čvora kakva je MAC adresa (kod Ethernet ili Token Ring) ili telefonskog broja (kod modemske veze). IP adresa dodeljuje se svakom čvoru internet-a i koristi se da identifikuje lokaciju mreže i bilo kojih subnet-a.

Svetska mreža Internet koristi TCP/IP kao standard za prenos podataka. Svakom čvoru na Internetu dodeljena je jedinstvena mrežna adresa koja se naziva IP adresa. Naglasimo da svaka organizacija može da ima svoje internete, ali ako se ovi interneti spoje na Internet tada je potrebno da se njihove adrese slože sa formatom kod Internet adresiranja.
ISO je usvojio TCP/IP kao bazu za standarde koji se odnose na mrežne i transportne nivoe kod OSI modela. Ovaj standard je poznat kao ISO-IP.
Tipične aplikacije koje koriste TCP/IP komunikacije su remote-login i file-transfer. Standardni programi koji se koriste za fajl-transfer i log-in preko TCP komunikacije su ftp-program za transfer fajlova, telnet-omogućava remote log-in na drugi računar, ping-program odredjuje da li se čvor odaziva na TCP/IP komunikacije, i dr

2. TCP/IP gateway i host
TCP/IP hostovi su čvorovi koji preko mreže medjusobno komuniciraju koristeći TCP/IP komunikacije.
TCP/IP gateway čvor povezuje jedan tip mreže sa drugim. On sadrži hardver koje ostvaruje fizičku vezu izmedju različitih mreža, kao i hardver i softver za konverziju okvira iz jednog formata u drugi. Obično on konvertuje Token Ring MAC nivo u ekvivalentni Ethernet MAC nivo, i obratno.
Sa druge strane, koristeći vezu tipa tačka-ka-tački (point-to-point) ruter povezuje dve mreže istog
tipa.

Glavna operativna razlika izmedju gateway, rutera i bridge-a je ta da kod Token Ring i Ethernet mreža, bridge koristi 48-bitnu MAC adresu za rutiranje poruka, dok gateway i ruter koriste IP mrežnu adresu. Po analogiji sa javnom telefonskom mrežom, MAC adresa ekvivalentna je slučajno dodeljenom telefonskom broju, dok IP adresa sadrži informaciju o logičkoj lokaciji telefona kao što su zemlja, kôd oblasti, i dr.
Na slici 2. prikazan je način na koji gateway usmerava (rutira) informaciju. Gateway čita okvir sa računara povezan na mreži A. Nakon toga čita IP adresu koja je sastavni deo okvira i donosi odluku da li okvir da usmeri na izlazu mreže A prema mreži B. Ako on to odluči tada prilagodi okvir formatu mreži B i predaje ga.


. ICMP
Poruke, kakve su podaci upravljačkog tipa (control data) informacioni podaci, i podaci o ispravljanju grešaka, prenose se izmedju Internet-hostova pomoću ICMP (Internet Control Message Protocol). Poruke se predaju sa standardnim IP zaglavljem, a mogu biti tipa:
• Odredište nije dostupno (destination unreachable to je poruka tip 3) - šalje se od strane hosta na mreži i ima za cilj da ukaže da je odredište nedostupno. Može da sadrži i informaciju koja nešto bliže definiše-zbog čega odredište nije dostupno.
• Echo request/echo reply (poruka tipa 8 ili 0) - koristi se za proveru veze izmedju dva hosta. Komanda ping (pripada TCP protokolu) koristi ovu poruku, pri čemu ona šalje ICMP echo request poruku ka ciljnom hostu i čeka da odredišni host odgovori sa porukom tipa echo reply.
• Redirection (poruka tipa 5) šalje se od strane rutera ka onom hostu koji je zahtevao servis rutiranja. Na ovaj način pronalazi se najkraći put do željenog hosta.
• Source quench (poruka tipa 4) - koristi se kada host u datom trenutku ne može da primi više IP paketa.
Kao što je prikazano na slici 10.4. ICMP poruka na početku ima tri polja. Type je 8-bitno polje i
identifikuje tip poruke saglasno slici 10.5. Code polje je 8-bitno, a Checksum polje je 16-bitno.
Informacija nakon ovog polja zavisi od tipa poruke, i može se odnositi na:
• echo request i reply - prenosi se kao 8-bitni identifikator koji sledi zaglavlje poruke, nakon čega sledi 8-bitni redosledni broj, a zatim prvobitno IP zaglavlje.
• destination unreachable, source quench i time-nakon zaglavlja poruke slede 32-bita a nakon toga prvobitno IP zaglavlje.
• timestamp request - 16-bitni identifikator koji sledi zaglavlje poruke, nakon toga sledi 16-bitni redosledni broj, i na kraju 32-bitni početni timestampt.


. Implementacija TCP/IP
Na slici 6. prikazana je jedna jednostavna implementacija TCP/IP-a. Gateway MERCURY ostvaruje vezu (povezivanje) izmedju token-ring mreže (NETWORK A) i Ethernet mreže (ETHER C). Drugi gateway PLUTO povezuje NETWORK B na ETHER C. TCP/IP protokol je taj koji omogućava da host na NETWORK A komunicira sa VAX 01.

[Slika: 60853312.png]
Slika 6 Primer implementacije interneta