Svatko od nas smatra da je ubod iglom vrsta boli, da je bol nešto neugodno; da ljudi ako stoje ispred nekog osvijetljenog predmeta taj predmet i vide, da to viđenje vodi do vjerovanja o tom predmetu; da je ljubav različita od mržnje, a ljudi žele biti voljeni i prihvaćeni; da ako netko nešto želi i ima vjerovanja relevantna za tu želju, on će se ponašati u skladu s tim vjerovanjima i željama. Npr. ako smatramo da je Pero žedan i da želi utažiti žeđ, a znamo da je antialkoholičar predviđamo da će piti bezalkoholna pića. Ako smatramo da studenti vjeruju da je ispit za deset dana i da žele položiti ispit predviđamo da će se za deset dana nalaziti na fakultetu, ako im još uz to pripišemo vjerovanje da je ispit u sobi 212 u 10 sati, naše predviđanje će biti još preciznije. Grupa studenata nalazit će se za deset dana u prostoriji 212 u 10 sati, i u većini slučajeva ova laka i često nesvjesna predviđanja funkcioniraju s velikim uspjehom. Iz ovoga je vidljivo da ljudi posjeduju sposobnost da predviđaju ponašanje drugih ljudi i sebe samih u terminima vjerovanja, želja, strahova, boli itd.
Ne samo da nam upotreba mentalnog diskursa omogućuje predviđanje ponašanja drugih ljudi nego nam omogućuje i nužno razumijevanje ponašanja. Kako razumjeti ponašanje nekih ljudi ili grupa ljudi ako im ne pripišemo vjerovanja i želje kao izvore ponašanja? Pogledajmo primjer na prvi pogled nerazumljivog i iz naše perspektive suludog ponašanja.