01-09-2010, 06:28 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Institut zaštite od materijalnih nedostataka vuče svoje korene još iz rimskog prava. Ono se pojavljuje u različitim elementima, a pijace su bile te na kojima je to dosta često dolazilo do izražaja. Na samom početku ovog rada imaćemo priliku da se upoznamo sa kraćim istorijatom ovog pravnog instituta. Naš pravni sistem materijalne nedostatke stvari reguliše odredbama Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu ZOO) i to u posebnom odeljku koji nosi naziv ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE od člana 478-507. U ovim odredbama predviđeno je šta se sve ima smatrati materijalnim nedostatkom, koje su to, dakle, situacije u kojima se aktivira odgovornost prodavca za materijalne nedostatke.
Kada jedno lice odluči kupiti jednu stvar ono je kupuje da bi imalo koristi od nje. Kakva je korist od kupljene stvari faktičko je pitanje, ali se u svakom slučaju kupcu mora obezbediti ne samo mirna, već i korisna državina. Ako neko lice odluči kupiti TV prijemnik ono računa da je isti ispravan, te da će prema redovnom toku stvari raditi. Takav uređaj mu ne treba ako TV prijemnik nema dobar prijem slike usled nedostatka koji je prisutan na istom, te kupac ne može na valjan način iskoristiti taj uređaj...
O pojmu i istorijatu materijalnih nedostataka
Odgovornost za materijalne nedostatke stvari javila se još od ranih vremena, ali je rešavana kazuistički da bi aktivnošću pretora, kurulskih edila i pravne nauke, bila regulisana na uopšten način, koji je uticao na mnoga savremena zakonodavstva. Rimski robovlasnici, pretežno kupci, veoma dobro su zaštitili interese potrošača u odnosu na prodavce, koji su mahom stranci.
Još u vreme Zakona 12 tablica mogla se podići tužba (actio de todo agri) ako zemljište nema onoliku površinu kolika je predviđena ugovorom. Dosta često je korišćena stipulacija kojom je prodavac garantovao neka svojstva prodate stvari. Kurulski edili su uveli pravilo na pijacama robova i stoke da prodavci moraju obesiti o vrat roba ili životinje pločicu sa nabrojanim manama (npr. fugitivus - voli da beži, ili sl.).
Tumačenjem pravne nauke došlo se do sledećih pravila po kojima je regulisana odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. Potrebno je, najpre, da nedostaci postoje u trenutku predaje stvari. Zatim da su nevidljivi, osim ako se ne radi o svečanom obećanju da stvar nema te nedostatke (dicta et promissa): kupac je primetio da konj hramlje, ali mu prodavac izjavi da nije hrom, već se ubo na trn na putu za pijacu. Ako otkrije ovakve nedostatke, kupac može u određenom roku da zahteva da se nedostaci uklone, ukoliko je to moguće. Može, osim toga, da zahteva da prodavac smanji cenu, srazmerno smanjenoj vrednosti stvari usled mane (actio quanti minoris). I, na kraju, može tražiti raskid ugovora i povraćaj cene posebnom tužbom. Ta se tužba zove actio redhibitoria, tako da se i danas nedostaci zbog kojih je moguće raskinuti ugovor zovu redhibitorne mane, kao što ćemo to i videti u daljem delu rada. . .
Sadržaj
Uvod 2
1. O pojmu i istorijatu materijalnih nedostataka 3
1.2. Vremenska distanca odgovornosti za materijalne nedostatke 6
1.1.1. Prodavac odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u času prelaza rizika na kupca, bez obzira na to da li mu je to bilo poznato 6
(ZOO, čl. 478. st. 1.) 6
1.1.2. Prodavac odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave posle prelaza rizika na kupca ako su posledica uzroka koji je postojao pre toga 7
2. Uslovi zaštite od materijalnih nedostataka 7
2.1. Stvar mora da ima nedostatak 8
2.2. Nedostatak postoji ako stvar nema potrebna svojstva za njenu 8
redovnu upotrebu 8
2.3. Nedostatak postoji ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu, ili mu je morala biti poznata 9
2.4. Nedostatak postoji ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene odnosno propisane 9
3. Nedostaci za koje prodavac ne odgovara 13
REZIME 15
Literatura 16
Institut zaštite od materijalnih nedostataka vuče svoje korene još iz rimskog prava. Ono se pojavljuje u različitim elementima, a pijace su bile te na kojima je to dosta često dolazilo do izražaja. Na samom početku ovog rada imaćemo priliku da se upoznamo sa kraćim istorijatom ovog pravnog instituta. Naš pravni sistem materijalne nedostatke stvari reguliše odredbama Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu ZOO) i to u posebnom odeljku koji nosi naziv ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE od člana 478-507. U ovim odredbama predviđeno je šta se sve ima smatrati materijalnim nedostatkom, koje su to, dakle, situacije u kojima se aktivira odgovornost prodavca za materijalne nedostatke.
Kada jedno lice odluči kupiti jednu stvar ono je kupuje da bi imalo koristi od nje. Kakva je korist od kupljene stvari faktičko je pitanje, ali se u svakom slučaju kupcu mora obezbediti ne samo mirna, već i korisna državina. Ako neko lice odluči kupiti TV prijemnik ono računa da je isti ispravan, te da će prema redovnom toku stvari raditi. Takav uređaj mu ne treba ako TV prijemnik nema dobar prijem slike usled nedostatka koji je prisutan na istom, te kupac ne može na valjan način iskoristiti taj uređaj...
O pojmu i istorijatu materijalnih nedostataka
Odgovornost za materijalne nedostatke stvari javila se još od ranih vremena, ali je rešavana kazuistički da bi aktivnošću pretora, kurulskih edila i pravne nauke, bila regulisana na uopšten način, koji je uticao na mnoga savremena zakonodavstva. Rimski robovlasnici, pretežno kupci, veoma dobro su zaštitili interese potrošača u odnosu na prodavce, koji su mahom stranci.
Još u vreme Zakona 12 tablica mogla se podići tužba (actio de todo agri) ako zemljište nema onoliku površinu kolika je predviđena ugovorom. Dosta često je korišćena stipulacija kojom je prodavac garantovao neka svojstva prodate stvari. Kurulski edili su uveli pravilo na pijacama robova i stoke da prodavci moraju obesiti o vrat roba ili životinje pločicu sa nabrojanim manama (npr. fugitivus - voli da beži, ili sl.).
Tumačenjem pravne nauke došlo se do sledećih pravila po kojima je regulisana odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. Potrebno je, najpre, da nedostaci postoje u trenutku predaje stvari. Zatim da su nevidljivi, osim ako se ne radi o svečanom obećanju da stvar nema te nedostatke (dicta et promissa): kupac je primetio da konj hramlje, ali mu prodavac izjavi da nije hrom, već se ubo na trn na putu za pijacu. Ako otkrije ovakve nedostatke, kupac može u određenom roku da zahteva da se nedostaci uklone, ukoliko je to moguće. Može, osim toga, da zahteva da prodavac smanji cenu, srazmerno smanjenoj vrednosti stvari usled mane (actio quanti minoris). I, na kraju, može tražiti raskid ugovora i povraćaj cene posebnom tužbom. Ta se tužba zove actio redhibitoria, tako da se i danas nedostaci zbog kojih je moguće raskinuti ugovor zovu redhibitorne mane, kao što ćemo to i videti u daljem delu rada. . .
Sadržaj
Uvod 2
1. O pojmu i istorijatu materijalnih nedostataka 3
1.2. Vremenska distanca odgovornosti za materijalne nedostatke 6
1.1.1. Prodavac odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u času prelaza rizika na kupca, bez obzira na to da li mu je to bilo poznato 6
(ZOO, čl. 478. st. 1.) 6
1.1.2. Prodavac odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave posle prelaza rizika na kupca ako su posledica uzroka koji je postojao pre toga 7
2. Uslovi zaštite od materijalnih nedostataka 7
2.1. Stvar mora da ima nedostatak 8
2.2. Nedostatak postoji ako stvar nema potrebna svojstva za njenu 8
redovnu upotrebu 8
2.3. Nedostatak postoji ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu, ili mu je morala biti poznata 9
2.4. Nedostatak postoji ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene odnosno propisane 9
3. Nedostaci za koje prodavac ne odgovara 13
REZIME 15
Literatura 16