Ugroženost velikog tetrijeba u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini, krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka, zbog očuvanih šuma i male otvorenosti područja, bilo je mnogo tetrijebova, koji su naseljavali brdsko-planinska područja. Postepeno, čovjekovim aktivnostima na sječi šuma i lovom, tetrijeb je potisnut u viša područja. Preostala staništa tetrijeba u Bosni i Hercegovini su danas ugrožena neprestanim čovjekovim djelovanjem, sječom šuma, skupljanjem ljekovitog bilja, gljiva i šumskih plodova, pašarenjem, rekreacijom i naravno, krivolovom. U manjem broju, tetrijeb se još može naći na Konjuhu, Igmanu, Zelengori, Vranici, Treskavici, Koprivnici, Stolovašu, Ljuši, Grmeču, Klekovači, Cincaru, Vitorogu, Zvijezdi, Plješevici, Osječenici, Srnetici, Goliji, Šatoru i Jadovniku, prvenstveno u očuvanim miješanim, starim sastojinama bijelog i crnog bora, bukve, jele i smrče.

Najpogodnija staništa za velikog tetrijeba su ona koja su pod šumama sa očuvanom prirodnom starosnom strukturom, gdje je sklop krošanja 0,70-0,80, dovoljna zastupljenost jagodičastog voća (20 % površine), udio podmlatka 20-30 % i zastupljenost mravinjaka 2-3 na teritoriji koju pokriva jedno pjevalište (200-1000 ha, prosječno 550 ha).