U pokušaju da definiramo pojam "romantičnog" odnosno "romantike", uvijek se iznova susrećemo s pitanjem: da li postoji i kako bi izgledala jedna jedinstvena definicija romantičarskog fenomena. mnogi kritičari su mišljenja da nema književnog pokreta ni pravca u povijesti europske duhovnosti i teorijsko-književne misli koji bi bio toliko razuđen, kompleksan i proturječan kao što je to slučaj s romantizmom. za to su presudna dva čimbenika: jedan je objektivne, drugi subjektivne prirode. naime, romantizam nije nastao istovremeno u svim zemljama, niti iz istih pobuda; on nije uvjetovan istim uzrocima kao što ni sociološke, političke, kulturološke ni književne okolnosti u svim zemljama u kojima je nastajao i razvijao se nisu nikako mogle biti iste. Upravo zato što nije bio isključivo književni ili kulturni fenomen, on se veoma lako u nekim zemljama vezao za određeni politički aspekt dajući na taj način osoben pečat vlastitom teorijskom razvoju.

Romantizam kao pravac nastaje kao izraz nagomilane emocionalne i intelektualne energije, pa ipak, on nije donio gotov program, već samo impulse za njegovo stvaranje, a sve ostalo je nastalo u stihiji i razvitku. U tom su procesu javile mnoge protivurečnosti, jer se romantizam nije razvijao samo kao objektivni fenomen, već je nastajao iu subjektivnoj svijesti svojih predstavnika; prolazeći tako kroz čitav niz promjena, romantičarski fenomen se jednostavno ne može svesti na jedan jedinstven pojam ili koncepciju unutar djelovanja njegovih pojedinih subjektivnih predstavnika.

UVOD 3
1 Romantizam kao kulturni pokret 4
1.1 Muzički element u strukturi romantičnog duha 9
2 Predstavnici europskog romantizma 10
2.1 Theodore Gericault 11
2.2 Delacroix 14
2.3 Skulptura 16
2.4 Engleski pejzažisti 18
2.5 Nemački romantizam 21
ZAKLJUČAK 24
LITERATURA 26