Pod reosiguranjem (engl. reinsurance, nem. Rückversicherung) se podrazumeva osiguranje osiguravača, odnosno osiguranje kod kojega jedan osiguravač sklapanjem jednog (ređe) ili više (češće) ugovora s reosiguravačima ustupa (tj. osigurava) manji ili veći deo osiguranih rizika, koje je on preuzeo na sebe ugovorom o osiguranju, na neka druga društva za reosiguranje, i tako umanjuje negativne posledice sklopljenih ugovora o osiguranju. Pojam reosiguranje znači fazu neizravnog prenosa dela obveze iz ugovora o osiguranju bez ingerencije ili sudelovanja osiguranika. Zato je reosiguranje vertikalna podela rizika, koji se u odnosu osiguravač - osiguranik ne menja, ali se može i ne mora zaustaviti kod jednog reosiguravača. Iz toga proizlazi da je reosiguranje sekundarna ili indirektna raspodela iz osiguranja, odnosno osiguranje samog osiguravača za deo obveze koju ne može pokriti raspoloživim kapitalom .

Reosiguranje nije samo pravni nego pre svega ekonomski institut, pa je njegova uloga višestruka u ekonomiji svake države. Posmatrano s ekonomskog stajališta, najvažnija primesa reosiguranja je prostorna disperzija rizika kojom se otklanjaju ili bar ublažuju opasnosti od enormno velikih opterećenja fondova osiguranja, ili čak nacionalnog bogatstva neke regije, odnosno države, u slučaju pojave velikih šteta. Primerenom i na ekonomskim načelima utemeljenom disperzijom rizika, postiže se efekt zaštite osiguranog rizika i osiguranika i osiguravača, jer se institutom reosiguranja osiguravači i reosiguravači dovode u situaciju da ne moraju platiti više nego što im njihovi ekonomski potencijali dopuštaju. To je razlogom da je reosiguranje postalo najbrži, najefikasniji i najrasprostranjeniji način atomizacije rizika.

Apstrakt 1
Ključne reči 1
UVOD 2
1 POJAM I PODELA REOSIGURANJA 3
1.1 Pojam reosiguranja 3
1.2 Podela reosiguranja 3
2 UGOVOR O REOSIGURANJU 5
2.1 Vrste ugovora o reosiguranju 6
ZAKLJUČAK 13
LITERATURA 15