Po jednoj definiciji „globalizacija je višestrukost povezanosti država i društava koji čine moderni svjetski sistem, fenomen prema kojemu događaji, odluke i aktivnosti s jedne strane svijeta znatno utječu na udaljene osobe i društva“. Globalizacija djeluje dvojako: ona veze širi, ali i ih i produbljuje. U ekonomskom smislu globalizacija je integrirani sistem poslovnih regulacija koji smjera izmještanju roba, usluga, informacija i kapitala (preko međudržavnih granica), uz niske troškove i veliku brzinu, te tehnološki sistem koji se koristi sredstvima proizvodnje, transporta i komunikacije kako bi omogućio takvo izmještanje.

Globalizacija u društveno-političkom smislu označava rezultat dosljedne primjene neoliberalnih političkih razmišljanja koji tržišne snage i reguliranje pretpostavljaju državnoj intervenciji. U takvom sistemu država i granice ne smiju otežavati globalizaciju: smisao države jest u tome da stvori infrastrukturu i okvir potreban za razvoj tržišta te da usto bude što manje zamjetna. I upravo to, uz neke otklone, jest ono što se događa. Regionalno i globalno integriranje brišu granice nacionalnih sistema.

1 Uvod – šta je to globalizacija 2
2 Globalizacija i radno pravo 3
3 Fleksibilizacija radnog zakonodavstva u istorijskom kontekstu 5
3.1 Razlozi fleksibilizacije radnog zakonodavstva 7
3.2 Opasnosti neshvaćanja fleksibilizacije 10
3.2.1 Mit o fleksibilizaciji kao stranom diktatu 11
3.2.2 Mit o fleksibilizaciji kao međunarodnom eksperimentu 11
3.2.3 Mit o fleksibilizaciji kao magičnom rješenju 11
3.2.4 Mit o fleksibilizaciji kao kažnjavanju radnika 12
3.2.5 Mit o fleksibilizaciji kao teretu jednakome za sve 12
4 Zaključak 14
5 LITERATURA 18