More je već tisućama godina izvor hrane za čovječanstvo. Najstariji arheološki nalazi ribolovnih alata sežu još u starije kameno doba (od 2 500 000 g. pr. n. e. do 10 000 g. pr. n. e.). Ti alati bili su izrađeni od kosti, kamena, drva i rogova (Treer et al., 1995.).

Uzgoj ribe zabilježen je u civilizacijama starog vijeka. Primjerice, u Kini je

473. g. pr. n. e. objavljena knjiga o akvakulturi, Rasprava o uzgoju riba (Treer et al., 1995.). Uzgoj u morskoj vodi — morska akvakultura ili marikultura — razvija se tek kasnije, prvenstveno zbog naizgled neiscrpnog obilja hrane iz mora. No, danas je situacija nešto drugačija: globalna populacija broji nešto više od šest milijardi stanovnika na Zemlji (od toga su 824 milijuna klasificirani kao gladni), a prema određenim pokazateljima, tijekom narednih 30 godina bit će potrebno proizvesti hrane za dodatne dvije milijarde ljudi (FAO). Iako je tehnologija proizvodnje hrane izuzetno napredovala, regije poput subsaharske Afrike i južne Azije ne pokazuju željeni napredak, a područje istočne Azije pokazuje trend porasta broja gladnih (UN, 2006.). Uzrok ovakvom stanju može se djelomično pripisati sve prisutnijim klimatskim promjenama i strelovitom povećanju broja stanovnika, što dovodi, posredno ili neposredno, do smanjenja obradivih površina na kopnu.

Stoga nije čudno da se svijet sve više okreće moru kao potencijalnom izvoru hrane. Ipak, iskustva stečena tijekom XX. stoljeća, napose trendovi prelova i neracionalnog iskorištavanja živih bogatstava mora krajem prošlog stoljeća, srušili su mit o morima i oceanima kao nepresušnom izvoru jeftinih bjelančevina. Stanje ulovnog ribarstva iz godine u godinu je sve negativnije, a usporede li se vrijednosti ulova s vrijednostima ribolovnog napora sve je jasnije da je za istu količinu ulovljene ribe potrebno uložiti znatno više napora. Veliki broj donedavno najvećih stokova (npr. bakalar u Atlantiku) danas se smatra ili u potpunosti prelovljenima ili na rubu isplativosti (SOFIA, 2006.). Ovakvo stanje označilo je znatan zaokret s ulova prema uzgoju, za kojega je danas već potpuno izvjesno da će biti trajan izvor visokovrijedne hrane iz mora za buduće generacije.