Sa snažnim razvojem proizvodnih snaga od sredine prošlog vijeka povećava se čovjekova moć prema prirodi, ali se množe i negativne posljedice čovjekovog prisvajačkog odnosa prema njoj, kao prema nečem „izvan čega se onnalazi“. Štetne posljedice su naročito narasle, i njih su ljudi počeli bivati svjesniji, od pedesetih godina prošlog vijeka. Postepeno sazrijeva svijest da ljudi nisu neograničeni gospodari prirode, i da narušavanjem ekološke ravnoteže u prirodi, koja nastaje Čovjekovom djelatnošću usmjerenom na prisvajanje prirode, može dovesti i od ugrožavanja uslova čovjekovog života na Zemlji.

Afirmiše se saznanje ne samo jedinstvena svijeta i čovjeka kao organskog dijela biosfere i kosmosa, već i saznanje da bez adekvatne životne sredine (cjelovitosti ekosistema) nije moguće očuvati ništa od živog svijeta, pa ni čovjeka. U ovom smislu afirmiše se sve više saznanje da život predstavlja apsolutna vrijednost, i čovjek treba brižljivo da se odnosi prema prirodi sa povećanom odgovornošću pred sredinom i univerzumom. Čovjek zato treba da se suprostavlja entropiji i svjesno učestvuje u stvarnju života. U ovakvom odnosu čovjeka prema sredini, pojam „ekološki“ postepeno se oslobađa biološkog smisla, i puni se sadržajima sveukupnosti odnosa čovjeka prema prirodnim, kulturnim i socijalnim uslovima sredine. Zaštite i unaprijeđivanje Čovjeke sredine postaju predmet socioloških istraživanja i nastaje socijalna ekologija, nauka (posebna sociologija), najopširnije rečeno o uzajamnom djelovanju prirodnih i socijalnih sistema.

1.UVOD........2
2.EKOLOŠKA MISAO I RAZVOJ EKOL.NAUKE........3
3.ZNAČAJ EKOLOGIJE...........6
4.NASTANAK I RAZVOJ EKOLOGIJE.......7
4.1.ŠIRENJE EKOLOŠKE NAUKE I POKRETA............10
4.2.KORIST OD PROIZVODA EKOLOŠKOG UGLEDA...........11
4.3.EKOLOŠKI PROIZVODI KOJI SU POPULARNI..................11
5.ZAKLJUČAK........13
6.LITERATURA...........14