U prekršajnom pravu (kao i u kaznenom pravu za kaznena djela) protupravnost nekog činjenja ili nečinjenja ponekad je u potpunosti isključena iako su ostvarena sva obilježja prekršaja propisana zakonom. Prekršajni zakon propisuje razloge koji, ako se ostvare u pojedinom konkretnom slučaju, predstavljaju razloge za isključenje protupravnosti u prekršajnom pravu. Ti razlozi u skladu s PZ-om su:

• nužna obrana (čl. 18. PZ-a)
• krajnja nužda (čl. 19. PZ-a)
• sila ili prijetnja (čl. 20. PZ-a).

Prekršajima se u našem pravnom sustavu smatraju posebne vrste kažnjivih radnji kojima se povrjeđuje javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima kojima su propisana kaznena djela, kako ih ujedno definira članak 1. Prekršajnog zakona. Zakon polazi od materijalnog određenja pojma prekršaja.

UVOD 3
1 NUŽNA OBRANA 4
1.1 NUŽNA OBRANA I NUŽNA POMOĆ 5
1.2 PREKORAČENJE NUŽNE OBRANE 6
2 KRAJNJA NUŽDA 7
2.1 OPASNOST 8
2.2 OTKLANJANJE OPASNOSTI 9
3 SILA ILI PRIJETNJA 10
3.1 NEODOLJIVA SILA 10
3.2 SILA KOJOJ SE MOGLO ODOLJETI 11
ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 13