Bez robnih terminala i skladišta robe danas više nije moguće ni zamisliti transport robe od mesta proizvodnje do mesta potrošnje, a sama proizvodnja se ne može ostvariti bez višenamenskih skladišta, odnosno skladišta za sirovine, poluproizvode, gotove proizvode, odnosno robu široke potrošnje. Izgradnja robnotransportnih terminala (RTC-a), temelji se na istraženim robnim tokovima, količinama i vrstama roba za prevoz, poglavito savremenim tehnologijama transporta, kako u međunarodnom, tako i u unutrašnjem saobraćaju. Pod ovim se kriterijima podrazumeva i opsluživanje dalekih i teško pristupačnih destinacija.

Tendencija evaluacije modela snabdevanja robama široke potrošnje u razvijenim zemljama ide ka razdvajanju pretovarnih službi od skladištenja, do funkcija u službi industrije i trgovine, te sjedinjavanju istih u jednu centralizovanu organizaciju na jednoj lokaciji. Dobrom organizacijom robnotransportnih terminala može se postići visoki stepen iskorištenosti pojedinih postrojenja, čak i za primenjene uslove u pogledu vrsta robe, tehnologije, rukovanja, transporta i skladištenja. To ujedno znači da jedan savremeni RTC treba da sadrži pored pretovarnih postrojenja s odgovarajućim saobraćajnim skladištima takođe i skladišta, čija postrojenja ne proističu iz transportne potrebe, već iz potrebe dužeg čuvanja robe.

Uvod 3
1 Robnotransportni terminali u drumskom saobraćaju 4
1.1 Robnotransportni terminali 5
1.2 Tehnologije pretovarnog postupka 7
1.3 Tehnološki elementi terminala 9
1.3.1 Sredstva za pretovar na terminalima 9
1.3.2 Pomoćna oprema na terminalima 12
1.4 Uloga i značaj informacione tehnologije u robnotransportnim terminala 13
Zaključak 15
Literatura 16