Svjesni smo važnosti koju danas informacije imaju u našem društvu. Informacije su važne za razvoj ljudskoga bića, formiranje identiteta i osobni razvoj pojedinca. U širem smislu, sloboda informacija upotrebljava se kao sinonim za slobodu izražavanja, dok se u užem smislu odnosi na slobodu prikupljanja informacija. Ako pravo na informacije potražimo u Konvenciji o pravima djeteta, vidimo da se ono eksplicitno odnosi na pravo djeteta na slobodu izražavanja i na pravo djeteta na pristup informacijama. Implicitno se pravo na informacije odnosi na ulogu koju informacije imaju u procesu odgajanja od strane roditelja, razvijanje identiteta i osobnosti djeteta, slobodu iskazivanja stavova o vlastitom životu, slobodu mišljenja, mogućnosti da dijete sudjeluje u kulturnom životu i ostala prava.

Pravo na informacije omogućuje opisivanje raznih područja na kojima se to pravo treba i može ostvarivati. Jedan od načina implementacije prava na informacije je razvijanje komunikacijskih vještina. Dijete mora u društvu komunicirati, na taj način razvija verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Izravna međuljudska komunikacija najvažnija je za razvoj djeteta i čovjeka. Roditelji, koji su unatoč svojim odgovornostima nepouzdan izvor informacija djetetu ili su odsutni i nedostupni, krše pravo djeteta na informacije. Djetetu treba ponuditi različite mogućnosti komuniciranja s roditeljima i ostalima kojim otvoreno i spremno govore o stvarima koje su djetetu važne.

UVOD 3
1 Ljudska prava djeteta 4
2 Dječje knjižnice i slobodni pristup informacijama 7
2.1 Razvoj dječjeg knjižničarstva u Hrvatskoj 8
2.2 Knjižnice i ostvarivanje dječjih prava 13
3 IFLA-ine i UNESCO-ve smjernice za knjižnične usluge za djecu 15
ZAKLJUČAK 17
LITERATURA 19