Da se ostalo na Sanstefanskom ugovoru, obistinile bi se riječi koje je knjaz Nikola uputio ulcinjskim Turcima: „ Vaše je carstvo poginulo, sultanu neće ostati više, no koliko samo s prozora može vidjeti oko sebe“. Carigrad bi opet došao u ono stanje, u kakvom je bio početkom XV vijeka. Međutim velike sile su i ovaj put pomogle Turskoj da se održi.
Kongres u Berlinu počeo je u junu 1878. godine. Na Kongresu su učestvovali predstavnici Rusije, Turske, Njemačke, Francuske, Austro-Ugarske, Velike Britanije. Kao predstavnici Crne Gore na Kongresu su upućeni vojvoda Božo Petrović i vojvoda Stanko Radonjić, ali oni, kao ni ostali predstavnici balkanskih država, nijesu mogli učestvovati u radu Kongresa. Njemački kancelar Bizmark, koji je predsjedavao Kongresu, nije želio s njima ni da razgovara, već ih je obavjestio da je crnogorska sudbina u rukama austrougarskog ministra spoljnih poslova, grofa Đule Andrašija. Prva sjednica Kongresa u Berlinu na kojoj se raspravljalo o Crnoj Gori održana ja 1. jula 1878. godine. Najprije ja pročitan prvi član Sanstefanskog mirovnog ugovora, koji se odnosi na granice Crne Gore.

Predsjedavajući ja zatim pitao predstavnike Rusije i Austro-Ugarske kako bi trebala da izgleda nova crnogorska granica. . Predstavnici Austro-Ugarske su izjavili da će ovo pitanje riješiti posebna komisija, dok je ruski delegat saopštio da su se sa ovim oko razganičenja oni sporazumjeli sa Austro- Ugarskom. Zatim se prešlo na drugi član Sanstefanskog mirovnog ugovora koji glasi : „ Visoka Porta konačno priznaje nezavisnost Knjaževine Crne Gore“ Predstavnici Austro-Ugarske, Francuske, Njemačke i Rusije su tražili da se zadrži postojeći tekst člana.

Uvod………….............3
Izaslanici knjaza Nikole………….4
Diplomatske aktivnosti Crne Gore, za vrijeme Berlinskog kongesa …. 6
Zaključak………………………....8
Literatura…………...9