Arhitektura je dio objektivne stvarnosti, novi svijet stvarnosti izgrađen čovjekovom rukom. Kao proizvod čovjekove stvaralačke moći, novi svijet prostora i oblika, arhitektura posjeduje ljudsku dimenziju vrijednosti koja omogućava povezivanje svijeta nužnosti sa svijetom htijenja, i tako se materija transformiše u duhovno, a tehnika u umjetnost. Pri tome je izuzetna isprepletenost duhovnog i materijalnog, neophodnog i lijepog i opšteg i bitnog.
Arhitektura je istovremeno i baza i nadgradnja, sredstvo i cilj, sadržaj i forma, tehnika i umjetnost.

Arhitekutra je nastala na bazi potrebe organizacije konkretnog prostora kao preduslova egzistencije ljudske zajednice: dijalektičko jedinstvo tehnike i umjetnosti. Arhitektura, stoga, u svojoj definiciji, mora integrisati sva suštinska svojstva svog društvenog i historijskog bića, gdje su prostor i čovjek njeni osnovni moduli. Čovjek gradi od pamtivijeka - arhitektura je djelo njegovih ruku. Također, arhitektura je rezultat uslova vremena i prostora i društvenih pojava - stoljećima stvarana tradicija i formiran mentalitet ljudi, njegovi običaji i kulture. Svako društvo ima arhitekturu kakvu želi, može, i zaslužuje da ima. Kroz arhitekturu pojedninih epoha i društvenih formacija daju se naslutiti vrlo duboki i složeni procesi u okviru same strukture društva.

UVOD 3
1 Ytong građevinski materijal 4
1.1 Pojam Ytong građevinskog materijala 4
1.2 Karakteristike Ytong građevinskog materijala 8
1.3 Prednosti Ytong građevinskog materijala 11
ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 15